Kada je američka konjica konačno uhvatila Bika Koji Sjedi i odvela ga u rezervat, indijanski je poglavica, koji je, uz ratničke vještine, posjedovao i značajnu moć predviđanja budućnosti, svojim rezigniranim suplemenicima, koji su u njegovu uhićenju vidjeli jasan znak vlastite propasti, odgovorio vizijom: “Da, propast ćemo, ali kroz sto godina, i ne u planinama, boreći se za svoju slobodu, već polako, pijani za nekim šankom”.
Kako drukčije nego pijanstvom, ako već ne i teškim alkoholnim delirijem, objasniti ponašanje njemačkih vlasti, ali i vlasti drugih europskih država koje su, sada je to sasvim jasno, nekoliko dana skrivale od javnosti užase koji su se događali na ulicama europskih gradova na proslavi Nove godine? I kako drukčije nego potpunim gubitkom kontakta s realnošću zbog dugog konzumiranja teških opijata objasniti reakcije europskih političara, poglavito njemačkih, na te događaje kada su interni policijski izvještaji, koji su bili potpuno suprotni službenim policijskim izvještajima o “uglavnom mirnoj novogodišnjoj noći”, konačno dospjeli u javnost? Naime, kako nas posljednjih dana, pomalo stidljivo, obavještavaju mediji, u novogodišnjoj se noći na ulicama europskih gradova događao nesvakidašnji horor s masovnim napastovanjima i silovanjima žena iza kojih stoje veće skupine migranata iz muslimanskih zemalja.
Takva erupcija nasilja bila je sve samo ne izolirani incident, kako nas pokušavaju uvjeriti lijevi apostoli političke korektnosti. Dapače, prije bismo mogli reći da je riječ o stilu ponašanja pripadnika kulture koja žene vidi samo kao seksualni objekt pa je za pretpostaviti da je takvih nasrtaja bilo i prije, ali da su uspješno skrivani, a da se sada sve odigralo na javnim mjestima pa je cijela stvar ipak dospjela u javnost. Prvo se čulo za događaje u Kölnu, potom i u ostalim njemačkim gradovima, poput Hamburga, Stuttgarta i drugih. Zatim su slične vijesti počele dolaziti i iz drugih europskih zemalja, poput Finske, Švicarske i Austrije. Svuda isti scenarij – gomila muškaraca iz arapskih zemalja na ulici se iživljavala nad nezaštićenim ženama. I svuda su se žrtve javljale tek nakon nekoliko dana, ustrašene terorom političke korektnosti da ne bi “zaradile” etiketu rasista, jer su nasilnici bili pripadnici druge rase, i ohrabrene tek svjedočanstvima drugih žrtava koje su prošle kroz isti pakao.
No, unatoč svemu, reakcija političara i službenika na ove događaje bila je zapanjujuće hladna i licemjerna. Izdvojila se gradonačelnica Kölna Henriette Reker, koja je i sama nedavno bila žrtva pokušaja atentata, svojom izjavom da bi žene trebale usvojiti određena pravila ponašanja, poput držanja muškaraca na udaljenosti od jednog lakta, kako bi izbjegle buduće nasrtaje. Ta je njezina izjava pokrenula lavinu prosvjeda jer je evidentno pokušala izbjeći osudu silovatelja samo zato što počinitelji dolaze iz jedne druge kulture i, umjesto toga, krivnju i odgovornost svaliti na žrtve silovanja. No, kako ne bismo pomislili da riječ o izoliranom incidentu jedne istaknute zagovornice snažne imigrantske politike, nego da je riječ o generalnom stavu cijele političke klase, uvjerila nas je ubrzo i sama kancelarka Merkel, koja je izjavila da njezina vlada ni ubuduće neće postavljati nikakva ograničenja za prihvat izbjeglica. Iako je poznata njezina izjava da je “multikulturalizam mrtav”, njezin smisao očito nije išao u smjeru spoznaje o nesumjerljivim vrijednostima određenih kultura, već u smjeru brisanja bilo kakvih identiteta. Ona u migrantima, u skladu s liberalnim credom, vidi samo ekonomske jedinke koje će dati novi zamašnjak zahuktaloj njemačkoj industriji.
Ekonomska bilanca ne vidi nikakvu razliku između Nijemca, Čeha, Sirijca ili Marokanca. Ekonomska efikasnost jedino je piće kojim se opijaju političari s europskog Olimpa. Teško je povjerovati da će ih išta otrijezniti u tom njihovu pijanstvu. Male su šanse da to otrežnjenje dođe i demokratskim putem, probuđenim nezadovoljstvom europskih nacija. Te su nacije na umoru, bez vodstva koje bi smoglo snage oduprijeti se ludilu europskih elita. Migrantskoj je krizi prethodio pokus sa slamanjem volje grčkog naroda. To je bila lekcija i za ostale, Francuze, Nijemce, Britance, Poljake – one manje da i ne spominjemo. Tko digne glavu, bit će izoliran i pretvoren u rezervat – ako već ne u migrantski kamp. Tako će, dakle, izgledati sudbina umiruće europske civilizacije – tiho, cvileće, samookrivljujuće nestajanje u alkoholnim parama naših pijanih elita.
>>'Pripremite se za invaziju ilegalnih imigranata'
>>Orban: Hoće li Europa shvatiti da migrantski val treba potpuno zaustaviti?
Da parafraziram Padme Amdalu: So this Is how Europe dies...with thunderous applause and laughter of its "correct" politicians.