Nakon 21 godine pravne bitke roditelji 12-godišnjeg Marka, Biljana i Željko Svrtan, uspjeli su na Europskom sudu za ljudska prava uz pravnu pomoć odvjetnika Tomislava Filakovića dokazati da je Republika Hrvatska odgovorna za njegovu smrt. Zbog propusta policije u pretrazi doma počinitelja dvostrukog zločina, osuđenog na 20 godina zatvora, dosuđena im je naknada od 30.000 eura i 830 eura za troškove postupka. Dječaka je 12. listopada 2003., dok se vozio na biciklu, pogodio zalutali metak koji je iz automatske puške ispalio tada 30-godišnji Srećko Kovačević pucajući u svog bivšeg šurjaka Dražena Kauzlarića (21) koji je na mjestu preminuo. Dječak je preminuo u KBC-u Osijek nakon višesatnih pokušaja da mu spase život. Sud je zaključio da vlasti nisu učinile sve što je u njihovoj moći da zaštite javnu sigurnost i na kraju život djeteta.
Policija je znala da je Kovačević imao problema s alkoholom, nasilničkim ponašanjem i sumnjama u nezakonito posjedovanje vatrenog oružja. Mjesec i pol prije kobne pucnjave netko ga je anonimno prijavio načelniku PU osječko-baranjske za posjedovanje automatskog oružja, pištolja i bombi. U pismu se navodilo da je 5. kolovoza za proslave Oluje ispred svoje kuće pucao iz automata. Tada su došla četiri policajca, ali oružje nisu našli. Prijavitelj je tvrdio da je Kovačević ponovno pucao i 19. kolovoza, stoga je traženo od policije da Kovačevićeve susjede zaštite, obrazlažući da je postao vrlo opasan nakon što ga je napustila supruga, te da je prijetio svojoj majci i baki da će ih ubiti ako ga prijave. U policijskom izvješću zabilježeno je da su dvije osobe 31. kolovoza 2003. policiji rekle da su ga vidjeli pijanog s oružjem i da vjerojatno ima i automat. Kod njega je nađen plinski pištolj te je utvrđeno da ima dva promila alkohola u krvi. Na temelju naloga Prekršajnog suda u Osijeku od 1. rujna policajci P. B., Z. Š i D. R. pretražili su Kovačevićevu kuću, ali oružje nisu našli.
Zatim je Odjel organiziranog kriminaliteta PU osječko-baranjske dopisom od 5. rujna 2003. pisao Drugoj policijskoj postaji Osijek da su zaprimili informacije da Kovačević ilegalno posjeduje više komada oružja skrivenog na tavanu svoje kuće. I u tom dopisu se navodilo da je nasilan prema majci i baki s kojima je živio te im prijetio. Stoga je traženo da se provedu izvidi na terenu radi provjere i poduzimanja potrebnih radnji ako se utvrdi sumnja na počinjenje prekršaja ili kaznenog djela. Policija tada nije ništa poduzela već je načelnik Druge policijske postaje Osijek odgovorio da je kuća pretražena 1. rujna i oružje nije pronađeno.
Dva tjedna kasnije, 12. listopada, Kovačević je pozvao svoju bivšu ženu da dođe po njihovu šestogodišnju kćer. Dovezao ju je brat, a Kovačević je ženi otvorio vrata držeći automat u ruci, dok je iza njega kći plakala pa je majka ušla i uzela je u naručje. Kovačević ju je tada odgurnuo, a njezin brat je tada izišao iz automobila i Kovačeviću rekao da ih pusti. Dok su njih dvije čekale u automobilu, njih dvojica su se prepirala i dok je Dražen Kauzlarić išao prema automobilu, Kovačević je prema njemu ispalio sedam do devet metaka od kojih je jedan bio koban za Marka Svrtana koji je prolazio na biciklu. Kovačeviću je utvrđeno da je imao 2,15 promila alkohola u krvi. Policiji je tada rekao da je automat našao pet-šest dana prije u jarku pored Dunava dok je bio u ribolovu. Dan kasnije u novom pretresu kuće nađeno je 30 komada streljiva i tromblonski nastavak. Međutim, na suđenju Kovačević je rekao da automatsku pušku ima još od rata i da ju je držao na tavanu. Nekoliko dana prije incidenta uzeo ju je kako bi je očistio pa ju je odložio na stol u hodniku. Kad je policija došla pretresti njegovu kuću, puška je bila zamotana u tepih u sobi koju nije koristio, zaključivši da je policijska pretraga bila površna.
Dječakovi roditelji u parnici su i državu smatrali odgovornom za smrt svoga djeteta tvrdeći da policija nije temeljito pretresla Kovačevićevu kuću. Općinski sud u Osijeku usvojio je njihov tužbeni zahtjev. Kovačeviću je naloženo da kao solidarni dužnik roditeljima isplati 42.939 kuna materijalne štete, a državi 60.193 kune te po 220.000 kuna za duševne boli, i da im Kovačević i država naknade troškove suđenja od 124.798 kuna. Ali, Županijski sud u Osijeku usvojio je žalbu države jer je, za razliku od prvostupanjskog suda, ocijenio da je pretraga Kovačevićeve kuće bila temeljita.
Dvojica policajaca pretraživala su dvije spavaće sobe, dnevni boravak i kupaonicu, te se P. B. sjetio na suđenju da je vidio urolani tepih. Ne zna je li pregledan, ali morao je biti pregledan. Z. Š. se ne sjeća tepiha, a D. R. je pregledavao tavan i podrum. Nagovarali su Kovačevića da preda oružje, dok njegova majka nije znala za oružje. Jedan od dvojice svjedoka pretrage rekao je da je pregledan i urolani tepih, da ga policajci nisu odmotali do kraja, ali su gazili po njemu, pa i on, ali da u tepihu nije bilo ničega. Prvostupanjski sud je prihvatio Kovačevićev iskaz da je policijska pretraga 1. rujna 2003. bila površna, dok je Županijski sud u Osijeku utvrdio suprotno, da je do počinjenja kaznenih djela došlo "njegovom voljom i htijenjem, a ne zato što policijski službenici nisu pronašli automatsko oružje" te da je Kovačević "imao mogućnost, štoviše obvezu da kao savjestan građanin preda oružje koje nelegalno posjeduje, ali to nije učinio, iako su nadležna tijela RH putem javnih medija u više navrata pozivala građane da predaju oružje koje nelegalno posjeduju, upozoravajući na opasnosti takvog posjedovanja."
ŽS u Osijeku je obrazložio: "Okolnost da se pretragom ne nađe ono što se traži, ne znači automatski da pretraga nije bila nezakonita i nepravilna. Nezakonitost i nepravilnost se moraju dokazati, a nezakonita i nepravilna pretraga može biti i ona kad se i pronađe ono što se traži, ali su prilikom postupanja policijski službenici postupili protivno zakonu ili pravilima pretrage.".
Uvažavajući "nemjerljiv i ničim zamjenjiv gubitak" za roditelje, sud je obrazložio da se za odgovornost države mora dokazati uzročno-posljedična veza između štetnje radnje, odnosno da je tragičan ishod neposredna posljedica nezakonitog i nepravilnog rada, u ovom slučaju policije. A to tužitelji nisu uspjeli dokazati pa je stoga odbijen tužbeni zahtjev protiv države. Unatoč tome, sud je zaključio da bi obvezivanje roditelja zbog gubitka spora na plaćanje 85.000 kuna troškova suđenja državi bila "očita nepravda" pa je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove, dok je ostala Kovačevića obveza da uz naknadu snosi i troškove parnice. Međutim, sud je zaključio "gotovo je izvjesno" da roditelji od Kovačevića neće moći ništa od toga naplatiti s obzirom na to da je osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora i da prema njegovoj izjavi nema nikakve imovine iz koje bi se tužitelji mogli naplatiti.
Vrhovni sud je u studenome 2017. odbio reviziju prihvaćajući da je pretraga izvršena na pravilan način i da nije ni u kakvoj uzročnoj vezi sa smrću djeteta. Roditelji su podnijeli i ustavnu tužbu ne shvaćajući kako su sudovima mogli dokazati uzročnu vezu kako bi oni prihvatili odgovornost države. Tvrdili su da im je uskraćena temeljna sigurnost, zaštita života, a koju jamče upravo policijski službenici. Temeljno načelo Ustava je: "Svako ljudsko biće ima pravo na život." I Marko Svrtan imao je pravo na život. "Ali, to mu je pravo oduzeto zbog nemara policajaca koji nisu pravilno pretražili kuću Srećka Kovačevića", tvrdilo se u ustavnoj tužbi, koju je Ustavni sud u travnju 2019. odbio pa su se roditelji nakon toga obratili i ESLJP-u.
ESLJP je dao na znanje kako su u razmatranju i ovog slučaja bili oprezni u preispitivanju događaja "s mudrošću naknadne pameti". Presudu je donijelo vijeće od sedam sudaca, u kojem je bio i naš sudac prof. dr. sc. Davor Derenčinović. ESLJP je ocijenio da je naš zakonodavni okvir po pitanju oružja bio zadovoljavajući, ali ga vlasti nisu rigorozno primijenile, te su se nagomilali propusti. Iako je Kovačević bio suočen s teškim optužbama da je nasilan i ilegalno posjeduje oružje, policajci nisu promptno i odlučno djelovali poduzimajući niz mjera koje bi mogle spriječiti tragičan ishod.
ESLJP-u je pretraga bila problematična. Nitko od policajaca koji su vršili pretres nije se sjetio odmotati tepih u kojem je bila skrivena automatska puška. Stoga je ESLJP-u teško razumjeti kako je drugostupanjski sud zaključio da je pretraga, koja je trajala samo 30 minuta, bila dovoljno temeljita. I štoviše, tužba roditelja je odbijena jer nisu uspjeli dokazati da je u pretrazi bilo nepravilnosti ili propusta koji su posljedično doveli do smrti djeteta. Drugostupanjski sud je nametnuo tužiteljima – roditeljima "pretjeran, ako ne i nemoguć, teret dokazivanja koji su trebali ispuniti jer ni na koji način nisu sudjelovali u pretrazi". Prigovoreno je i što se drugostupanjski sud fokusirao na konkretnu pušku i mjesto gdje je bila za pretrage, a nisu propitivali jesu li vlasti poduzele dostatne mjere da identificiraju i spriječe zlouporabu ilegalnog oružja.
ESLJP je posebno zapanjila činjenica da je samo nekoliko dana nakon pretresa lokalnoj policijskoj postaji naloženo da provedu daljnje terenske provjere na temelju dojava da je Kovačević skrivao oružje na svom tavanu, a to je i Kovačević potvrdio na suđenju. Teško je razumjeti i zašto Kovačević nije ispitan ili barem osobe s kojima je živio, a koje su po anonimnim dojavama bile žrtve prijetnji. Policija je, međutim, odgovorila da je pretres već obavljen, oružje nije pronađeno i time je slučaj za njih zaključen. Stoga je ESLJP zaključio da, imajući u vidu i poslijeratni kontekst i fenomen raširenog ilegalnog posjedovanja oružja u Hrvatskoj u to vrijeme, vlasti nisu učinile sve što je u njihovoj moći da zaštite javnu sigurnost i u konačnici život djeteta. Sud smatra da je propust vlasti što nisu rigorozno primijenili sustav odgovarajućih i učinkovitih zaštitnih mjera osmišljenih za suzbijanje i sprečavanje bilo kakve zlouporabe ili opasne uporabe vatrenog oružja. Marko Svrtan bio je član NK Olimpije te je u organizaciji kluba u lipnju ove godine održan 21. memorijalni turnir "Marko Svrtan" kojim se tradicionalno podsjeća na tragediju.
FOZO Osvanule nove poruke na drvu u Zagrebu: 'Želim znati gdje je moj otac kojeg su zarobili u Vukovaru'
Uvijek iznova zapanjuje koliko je ova država bešćutna i okrutna prema nezaštićenima i slabijima