Petrina Dijanek: Puno radim, teško je, ali nikad ne bih mijenjala svoj život

– Svoj život ne bih nikada mijenjala jer volim selo i poljoprivredu bez obzira na mukotrpan rad. Od malih nogu radim seoske poslove, a heklanje, koje mi je velika ljubav, naučila sam od bake dok sam kao dijete čuvala s njom krave na polju – tako svoju ljubav prema selu i seoskom životu opisuje Petrina Dijanek, kandidatkinja iz Zrinskog Topolovca kod Bjelovara.

Ova nasmijana mlada žena, koja nas je dočekala u narodnoj nošnji, majka je petero djece. Osim što uzgaja povrće na četiri hektara, tri puta tjedno sa suprugom ide na trešnjevačku tržnicu u Zagreb na kojoj prodaju proizvode.

Uvijek pomažu ljudima

– Nije mi teško, navikla sam ustajati rano. Još kao dijete sam s mamom išla na plac i odatle moja ljubav prema selu, poljoprivredi, životinjama, a posebno ručnom radu. Meni je to lijepo i ne bih se nikada mijenjala za život u gradu – ističe dok nam pokazuje svoj ručni rad i brojne goblene u sobi.

– Nema te mustre koju ne mogu napraviti. Jedna stalna mušterija, starija gospođa iz Zagreba, poklonila mi je svoje knjige s uzorcima za heklanje. Bila sam iznenađena, a rekla mi je da vidi kolika je moja ljubav prema ručnom radu – kaže i dodaje kako mlade žene to ne zanima jer vrijeme provode pred TV-om i na internetu.

Ova deveteročlana obitelj uzgaja povrće na otvorenom. Njihovi poluekološki proizvodi, paradajz, paprika, krastavci, luk, mahune, krumpir, rotkvicu te niski grah koji uzgajaju na 2,5 hektara, postali su prepoznatljivi u Zagrebu. Sama uzgaja i flance, a povrće tretiraju kozjim mlijekom i koprivama.

– Redovnim kupcima često nešto poklonim, malo graha, paradajza, paprike, a oni se čude. Kažu da im rijetko tko nešto pokloni na placu – dodaje te ističe kako njezin muž Mišo uvijek pomogne starijim gospođama da robu prebace do auta.

– Učili su nas od malih nogu da budemo ljubazni i pomažemo ljudima, a i mi tako odgajamo našu djecu – kaže Petrina. Zajedno s djecom i suprugom radi i oko stoke, imaju stotinjak ovaca, dvadesetak koza, trideset svinja i puno peradi. Posebna ljubav su im konji.

– Uzgajamo vrhunska grla konja pasmine gidran, imamo ih pet. Suprug je član povijesne postrojbe Husari Bjelovar i predsjednik konjičkog kluba “Zrinski“ iz Zrinskog Topolovca čija sam i ja članica – kaže. Suprug i sinovi nastupaju na manifestacijama diljem Hrvatske, Mađarske i Austrije, imaju brojna priznanja i pehare, a Petrina im sprema odjeću jer moraju biti besprijekorno ispeglani i uređeni.

Prijavila se na nagovor

– Rijetko uspijem skočiti do sajma u Gudovcu, malo je slobodnog vremena – ističe Dijanek. Otkriva da ju je susjeda i prijateljica, koja je članica udruge Uzorne seoske žene, nagovorila da se prijavi.

– Ne bih se ja sama prijavila. Previše imamo posla, ali me nagovorila jer tvrdi da sam idealan kandidat – stidljivo otkriva. Hobi joj je ručni rad, gobleni, heklanje, vezenje, što se vidi svuda po kući.

– Volim ja i cvijeće, pečenje kolača, pravljenje sira, kuhanje. No, posao je podijeljen. Baka kuha, a mi na polje ili na plac – dodaje. Ručnim radom najviše se bavi zimi, kad je manje posla, ili dok čuva stoku na ispaši. Televiziju ne gleda, jedino ako nešto čuje usput, dok radi po kući. Ujutro, dok se voze u Zagreb, poslušaju Katolički radio. Ponekad malo i odspava na tom putu, to je jedina prilika u danu za kratki odmor i predah. Ona i muž imaju velike planove za svoj OPG.

– Želimo napraviti hotel za konje i seoski turizam. Voljeli bismo da se netko od djece nastavi baviti poljoprivredom – kaže. 

>>Irena Perković: Radni dan na selu traje 15 sati 

>>Marica Dumenčić: Imam OPG, radim, pečem kolače... I sve stignem!