ispovijest

Pikado kao terapija: Nakon mine ostao bez lijeve ruke i desne noge

Foto: Boris Ščitar/Pixsell
mladen katavić (1)
Foto: Boris Ščitar/Pixsell
mladen katavić (1)
Foto: Boris Ščitar/Pixsell
mladen katavić (1)
Foto: Boris Ščitar/Pixsell
mladen katavić (1)
Foto: Boris Ščitar/Pixsell
mladen katavić (1)
Foto: Boris Ščitar/Pixsell
mladen katavić (1)
Foto: Boris Ščitar/Pixsell
mladen katavić (1)
30.05.2013.
u 21:00
Dragovoljac Mladen Katavić je nakon ranjavanja u minskom polju 1994. ostao bez lijeve ruke i desne noge.
Pogledaj originalni članak

Život je težak zdravoj osobi, a kamoli osobi s invaliditetom kao što sam ja. Stvari koje ne možeš raditi kao invalid, zamijeniš s onima koje možeš i uživaš u njima. Bog ti na jednoj strani uzme, a na drugoj vrati dvostruko više. To samo treba prepoznati, iskoristiti i cijeniti – kazao je Mladen Katavić, pripadnik HVO-a iz Fojnice u Bosni i Hercegovini koji je 3. veljače 1994. u izviđanju nagazio na minu i ostao bez lijeve ruke i desne noge.

Nakon teškog ranjavanja, ekstremiteti su mu bili amputirani u Kiseljaku, potom je “zračnim mostom” prebačen u splitsku bolnicu te iz nje nakon dva dana u Zagrebu. Još dvije godine obilazio je bolnice u Njemačkoj te godinama bio na rehabilitaciji u različite toplice. Mladen je tako kad mu je bilo 26 godina postao stopostotni ratni vojni invalid, a na istom bojištu bio je teško ranjen gelerom u glavu njegov mlađi brat. Nakon povratka s liječenja snagom volje i želje da uspije u životu, Mladen je završio fakultet poslovne informatike, počeo normalan život, oženio se s Natašom i osnovao obitelj. Mladen, brat Alen i otac Fabijan u rodnoj Fojnici prije rata imali su obiteljsku tiskarsku tvrtku. Čim je počeo rat, sva trojica Katavića postali su dragovoljci i od prvog dana na su na bojišnici.

– Nisam se želio predati. S bratom sam poslije rata zasadio veliki voćnjak, a nakon rehabilitacije 1996. počeo sam se baviti sportskim ribolovom, najprije rekreativno, a zatim natjecateljski. Također sam plivao na bazenu Mladost, a neki treneri primijetili su me i nagovarali da se ozbiljnije posvetim tom sportu. Tvrdili su mi da bi, kad bi se ozbiljnije posvetio plivanju, mogao isplivati normu za Paraolimpijske igre u Atlanti. Međutim, nisam ih poslušao jer me je splet okolnosti odveo u druge sportske vode. Na Sportskim igrama ratnih veterana shvatio sam da su ti treneri bili u pravu jer sam na njima baš u plivanju osvajao medalje. Da sam ih poslušao, mogao sam biti hrvatski paraolimpijac – kroza smijeh će vedri Mladen Katavić koji se okrenuo pikadu.

Mladen je danas predsjednik Pikado saveza grada Zagreba i član Izvršnog odbora Hrvatskog pikado saveza te član skupštine Zagrebačkog športskog saveza, a vrlo je aktivan u zagrebačkoj Hvidri. Prije toga s prijateljima i suborcima osnovao je Pikado klub Vrbik 04. u Zagrebu.

– Prije točno deset godina privukao me pikado. Brat Alen, prijatelj Ivan Jurčić Ico i ja registrirali smo 2004. Pikao klub Vrbik 04. te sam od tada sto posto u tom sportu najprije kao natjecatelj, a potom kao organizator mnogih natjecanja – rekao je M. Katavić koji je u posljednji deset godina bio na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima u pikadu.

Osvajao je i brojna odličja. U Umagu 2006. na ekipnom prvenstvu Europe u C kategoriji sa svojom ekipom bio je četvrti, u Pragu se njegova ekipa okitila se broncom. U C kategoriji njegova ekipa je 2007. bila u prvak Zagreba. Prošle godine na državnom prvenstvu u Zagrebu Mladen Katavić je u paru sa Zdravkom Antunovićem osvojio treće mjesto. To je samo dio odličja koje je Mladen osvajao.

– Uz pikado ima mnogo dobrih ljudi i pozitivne energije, koju je danas teško pronaći. Osim toga, pikado mi je nakon svega što sam proživio dobra terapija – kaže nam Mladen Katavić koji je ovih dana sa suborcima u Hvidrinu športskom centru u Sopotu uredio prostorije i preselio svoj Pikado klub s Vrbika.

>>Damir Tomljanović Gavran: Tigar koji je uvijek išao prvi

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.