Picula: Milanović ne izlazi iz zone komfora, a SDP je odveo u zonu rizika. Time je ugrozio svoj reizbor

Dugogodišnji zastupnik SDP-a u Europskom parlamentu Tonino Picula govorio je za Večernji TV o rezultatima parlamentarnih izbora te o europskim izborima koji slijede. Otkrio je zašto je pristao biti posljednji na listi SDP-a na aktualnim izborima za Europski parlament te što očekuje da će time postići. 

– Ja sam naviknuo biti na različitim pozicijama. Dvaput sam nosio listu, jednom sam bio peti, a evo, sada sam i posljednji. Konačan raspored, rezultat svake liste, ipak određuju građani. Ako ti rezultati budu reflektirali kvalitetu mog rada i rada mojih kolega, mislim da nemam razloga strahovati. Očekujem da ću dobiti dovoljnu potporu građana da još jednom osvojim mandat u EP-u. Zašto sam na posljednjem mjestu? Odnosi unutar stranke često određuju izbor i raspored kandidata na listi. Dobio sam ponudu da budem četvrti na listi. Meni se učinilo da to nije mjesto koje reflektira sve što sam radio proteklih pet godina. Onda sam predsjedniku stranke predložio da bih više volio testirati svoj učinak i rezultat s posljednjeg mjesta – kazao je pa odgovorio na pitanje je li bilo tenzija unutar stranke pri sastavljanju izbornih lista.

– Moj razgovor s predsjednikom stranke oko te teme trajao je šest, sedam minuta. Iznio sam svoje razloge, a on svoje. Vrlo brzo smo našli zajednički jezik oko moga mjesta na listi za EP. Jednako tako sam mu kazao da ne želim biti na listi za Hrvatski sabor. Smatram da to ne bi bilo u redu jer nisam imao ambiciju konzumirati taj mandat u Saboru. Ostao sam dosljedan svojoj prijašnjoj odluci. 

Jesu li drugi SDP-ovi europarlamentarci, koji su pristali da budu i na izbornim listama za Sabor (iako nemaju namjeru sjediti u Saboru), ispali nedosljedni?

– Svatko ima svoje razloge zašto je pristao, odnosno zašto nije. Nastojao sam svoju poziciju dobro obrazložiti. Zašto su drugi kolege postupili drukčije, meni je to doista teško procijeniti. Ne ulazim u njihove motive. Nemam razloga sumnjati. Željeli su možda na taj način pomoći stranci, biti prisutni birajući pozicije na listama za Hrvatski sabor. Ja se s time nisam složio – odgovorio je. 

Kako Picula očekuje da će teći kampanja za europske izbore? Hoće li ostati u sjeni pokušaja sastavljanja Vlade nakon nacionalnih parlamentarnih izbora? I hoće li se visoka izlaznost birača preliti i na europske izbore?

– Lagano se zaboravlja činjenica da je ovo superizborna godina, ne samo u Hrvatskoj nego posvuda u svijetu. Čini mi se da će se prelijevati kampanje. Jedna kampanja prelijeva se u drugu. To je neizbježno. Nema pregradnih zidova. U političkom smislu to je veliki rohbau. Hrvatski će građani vjerojatno u seriji reagirati na politička zbivanja i političku ponudu. Prvi rezultat svakih izbora jest izlaznost. Indikativan je Eurobarometar, koji u posljednjem istraživanju indicira da je zanimanje hrvatskih građana za izbore za Europski parlament 24 posto više nego što je to bilo u istom trenutku 2019. godine. Prema mojemu mišljenju, Europski parlament u međuvremenu je ipak stasao iz jedne poluanonimne političke skupštine u tijelo koje je steklo legitimitet, i zanimanje građana će sigurno biti veće. Mislim da će taj postotak biti znatno veći od 30 posto – odgovara Picula. 

Andrej Plenković želi biti premijer i u trećem mandatu, pokušava sastaviti novu Vladu, a istodobno je nositelj liste HDZ-a. Kako to tumači Tonino Picula?

– On pamti, pogotovo 2019. godinu, i mislim da je ovaj put odabrao drugu koncepciju slaganja te liste jer ne želi da mu se ponovno dogodi crni labud. Zapravo je 2019. mislio da je dovoljna snaga brenda HDZ-a da lako dobije te izbore, a to se nije dogodilo. Na čelnim pozicijama tada su bili javnosti manje poznati ili sasvim nepoznati ljudi. Ovaj put opredijelio se da lista bude što jača. Drugi njegov motiv, svakako, želio bi biti u bubnju nakon europskih izbora, kada se bude odlučivalo o nekim top pozicijama. Vjerujem da on ima barem dvostruki motiv.

Kad SDP zbroji rezultat cijele avanture s guranjem predsjednika Republike Zorana Milanovića u neustavnu poziciju kandidata za novog premijera uime koalicije Rijeke pravde, kakva će biti konačna bilanca? Što se treba dogoditi u SDP-u nakon što se shvati da su Rijeke pravde presušile?

VEZANI ČLANCI:

– Mora se dogoditi ozbiljno preispitivanje unutar stranke. Mislim da su parlamentarni izbori za svaku političku stranku krucijalno važni. Na tim izborima testira se strategija, taktika stranke, ukupna politička ponuda i reakcija građana na tu ponudu. Mislim da će se SDP morati suočiti s tim rezultatom i sa svim onim što je dovelo do baš takvog rezultata. Netko je dobro jednom rekao da je SDP, kao politička formacija, poprilično žilav i nepoderiv. To je točno. Volio bih da rezultati analize unutar stranke budu u korist SDP-a. Ne možemo govoriti apstraktno samo o stranci kao takvoj nego o pojedincima koji su s odgovarajućih pozicija utjecali ili nisu utjecali na te odluke. I tada će naši članovi imati prilike kazati što misle. Ja se ne bojim za SDP u budućnosti. Ne bojim se zato što je SDP stranka koja je u zadnje 34 godine dobro položila neke ključne političke ispite pred hrvatskim građanima. Gotovo sam uvjeren da ćemo poštovati tu političku baštinu. I da ćemo prije svega znati iskomunicirati problem s nama samima, unutar stranke, i da će ona dobiti priliku da se suoči s posljedicama ovoga – kaže Picula. 

– Ovo će sada biti vrlo zanimljiva vlada koja će, po mome mišljenju, opoziciju vrlo brzo suočiti sa zadatkom da radi pritisak na nju. Mislim da će za oporbu biti dosta posla, a nadam se da će oporbene stavove u korist građana uspjeti artikulirati SDP. Ali, da bi to mogao, mora proći kroz ozbiljnu analizu ovoga što je napravljeno – dodaje. 

Treba li Peđa Grbin ostati ili otići s mjesta predsjednika SDP-a?

– Mislim da je on sam najavio da je, u slučaju izbornog neuspjeha, njegov mandat na raspolaganju. To prepuštam njemu. Samo da podsjetim, ovo nije prvi put da SDP nije uspio u svojim namjerama. Nakon neuspjeha na izborima 2016., Milanović se vrlo brzo povukao, kao i Davor Bernardić nakon neuspjeha prije 4 godine. 

Treba li Zoran Milanović ostati predsjednik Republike nakon ove avanture ili treba otići?

– Zoran Milanović zapravo nikada nije izišao iz zone komfora, iako je to govorio. On je ostao za vrijeme kampanje predsjednik Republike. Ali je zato ovim projektom SDP ušao u zonu rizika. Za nas taj rezultat sigurno nije onakav kakav smo priželjkivali, ali ne možemo ignorirati činjenicu da su građani 17. travnja ipak odabrali u većinskom broju neke druge političke opcije koje sada imaju mogućnost sastavljanja Vlade. HDZ, kao i nakon svakih izbora kad je pobijedio, ima pravo prvokupa. I on to sada čini. Neke alternativne koncepcije, kao što je nekakva antikorupcijska koalicija u Saboru, očito neće uspjeti. To je jednostavno nešto što treba pitati predsjednika Republike jer on je bio važan čimbenik u toj priči. On mora odgovoriti na pitanje je li ovaj događaj krucijalno važan i za nastavak njegove političke karijere na Pantovčaku. 

U jednom ranijem intervjuu Picula je u jednoj kratkoj rečenici ostavio dojam da smatra da Milanović ne može ostati na Pantovčaku kao da se ništa s kršenjem Ustava nije dogodilo. Zbog toga je uslijedilo ponovljeno pitanje o tome.

– On je tim potezom sigurno ugrozio svoj reizbor. Hoće li krajnja konzekvencija biti da će odustati od svog drugog mandata, to mi je ovog trenutka teško procijeniti – zaključuje Picula.

Zbog čega unutar SDP-a nije bilo snage ili integriteta da netko kaže popu pop, bobu bob, a Milanoviću da je u krivu? 

– Očito je da se u toj njegovoj kandidaturi zrcali puno frustracija, puno nezadovoljstva, prije svega HDZ-ovim načinom upravljanja Hrvatskom. Zašto je on pobudio tako veliki interes, zašto ta priča nije zamrla odmah nakon objave, to bi se hrvatska politika trebala pitati. Zašto je izazvala veliko zanimanje i dovela do velike mobilizacije, naravno ne samo za Rijeke pravde nego i za drugu stranu, koja je na kraju krajeva i pobijedila? To je pitanje i naše demokratske kulture, unutarstranačke kulture i demokratičnosti. Ali ako treba izvući neku pouku iz svega ovoga, onda je to, kao i Brexit, događaj koji će sigurno natjerati sve buduće nositelje javnih funkcija na najvišim razinama da dobro razmisle prije nego što se odluče za takav potez. 

Što Picula misli o ideji Vesne Pusić da i HDZ i SDP trebaju razgovarati kako bi spasili Hrvatsku od skretanja udesno?

– To je dobro pitanje i dobro je da ga je gospođa Pusić otvorila. Razgovarate s čovjekom koji je kreator možda prve nadideološke koalicije u Hrvatskoj. Kao gradonačelnik Velike Gorice dobio sam izbore i održavao koaliciju u kojoj su bile i desne stranke (HSP) i stranke centra i stranke liberalne demokracije i socijalne demokracije. Meni ta rasprava nije strana. U Europskom sam parlamentu pokazao, kada je to u interesu Hrvatske, da mogu surađivati s kolegama iz HDZ-a. To nije sporno. Međutim, da bi to od jedne epizode postalo pravilo ili neproskribirana mogućnost, mislim da bi trebalo podosta napraviti unutar samog HDZ-a, odnosno unutar samog SDP-a, kako bi eventualna suradnja jednoga dana bila nešto što neće uništiti hrvatsku demokraciju i prijeko potrebnu činjenicu ili pravo da građani slobodno izražavaju svoje političke razlike. To ne bi trebalo biti u korist ukidanja demokratičnosti nego jačanja demokratske kulture. U nekim drugim državama EU suradnja između lijevog i desnog centra nije nezamisliva. U Hrvatskoj možda upravo i ovakvo iskustvo potakne neku vrstu debate. Ali moja ključna teza jest da bi štošta trebalo mijenjati u vodećim strankama da bi to jednog dana bilo moguće – smatra Picula. 

Picula je komentirao i europsku turneju kineskog predsjednika Xija, tijekom koje će nakon Francuske posjetiti Srbiju i Mađarsku. 

– Kineski predsjednik došao je na vlast 2012. i u ovih 12 godina promijenio je mnoga interna kineska pravila kako bi osigurao apsolutnu vlast u Kini. S ovim predsjednikom odustalo se od smjene generacija svakih osam godina. On je praktički čovjek koji je podredio Ustav NR Kine svojoj vlastitoj poziciji. Nema nikakve sumnje da on razvoj Kine vidi drukčije nego Deng Xiaoping, koji je zapravo otac moderne Kine i njezina otvaranja prema svijetu. Deng Xiaoping do te je mjere promijenio Kinu da čak i jedan tako autoritarni predsjednik kao što je Xi Jinping ne može Kinu zatvoriti. Kini je strašno stalo da ta njezina otvorenost bude dio kontinuiteta, ali zbog izrazito autoritarnog načina vladanja Kinom predsjednik Xi nastoji pribaviti različite tipove savezništva transakcijskog tipa kako bi u njemu zanimljivim dijelovima svijeta osigurao kinesku gospodarsku i političku prisutnost. Odabir Orbana i Vučića govori da se on daleko komotnije osjeća u društvu autokrata. Onih koji mogu u Europi izazivati stanja u kojima će jedna država, kao što je Kina, moći lakše provoditi svoje interese – smatra Picula. 

Po njegovu mišljenju lako je moguće da nam se u drugoj polovici 2024. dogodi “savršena oluja”: mogući povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću, jačanje europske desnice u Europskom parlamentu, i unutarnjopolitička iskušenja koja bi Kinu mogla gurnuti u ekspanzionističku, agresivnu vanjsku politiku.   

– Zbog svojih unutrašnjih kontroverzija, nagomilanog bogatstva, ali autoritarnog tipa vlasti, Kina se nalazi u različitim unutarnjopolitičkim iskušenjima. Kad jedna moćna država ima unutarnjopolitičke probleme, znamo da ih ona jednim dijelom nastoji ublažiti ili rješavati ekspanzionističkom, agresivnom vanjskom politikom – upozorava Picula.

Ako sve to sad zbrojimo, i ako se ostvari najnepovoljniji scenarij, treba li Hrvatsku sve to brinuti i je li Hrvatska danas dovoljno svjesna te dinamike geopolitičkih odnosa koja ostavlja posljedice i na Balkanu?

– Nadam se da jest. Doista postoji cijeli niz razloga za zabrinutost, pogotovo u Hrvatskoj, jer mi graničimo s čak tri države koje su, doduše, u postupku pristupanja članstvu u EU, ali koje same imaju ozbiljnih unutarnjih problema, najčešće generiranih upravo tom nikad zamrlom ekspanzionističkom i revizionističkom politikom koja dolazi iz Beograda. Riječ je o samoj Srbiji, o BiH, i o Crnoj Gori. To je nešto o čemu hrvatska politika mora voditi računa. Ono što me brine jest odnos EU prema toj i takvoj Srbiji. Upozorio sam nedavno europskog povjerenika Várhelyija da nije dovoljno samo graditi mostove, autoceste i slične infrastrukturne projekte, nego taj novac mora biti uvjetovan razvojem demokratskih institucija i vladavine prava. Čemu pregovori? Onda možemo odmah u Beograd poslati 2 milijarde eura i zaboraviti ih?! Meni se čini da se slabost europske vanjske i sigurnosne politike možda najbolje vidi na Balkanu jer mi često financiramo režime koji vole europski novac, ali vrlo malo koriste taj novac kako bi podigli demokratske standarde. Politika EU tu mora biti puno osjetljivija na sve koji zloupotrebljavaju i povjerenje i novac – zaključio je Tonino Picula.