Iako im piletina već na prvi pogled ne ulijeva povjerenje, preblijeda je, s ostacima perja, neskinutom vratnom kožom..., a kad je donesu doma, nerijetko i čudnog mirisa, kad je u pitanju cijena od 12,89 ili 13,99 kuna za kilogram, čini se, sve ograde potrošača padaju u vodu.
Dapače, na rinfuzi kakvom nas ovih dana mame neki trgovački lanci najčešće nema ni deklaracije ni bilo kakvih podataka o zemlji porijekla ili roku trajanja. No u nedostatku mjerodavnih inspekcija, slaba kupovna moć očito je prelak okidač da bi potrošači bojkotirali uvoz po dampinškim cijenama kakav na uređenijim tržištima sigurno ne bi prošao i šaka je u oko domaćoj peradarskoj industriji.
Naša piletina, a najviše panirani proizvodi veće dodane vrijednosti, desetljećima su na cijeni u Velikoj Britaniji, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, Španjolskoj... Lani smo izvezli piletine i drugih peradarskih proizvoda u vrijednosti 269 milijuna kuna.
No kad je u pitanju domaće tržište, na EU tržištu koje je, kad je riječ o pilećem mesu, neto izvoznik i neke članice plivaju u viškovima, Hrvatska je očito raj u kojem najlakše mogu “utopiti” svoju robu.
Iz Italije uvozimo pureće batke i zabatke, koji su u maloprodaji već za 12,79 kn/kg, s obzirom na to da Talijani uglavnom kupuju pureća prsa. Viškovima svježe piletine zatrpavaju nas pak Poljaci, koji su zbog hiperprodukcije u Europi skinuli s trona kraljeve piletine Nijemce i Francuze. U lanjskom uvozu teškom 353 mil. kuna ili 23 tisuće tona svih vrsta peradi, od koje je oko polovice namijenjeno preradi, oko 6000 tona ili oko 5 mil. poljskih pilića završilo je na hrvatskom grillu, u rinfuzi kao pileći bataci i zabatci s dijelom leđa...
Direktor Croatiastočara Branko Bobetić kaže kako je u prvih šest mjeseci ove godine uvezeno 15% više poljske piletine nego lani u istom razdoblju, pri čemu treba imati na umu da se upitan uvoz već na prvi pogled ne može mjeriti s domaćom piletinom jer na nisku cijenu uvozne utječe i način obrade, je li proizvedena prema najboljim proizvođačkim praksama i standardima, kako je uzgajana i hranjena...
Bobetić ne dvoji kako su domaći pilići i nutritivno vredniji i kvalitetniji, a na tržište dolaze samo 12 do 24 sata od klanja. Rok trajanja rasječene piletine, kakvu naši proizvođači uglavnom pakiraju na podlošku, u prosjeku je tjedan dana, svježih pilića tri-četiri dana, te se opravdano postavlja pitanje kad su uvozni pilići zaklani, koliko su putovali do RH, kako su skladišteni, transportirani... i utječe li na njihovu cijenu i činjenica da su možda i pred istekom roka trajanja.
Stručnjaci upozoravaju kako je opasno jesti piletinu već dan-dva nakon isteka roka trajanja. Pileće meso često se stavlja u vruću vodu nakon klanja kako bi se lakše očerupalo, što ubrzava rast bakterija.
Iz Vindije, koja je vlasnik Koke, kažu kako oni svoju konkurentnost temelje na kvaliteti, a ne na cijeni. Sustav sljedivosti od farme do stola omogućava im proizvodnju u skladu s potrebama i očekivanjima potrošača, a sigurnost njihovih proizvoda, zakonitost i kvalitetu garantira i više od 100.000 godišnjih kontrola u vlastitom mikrobiološkom i kemijskom laboratoriju.
Bobetić upozorava kako su Poljska ili Mađarska svojim peradarima davale i obilne subvencije, a Mađari, što će nam biti dodatan problem, od početka 2017. PDV na jaja i meso peradi spustit će na pet posto.
Može li se tako i tko je kriv za neravnopravnu utakmicu na hrvatskom tržištu, nismo dobili odgovor. Iz Ministarstva poljoprivrede. Odgovaraju tek da je za pružanje informacije o nepretpakiranoj hrani odgovoran onaj subjekt koji hranu nudi ili prodaje krajnjem potrošaču, inače podliježe prekršajnom progonu prema Zakonu o informiranju potrošača.
Vindija i kvaliteta... Piletina za pohane "dinosaure" dolazi u bačvama iz argentine.