Pirova je to pobjeda SDP-a, Mosta, Domovinskog pokreta, Suverenista, Zelenolijevog bloka, HSS-a... koju nakon političko-pravnih bravura sada mogu s predsjednikom Zoranom Milanovićem proslaviti uz taktove Kalinke.
Tobože, nisu zastupnici koje je nužda natjerala u saborski toalet, kafić ili gdje su već bili dok se glasovalo o vojnoj misiji EU radi pomoći Ukrajini, na taj način smjestili ukrajinskom narodu koji brani svoje domove, već su smjestili Andreju Plenkoviću. Po prvi put, za samo četiri glasa, pa je slast pobjede još veća. Razumjet će to ukrajinski narod, zar ne. Uostalom, uvijek se iz rukava može izvući ona famozna "a tko je nama pomagao" ili "zašto baš mi" i na kraju "uostalom, to su američka posla".
Sada barem konačno shvaćamo zašto navodno nama nitko nije pomogao, zašto se govorilo to su ratovi "balkanskih plemena" i na koncu, razumijemo li sada da su i drugi imali pravo na strah od ruske invazije. I naravno, logično je zaključiti, zato što smo se mi sami morali izboriti za sebe, tako sada mora biti za vijeke vjekova.
Čestitke dijelu oporbe vjerojatno već stižu iz Moskve. Možda im i ruski predsjednik Vladimir Putin osobno čestita što su Hrvatsku spasili od moguće ruske invazije, što su pametno protumačili značenje riječi "saveznici" i "međunarodni ugovor" iz presudnih odredaba našeg Ustava, i/ili što su inzistirali na Milanovićevu tumačenju ustavnih odredbi kako ih je ovaj put, drugačije nego kad je on bio premijer i kad smo na preporuku njegova ministra obrane slali naše vojnike u vojne misije u Afganistan ili Siriju, tamo gdje su se također ukrštavali interesi velikih sila.
Osobito žalosti što su se na toj strani našli i branitelji i neupitni domoljubi, koji bi osobito trebali znati cijeniti i tuđe domoljublje i važnost prijateljstva u najtežim trenucima kad se vodi bitka za goli život.
Naravno, hrvatski Ustav je svetinja i prvorazredni je značaj poštovanja njegovih odredbi, pa i kad je riječ o slanju naših ili primanju ukrajinskih vojnika na našem teritoriju u sklopu provedbe vojne misije EU. Ali, ne može se protumačiti drugačije nego kao licemjerno kad na tomu inzistiraju oni koji su upamćeni po nakardnom izvrtanju smisla ustavnih odredbi koje su prilagođavali svojim sitnim političkim potrebama.
Tko zna, možda Nino Raspudić, Peđa Grbin i ostali eksperti za ustavno pravo znaju više od profesora ustavnog prava, ali ako inače stvarno nemaju neki drugi problem s vojnom pomoći Ukrajini, mogli su glasovati "za" i podnijeti Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti odluke Hrvatskog sabora. Tada bi ostali vjerodostojni zagovaratelji pomoći ukrajinskom narodu i štovatelji hrvatskog Ustava. Ovako, slušat ćemo trabunjanja, ali na kraju ostat će talog i privid da je glasovanje o Ukrajini okončano Plenkovićevim porazom.
Na žalost, glasovanje o Ukrajini Plenkovićeva je politička pobjeda zbog koje on sigurno neće plesati kazačok. Ukrajinski narod je uskraćen za pomoć zemlje s vrijednim obrambenim iskustvom. Žalosno je što su ispali žrtve opsesije dijela oporbenih zastupnika s Andrejom Plenkovićem.
SDP napsutio Sabornicu isto kao 91' kad se glasalo o hrvatskoj samostalnosti.