Pim vam Lommel: Iskustva bliska smrti

Nizozemski kardiolog Pim van Lommel autor je više radova o kardiologiji, ali od 1986. posvetio se samo istraživanju iskustava s ruba smrti kod ljudi koji su preživjeli zastoj srca. Napisao je od tada dvadeset članaka i knjigu o tomu te govorio na mnogim konferencijama. Njegove znanstvene studije uključuju: Near-death experience in survivors of cardiac arrest: a prospective study in the Netherlands (Lancet 2001.), About the Continuity of our Consciousnes (2004.) i Near-Death Experience, Consciousness and the Brain (2006.).

• Od kada proučavate iskustva s ruba smrti?
- Prvi sam se put susreo s tom pojavom kad je jedan moj pacijent doživio kliničku smrt, a počeo sam razgovarati s ljudima o tomu nakon što sam 1986. godine čitao o takvim iskustvima. Pitao sam pedesetak pacijenata koji su doživjeli kliničku smrt sjećaju li se nečega što se dogodilo dok su bili izvan svijesti. Dvanaest ih je odgovorilo potvrdno. Smatra se da je znanstveno nemoguće imati sjećanje na trenutak u kojemu je osoba bila bez svijesti. Zbog toga sam 1988. počeo proučavati taj fenomen. Prvo je istraživanje trajalo od 1988. do 1992., a drugo od 1992. do 1999. godine. Ispitali smo 44 pacijenta. Radilo se o dosad najvećem znanstvenom istraživanju iskustava s ruba smrti. Zaključili smo da nema fiziološkog, psihološkog, farmakološkog i demografskog objašnjenja zašto ljudi doživljavaju takva iskustva. Medicinski podaci kod 82 posto pacijenata koji nisu imali sjećanja na razdoblje u kojemu su bili bez svijesti bili su posve jednaki onima kod 18 posto pacijenata koji su doživjeli iskustvo s ruba smrti i imali sjećanja, iako su i jedni i drugi doživjeli kliničku smrt. Zapitali smo se zašto se ljudi nađu u stanju pojačane svijesti za kliničke smrti kada mozak ne funkcionira.

• Što se može zaključiti o sjećanjima i percepciji?
- Znamo da je oko 4 posto ljudi doživjelo takvo iskustvo, a to znači da je riječ o više od 25 milijuna ljudi. Pitanje nije koliko je to iskustvo stvarno, jer se radi o subjektivnoj stvarnosti. Svi imamo subjektivna iskustva, ali kako ih dokazati? Nema znanosti koja bi mogla dokazati subjektivno iskustvo jer je naša moderna zapadna znanost okrenuta materijalnom - da mora postojati nešto što se može izmjeriti, a subjektivna iskustva nije moguće izmjeriti. S druge strane, moguće je dokazati da postoji stanje pojačane svijesti koje uključuje identitet, sjećanja iz ranog djetinjstva i izvantjelesnu percepciju beživotna tijela gledanog s visine i da za to vrijeme u kori mozga nije bilo nikakve aktivnosti. To bi značilo da svijest nije vezana uz tijelo i da je uvijek svugdje oko nas. To znači da kad razgovaramo o eutanaziji, nastavku liječenja pacijenata u komi ili na samrti, o pobačaju ili vađenju organa, uvijek moramo imati na umu da uz tijelo postoji i svijest. Ljudi mogu biti svjesni iako je njihovo tijelo bez svijesti.

• Koje su osobine iskustva s ruba smrti? Što se događa ljudima u takvu stanju?
- To je razdoblje pojačane svijesti sa specifičnim elementima. Većina ljudi doživi nekoliko elemenata, ali moguće je čak i do jedanaest ili dvanaest. Kao prvo, događa se da ljudi to iskustvo ne mogu opisati riječima. Ako su, na primjer, doživjeli prometnu nesreću i slomili kosti, obično ne osjećaju ni bol ni strah i javlja se osjećaj potpune sreće. Tada shvatite da ste mrtvi, a vaša svijest može izaći iz tijela i gledati slupani auto i svoje beživotno tijelo s visine. Shvate da je njihovo tijelo dolje, a oni su gore. Zatim možete ući u mrak koji oko 50 posto ljudi ispuni strahom, a onda vidite svjetlost i krenete prema njoj velikom brzinom. Nakon toga možete se naći u drugoj dimenziji punoj živopisnih boja, divne glazbe i prelijepih krajolika. Ondje možete sresti preminule članove rodbine i svjetlosno biće.
- Neki osjete kako im se vraća životna snaga i pred očima im se odvrti cijeli život, svaka misao, riječ i događaj, pa i svijest o posljedicama koje su donijeli vama i drugima. Na neki način dobijete uvid u svoj život. Katkad ljudi vide neke buduće događaje. Zatim dođete do granice u obliku izmaglice, zida ili planine i ondje možete komunicirati sa svjetlosnim bićem ili preminulom rodbinom. A onda se morate vratiti jer još niste ispunili neku zadaću. Zatim svjesno doživite povratak u svoje oštećeno tijelo. To je užasno iskustvo.

• Sigurno su neke teorije pokušale logički objasniti iskustvo s ruba smrti.
- Nijedna teorija o iskustvima s ruba smrti ne temelji se na znanstvenom istraživanju, nego na pričama i sjećanjima. Mi smo proveli prvo znanstveno istraživanje sa 44 pacijenta koji su doživjeli kliničku smrt. Analizirali smo sve fiziološke, psihološke, farmakološke i demografske čimbenike i otkrili da niti jedna od postojećih teorija nije valjana.
- Mogli bismo reći da nema fiziološkog objašnjenja. Nedostatak kisika u mozgu nije dovoljno dobro objašnjenje jer svi pacijenti sa srčanim zastojem imaju i te simptome. Potrebno nam je drukčije objašnjenje da bismo mogli shvatiti iskustva s ruba smrti jer nam ova dosadašnja, materijalistička nisu dovoljna. To ja nazivam teorijom kontinuiteta.

• Kako bi zvučao novi koncept svijesti?
- Postoje polja svijesti, svijest nije vezana za jedno mjesto. Ona se nalazi u višoj dimenziji, izvan vremena i prostora. To je nešto poput polja vjerojatnosti u kvantnoj mehanici. Valovi informacija svijesti koje primamo svojim tijelom jedan su aspekt cjelokupne svijesti. Svijest koju imamo u budnom stanju fizički je aspekt više svijesti.
- Ne možemo izmjeriti i vidjeti svijest, kao što ne možemo vidjeti ni silu gravitacije, ali vidimo njezinu fizičku stranu. Fizičku stranu gravitacije poznajemo jer sve pada na zemlju. Fizička strana svijesti je u tijelu, odnosno u mozgu. Možemo je izmjeriti pomoću EKG-a i magnetne rezonance.

• Što bismo trebali učiniti da bismo razumjeli te fenomene?
- Moramo uključiti subjektivna iskustva u znanost. Tek tada ćemo shvatiti kako se to događa, ali ne možemo to dokazati - zaključio je Pim van Lommel.