Potpredsjednik Sabora Željko Reiner posljednjih je tjedana važnija tema u Saboru zbog broja opomena koje zastupnicima dijeli tijekom rasprava, ali i izbacivanja Ivana Pernara iz sabornice. U proteklom sazivu bio je predsjednik Sabora, no i sada svakodnevno vodi sjednice, a ako nije na mjestu predsjedatelja, većinu dana provodi u zastupničkim klupama pa je među zastupnicima koji najviše vremena provode u Saboru.
Posljednjih desetak dana u Saboru vode se rasprave tumačite li preekstenzivno Poslovnik, odnosno što znači “držati se teme u raspravi”. Mislite li da preekstenzivno tumačite Poslovnik jer istina je da ljudi ponekad u razgovoru odu malo dalje od teme, ali zato da bi priču stavili u kontekst?
O tome govori isključivo oporba iz svakome razvidnih političkih razloga. Kad predsjedam, ne tumačim Poslovnik, već ga provodim. Što se tiče teme rasprave citirao bih poslovnik Sabora, članak 232: “Govornik može govoriti samo o temi o kojoj se raspravlja i prema utvrđenom dnevnom redu. Ako se govornik udalji od teme dnevnoga reda, predsjedatelj će ga opomenuti da se drži teme dnevnog reda. Ako se govornik i nakon drugog poziva ne drži teme dnevnog reda, predsjedatelj će mu oduzeti riječ.” Slažem se s vama da se govornici ponekad pomalo udalje od teme da problem stave u kontekst i zbog toga nikada nisam intervenirao. Međutim, zanima me tko mi može suvislo objasniti kako su za kontekst izvješća Mandatno-imunitetnog povjerenstva o ukidanju ili neukidanju imuniteta trojici saborskih zastupnika – Pupovcu, Bulju i Petrovu – relevantne i dapače ključne rasprave o tome što je zastupnik Peđa Grbin pjevao pjesmu Marka Perkovića Thompsona “Bijele noći crni putevi“, o proračunu za DORH i ured premijera, o izvjesnom Dariju Šnajderu zvanom Kugla koji je navodno pljačkao poštanske urede i banke, a sada navodno sjedi u Remetincu, o odnosu Zorana Milanovića i Siniše Petrovića te navodnom “izvlačenju novca“ obitelji Milanović i sl. Pritom napominjem da je godinama do te sjednice vladalo u Saboru nepisano pravilo da se praktički bez diskusije ukida imunitet onim zastupnicima za koje to traži DORH ili sud, a ne ukida onima za koje to traže privatni tužitelji. Razlog je što Hrvatski sabor nije sud i zastupnici ne raspolažu svim relevantnim podacima da bi mogli raspravljati o meritumu problema.
Do tih rasprava došlo je nakon prilično ružnog dana u Saboru koji je rezultirao izbacivanjem Ivana Pernara i Ivana Sinčića iz sabornice. Biste li danas postupili drugačije s obzirom na to da je dojam da je Pernar samo profitirao kod dijela građana nakon tog događaja?
Najprije želim jasno reći da nikada nisam izbacio zastupnika Ivana Sinčića iz sabornice, već sam mu se, dapače, ispričao što zbog vikanja i ometanja zastupnika Pernara ne može normalno iznijeti sve što je htio. Što se pak tiče zastupnika Pernara, opet moram citirati Poslovnik Sabora koji u članku 238. jasno kaže da zastupnik ne smije, između ostaloga, “govoriti o temi koja nije predmet rasprave” (u raspravi o ukidanju imuniteta, primjerice, govorio je o Ini), “svojim upadicama ili na drugi način ometati govornika” (to je činio upravo zastupniku Sinčiću), “svojim ponašanjem odstupati od općih pravila ponašanja u Saboru” (jabuka!), “na drugi način remetiti red na sjednici” (s mjesta se doslovno derao i time onemogućavao zastupnika Sinčića da govori).
Budući da sam ga najprije, sukladno Poslovniku, opomenuo, a zatim, jer je nastavio kršiti Poslovnik, opomenuo oduzimanjem riječi, kada je, vičući s mjesta, “svojim ponašanjem onemogućavao rad Sabora“, nije mi preostalo ništa drugo no da izreknem stegovnu mjeru udaljenja sa sjednice. Takvu su mjeru u prošlosti znali izreći i drugi predsjedatelji i zastupnik bi u pravilu uvijek nakon toga mirno napustio sjednicu. Ta mjera postoji i u daleko starijim parlamentima od našega (francuskom, njemačkom) i u nekima se uz drakonske financijske kazne može izreći i do 30 dana udaljavanja. I ja sam svojedobno, poštujući Poslovnik, izrekao mjeru udaljavanja uglednim članovima najveće oporbene stranke SDP-a, primjerice dugogodišnjem zastupniku Staziću i zastupniku Grbinu, kada su prekršili Poslovnik vjerojatno procijenivši da je važnije da nešto kažu nego da budu udaljeni sa sjednice, no obojica su korektno napustila sabornicu. Zanimljivo je da tada SDP od toga nije pravio nikakvo pitanje. Za razliku od njih, zastupnik Pernar to je odbio jer je očito želio od svoje nepristojnosti i nepoštovanja parlamentarnih pravila načiniti atrakciju i estradni nastup, pa sam sukladno Poslovniku prekinuo sjednicu i zatražio od straže Sabora da ga udalji iz dvorane kako bi se zasjedanje moglo normalno nastaviti. Ne vjerujem da itko može politički profitirati svjesnim kršenjem Poslovnika, nepristojnim ponašanjem, jedenjem pizze za vrijeme sjednice, deranjem, onemogućavanjem drugog zastupnika da govori. Sumnjam da ima mnogo onih koji takav pristup smatraju načinom kako treba funkcionirati najviše predstavničko tijelo ozbiljne i uređene države. Posebno predlažem da pitate branitelje koji su krvarili za to da imamo slobodnu i neovisnu Hrvatsku i parlamentarnu višestranačku demokraciju te članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja kako doživljavaju to što zastupnik Pernar jedini ostaje sjediti za vrijeme intoniranja hrvatske himne i odavanja počasti poginulim braniteljima i prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.
Kritikama da ste “prestrogi“ pridružio se i SDP pa njihov zastupnik Gordan Maras na Facebooku montira filmiće kojima želi dokazati da “zastupnicima branite da uopće spomenu premijera jer na spomen njegova imena prekidate raspravu tog zastupnika”. Kako to komentirate?
Gdjekada mi se čini da se gospodin Maras trudi dostići zastupnika Pernara po kršenju poslovnika Sabora, no to se događa vjerojatno zbog previranja i unutarnjih problema koje ima SDP te potrebe pozicioniranja unutar svoje stranke. Primjerice, za vrijeme iste sjednice zastupnik Maras, umjesto da govori o ukidanju imuniteta, neprestano je govorio o poreznoj reformi, prodaji HEP-a, o tome da se “premijer Plenković boji da ga gospodin Petrov ne prozove kao prethodnog predsjednika HDZ-a”, o ministrici Dalić, o planu gospodarenja otpadom... Misli li doista itko da se tako doprinosi kvaliteti rada Sabora? Što se tiče moje objektivnosti, jednako sam, primjerice, upozorio i zastupnika Borića iz moje stranke da se drži teme, a dapače, ugledni dugogodišnji saborski zastupnik i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Bačić sam je odustao od replike i rekao da, budući da je ono što je govorio zastupnik Maras bilo izvan teme, on mu neće replicirati jer zna da bih i njega opomenuo.
Neki dan ste, za razliku od prethodnih dana, bili prilično fleksibilni u tome odstupaju li zastupnici od teme u svojim raspravama, što ste i sami nekoliko puta tijekom dana naglasili. Je li to vaša odluka ili su vam u stranci rekli da probate biti malo “mekši”?
Tko god me imalo poznaje, zna da svoje odluke donosim sam. Na početku vođenja te sjednice najavio sam da se, iako svjestan da se time ne pridržavam Poslovnika, neću protiviti odstupanju zastupnika od teme isključivo radi toga da vidimo hoće li to doprinijeti kvaliteti rada i dignitetu Sabora. Tema je bila dopuna Zakona o zaštiti svjedoka, a zastupnici su govorili o godišnjici ratnog zločina u Erveniku kraj Knina, curenju povjerljivih dokumenata, načinu kako je preminuo branitelj Pajčić, pokušaju miniranja brane Peruća, Lex Perkoviću i ubojicama Udbe, o tome kada će se otvoriti arhivi SKH, djeci koja gladuju po školama, navodnim povjerljivim razgovorima zastupnika Pernara s glavnim državnim odvjetnikom Cvitanom, o tome radi li sin Luke Rajića ili ne te kao vrhunac o osuđenom psu Medi. Svi su mogli prosuditi je li takav pristup doprinio kvaliteti diskusije o Zakonu o zaštiti svjedoka, valjda i onih protiv psa Mede, dostojanstvu i poštovanju Hrvatskoga sabora, a to je ono za što sam se uvijek zalagao.
Građani sve češće Sabor uspoređuju s cirkusom, a toj slici zasigurno je najviše pridonio zastupnik Pernar. Treba li se Sabor prilagoditi nekim novim vjetrovima ili Pernara treba smiriti?
Svi saborski zastupnici trebali bi služiti narodu i svojim ponašanjem, izrečenim riječima i djelima trajno skrbiti o ugledu najvišeg tijela u koje su od toga naroda izabrani – Hrvatskog sabora. Upitajmo se odgovara li danas rad Sabora onome što je u svojem povijesnom govoru izrekao Franjo Tuđman 30. svibnja 1990.: “U obnašanju naših dužnosti valja nam uvijek imati na umu činjenicu da u gotovo četrnaestostoljetnoj pisanoj povijesti Hrvata ni u jednoj drugoj ustanovi hrvatskoga narodnog života nije bila tako izrazito očitovana opstojnost, samosvojnost i samoodređenje kao u neprekidnosti trajanja i djelovanja Hrvatskoga sabora... u Hrvatskom se saboru raspravljalo na najvišoj razini europske civilizacije.“ Raspravlja li se i danas tako? Odgovor prepuštam vašim čitateljima.
Mediji su izvlačili podatke da vrlo često vodite sjednice pa je ispalo da ste vodili sve malo “življe” sjednice u ovom sazivu. Je li to i vaš dojam i zašto mislite da je tako – zbog brojnosti sjednica koje ste vodili ili nečeg drugog? Paralelno s tim podacima, mediji su zaključili da Božo Petrov radi puno manje od svojih prethodnika. Budući da ste i sami u prošlom, istina kratkom, sazivu bili predsjednik Sabora, možete li se složiti s takvim zaključkom?
U takve se komentare uopće ne bih upuštao. Mislim da je puno važnije istaknuti koliko je toga, osim ekscesa i ekshibicionističkih ispada pojedinaca, Hrvatski sabor na prijedlog Vlade raspravio i načinio dobroga tijekom zadnjih mjeseci za hrvatske građane. Primjerice, donesena je porezna reforma kojom je obuhvaćeno 16 zakona, uključujući sedam potpuno novih, a stabilan, održiv i predvidiv porezni sustav i porezna politika preduvjeti su za jačanje konkurentnosti zemlje i pravne sigurnosti, građani su porezno rasterećeni pa je osnovni osobni odbitak ujednačen i podignut na 3800 kuna za sve obveznike, a podignut je i odbitak za djecu i druge uzdržavane članove, dodatnih 560 tisuća građana oslobođeno je plaćanja poreza na dohodak, čime se ukupan broj građana koji ne ulaze u škare poreza na dohodak povećao na 1,5 milijuna, smanjena je stopa PDV-a s 25 na 13 posto za pojedine proizvode i usluge: struju, repromaterijal u poljoprivrednoj proizvodnji, odvoz smeća itd., gospodarstvo je donekle rasterećeno pa je stopa poreza na dobit smanjena s 20 na 18 posto, za poljoprivrednike, obrtnike i male poduzetnike s godišnjim prihodima manjima od 3 milijuna kuna snižena je stopa poreza na dobit na 12 posto, konkretno se pomoglo obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima pa je za 13 posto smanjena stopa PDV-a za sadnice, sjeme, gnojivo i pesticide te druge agrokemijske proizvode, kao i za stočnu hranu, javna je nabava pojednostavljena i napravljena transparentnom pa se daje prednost ekonomski najpovoljnijoj ponudi, tj. „najboljoj vrijednosti za novac“, a cijena je pritom samo jedan od kriterija...
Rušilačkim snagam je najbitnije da ruše a ako si k tome željan publiciteta onda je to dva u jedan.