Pet trgovinskih atašea za spas hrvatskog izvoza

- Problema ima svuda – britko odgovara Danko Martinčević, iskusan poslovni čovjek, zamoljen da postavi dijagnozu zašto se u Hrvatskoj o izvozu toliko govori, a malo ostvaruje:

– Velike se tvrtke u principu drže za sebe i traže pomoć kad se nešto zapetlja. Mali poduzetnici nisu upućeni i zaziru od vanjskih tržišta. Ne govore jezike, nemaju kontakte, certifikate, komunikaciju...

Rad za velike tvrtke

Na njemu i na njegovo četvero kolega – novih trgovinskih atašea – je da to promijeni. Riječ je o novim diplomatima čija je prva i osnovna uloga pomagati domaćim tvrtkama da izađu na strana tržišta, ali i olakšati strana ulaganja u Hrvatsku, što je jedna od mjera u programu gospodarskog oporavka Vlade RH. Nakon višemjesečnih testiranja, Ministarstvo vanjskih poslova s predstavnici gospodarskih institucija – Hrvatskom gospodarskom komorom, Ministarstvom gospodarstva, Hrvatskim izvoznicima, HUP-om, HBOR-om... – od 127 prijavljenih, odabralo je petero koji su se pokazali najboljima. Oni će za dva mjeseca krenuti na posao u Ljubljanu, München, Beč, Milano i Chicago.

Iako u javnom natječaju struka nije bilo specificirana, čime se otvorila mogućnost da se prijave svi s iskustvom u komercijali, bez obzira na obrazovanje, profil odabranih u mnogo je čemu sličan. Nikola Bunjevac, Dunja Đurica, Neven Lončarić i Ivan Biljan su ekonomisti, Martinčević je usto i inženjer strojarstva, imaju dugogodišnje iskustvo u inozemnim tvrtkama te govore više jezika. Martinčević napušta posao konzultanta i odlazi u München, Bunjevac i Đurica iz Zagrebačkog holdinga idu u Ljubljanu, odnosno Beč, Lončarić napušta Autocommerce i ide u Milano, a Biljan će u Chicago.

– Završio sam ekonomiju i strojarstvo, radio u Rusiji, SAD-u, Ukrajini, Njemačkoj i Italiji – navodi Martinčević kao da je riječ o još jednom krugu razgovora za posao. Podrobnija analiza karijere otkriva da je radio za najuglednije tvrtke u svojim branšama: za General Electrics te za švicarski Glencore, najveću svjetska tvrtku u trgovini burzovnim robama. Bio je devet godina izvršni direktor Podravke za tržište istočne Europe, a posljednje dvije godine radi kao ad hoc konzultant za tvrtke u regiji. Slične biografije ima i ostalih četvero kandidata koji će u ovim, ne baš blistavim vremenima za ekonomiju, prionuti na – izvoz.

– Uvijek sam se bavio tržištima u kriznim vremenima tako da u tome ne vidim prevelik problem. Da je lako, ne bi me nitko zaposlio – kaže samouvjereno.

Odmah je, kaže, počeo kontaktirati s tvrtkama s kojima je surađivao, da ne bude praznog hoda. Inače, pred atašeima su dva mjeseca intenzivnog treninga. Nakon upoznavanja sa službom vanjskih poslova, preuzet će ih gospodarstvenici. Čeka ih i terenski rad – ciljano će ići u županije koje bi mogle biti od interesa u područjima u koja idu.

Odbio bolje plaćen posao

Nakon završetka programa pripreme, sami bi morali izraditi plan i program što će raditi u svojim odredištima. Plaće atašea bit će od 16 do 22 tisuće kuna, ovisno o destinaciji. Je li bilo lako ostaviti dobro plaćeni konzultantski posao i ipak prijeći na manje i nesigurnije? Trgovinski su atašei ugovorni diplomati, njihov će rad biti pod nekom vrstom monitoringa i ocjenjivat će ih prema rezultatima koji su, barem u ovom slučaju, vrlo mjerljivi postignutim profitom.

– Financijski sam neovisan pa mi plaća nije glavni kriterij – otkriva Martinčević te priznaje: – Imao sam priliku za veću financijsku ponudu otići u Rusiju raditi u privatnoj telekom tvrtki, no čini mi se da ovdje ipak mogu više pružiti.