Pišonja i Žuga su pamtili dobro što im je te večeri govorio Lepi. Da je more provod i da su more – koke. I izvor života. Kao što je otprije poznato, još su istu noć dva vjerna druga maznula kasetaš iz Doma invalida pa krotila opasne krivine. Znamo i kako je završilo, jedino ne znamo kako je sve počelo. E upravo su stoga koncem lipnja u Sarajevu snimljene prve scene dugometražnog igranog filma "Balada o Pišonji i Žugi" koji nastaje po glasovitom hitu Zabranjenog pušenja iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Radnja budućeg filma ipak ne prati samo sudbinu sarajevskih tinejdžera iz kultne pjesme, zasnovane na istinitim događajima, već se bavi i drugim pjesmama Zabranjenog pušenja iz zlatnih predratnih godina pa je zbog toga ovaj projekt ujedno i svojevrsna posveta gradu Sarajevu iz tog vremena.
Besmrtni hit
Jedan je od autora filma i Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sexon, ujedno i autor besmrtnog hita, koji uz beogradskog pisca i dramaturga Vladimira Đurđevića, potpisuje i scenarij za film.
– To je naša mala crnohumorna komedija. Bit će to film o Sarajevu, mali igrani dokumentarac, naš poklon publici koja nas je sve ove godine bodrila – kazao nam je Sejo Sexon.
Poznavatelje prilika realizacija ovog projekta zapravo nije mogla iznenaditi. Većina pjesama proizašlih iz radionice sarajevskog Njuprimitivs vala toliko je filmična da u svojoj srži predstavlja podlogu za neko teatarsko ili filmsko ostvarenje pa je bilo samo pitanje trenutka kad će to netko i učiniti. Pod naslovom "Zbogom, žohari!" još prije nekoliko godina spomenuti je beogradski dramaturg postavio predstavu inspiriranu likovima iz pjesama "Zabranjenog pušenja", iz koje je doradom scenarija nastao ovaj filmski. Kako kaže Sejo Sexon, predstavi su dodali eksterijere pa je Vlado bio zadužen za unutrašnje, a on za vanjske radove.
– Sve naše pjesme bile su mali sinopsisi i režiseri vole raditi s nama jer svu radnju već imaju u samoj pjesmi. Napisali smo sigurno na desetke filmova u tim našim pjesmama, tako da je to bio i stil Zabranjenog pušenja i Elvisa J. Kurtovića – to su bili gotovo pa živi likovi – dodao je Sejo.
Iskustvo Njuprimitivsa
Za redateljem nisu dugo tragali. Riječ je o Jasminu Durakoviću koji godinama surađuje sa Sejom, zajedno rade glazbu za filmove i predstave. Svestrani Duraković, nekadašnji dugogodišnji generalni direktor Federalne televizije i redatelj igranih filmova "Nafaka", "Sevdah za Karima" i "Ja sam iz Krajine, zemlje kestena", prikazivanih na mnogim svjetskim festivalima, poznat je i kao kreativni producent i pokretač više uspješnih TV serija, među ostalima i "Lud, zbunjen, normalan". Projekta o Pišonji i Žugi prihvatio se s puno žara.
– Da odmah razjasnimo: "Balada o Pišonji i Žugi" neće biti neka nova verzija ili replika humora poznatog iz kultnih "Nadrealista", nego je to zaokružena filmska priča koju žanrovski možemo odrediti kao tragikomediju, ali i film nostalgije. To je sarajevska verzija priče o Bonnie i Clydeu, s tim da ovdje taj element filma ceste traje vrlo kratko. Od Sarajeva do Bradine, a to je samo 15 do 20 kilometara, onoliko koliko su Pišonja i Žuga uspjeli putovati ukradenim autobusom. Film će biti naslonjen na iskustvo i praksu Njuprimitivsa, tog autentičnog art-pokreta koji je nastao u Sarajevu osamdesetih i čija je jedna od ključnih osovina, uz spomenute "Nadrealiste", upravo bilo "Zabranjeno pušenje" i pjesme koje je ispisao Sejo Sexon – tumači Duraković.
No tko su stvarni Pišonja i Žuga?
– Pišonja i Žuga bila su dvojica klinaca i autsajdera iz sarajevskog naselja Koševo. Stvarno su ukrali autobus jer je otac jednog od njih bio vozač gradskog prijevoza. Ostalo je pjesma i mit – kaže redatelj dodajući da se, osim njih dvojice, u filmu pojavljuju i drugi likovi iz pjesama "Zabranjenog pušenja": lijepa Amila, Murga drot, Lepi, Moke, Guzonjin sin, Šeki, inspektor Slavko... Dakle, prva postava likova iz pjesama koje su danas dio opće kulture koju vežemo uz rock&roll scenu osamdesetih.
– Pjesmu svi znaju i ona je lajtmotiv za film. Međutim, naš film se bavi svim onim što dovede do situacije da Pišonja i Žuga ukradu autobus. Mislim da je zasad dovoljno ovo znati, a ostalo ćemo ostaviti publici da sama vidi kada film bude gotov – kaže Duraković, koji otkriva da je film istodobno i pokušaj da se napravi presjek života ondašnjeg Sarajeva.
– "Balada o Pišonji i Žugi" ima i svoju fikcijsku mitologiju koja je nenadmašna. Naime, Sejo Sexon je u svojim pjesama stvorio čitavu galeriju likova koji su danas nezaobilazan dio muzičke i kulturne baštine suvremenog Sarajeva. Zato ovaj film neće biti samo priča o Pišonji i Žugi nego o čitavoj jednoj kulturološko-socijalnoj sceni osamdesetih, tog zlatnog vremena Sarajeva. Najveća kvaliteta ovoga teksta je taj što su autori uspjeli na temelju stihova i likova iz pjesama "Zabranjenog pušenja" stvoriti organski filmski scenarij o jednom vremenu i odrastanju jedne generacije u njemu.
Kultne lokacije
Po tome je ovaj scenarij, ne ulazeći u ocjenu kvalitete, veoma blizak jednom drugom kultnom bosanskom filmu: onome koji su Sidran i Kusturica kreirali početkom osamdesetih i koji je i sam bio neka vrsta uvoda u Njuprimitivs. Dakako, radi se o filmu "Sjećaš li se Dolly Bell". To ne treba čuditi jer, kako negdje nedavno točno napisao Miljenko Jergović, upravo je Sejo Sexon, uz spomenutog Sidrana i majstora kratke priče Darija Džamonju, najveći pjesnik modernog i urbanog Sarajeva – tvrdi Jasmin Duraković otkrivajući da film nastaje na nekim kultnim lokacijama iz tog vremena, a filmska će se ekipa na nekoliko dana preseliti i na more.
– Većine tih lokacija danas više nema, poput nekadašnje tombole, zabavnog parka, kafića i domova kulture, pa ćemo ih onda napraviti sami. Danas je to već prošlost. I scenografski i kostimografski film ćemo raditi kao da je riječ o jednoj drugoj epohi, što to vrijeme objektivno danas već jest – kaže naš sugovornik koji uz film istodobno snima i mini TV seriju. Otkriva da su prve impresije u radu s glumcima uistinu sjajne.
– Najteže je bilo izabrati Pišonju i Žugu. Sada ih imamo, već smo snimali prve scene i moram reći da smo vrlo zadovoljni. Njih dvojicu igraju Ivan Đorđević, beogradski glumac koji je igrao u predstavi, i Dino Sarija – kaže, dodajući da glavnu žensku ulogu igra Jelena Gavrilović, a filmskim setom već su prodefilirali i Emir Hadžihafizbegović (Murga drot), Haris Burina, Saša Petrović, Monika Romić i drugi. Igrat će i nekoliko poznatih hrvatskih glumaca jer ovaj je projekt bosansko-hrvatska koprodukcija. Partneri iz Hrvatske su tvrtka "Fokus" i Davor Pušić, poznat kao producent najpopularnije TV serije "Lud, zbunjen, normalan", kao i Media Aquistions i Andreja Sertić.
– Već sada imamo partnere u projektu iz svih susjednih zemalja: osim Hrvatske, tu su Slovenija, Srbija, Crna Gora, čak i Kosovo. Svi nekako žele biti dio ove priče – kaže o filmu čija se premijera, kao i TV serije, očekuje iduće godine, a želja je autora da svoju publiku pronađe u cijeloj regiji.
Zlatne godine
Zanimljivo, film će se financirati (i) uz pomoć velike online fundraising kampanje, u kojoj će i fanovi popularne pjesme 'Pušenja', ali i ljudi koji su vezani sa Sarajevo iz njegovih zlatnih godina moći donacijom pomoći realizaciji ovoga filma.
– To je plan. Imat ćemo promociju trailera na Sarajevo Film Festivalu i tada krećemo s online fundraising kampanjom. U svijetu to postaje praksa i nekako vjerujemo da postoji dovoljan broj fanova ove pjesme, "Zabranjenog pušenja", Njuprimitivsa i Sarajeva koji će podržati ovu našu akciju. Osim financijskog, nama je važan taj interakcijski moment ovog filma pa želimo na društvenim mrežama doći do velikog broja ljudi – kaže redatelj filma.
Zahvaljujući ulogama na filmskom platnu, dvojici junaka Pišonji i Žugi zajamčen je dug život, tako i besmrtnost, no što je s dvojicom stvarnih tinejdžera iz Sarajeva koja su otela autobus gradskog prijevoznika i njime se pokušala dočepati mora? U tome ih je, kao što je poznato, spriječila policija postavivši barikadu koja je zaustavila autobus i uhitivši dvojicu krivaca. No kakve im je uloge kasnije namijenio život?
Njihov kraj malo je drukčiji nego u pjesmi. Stvarni Žuga iz popularne pjesme "Zabranjenog pušenja" danas živi u Metkoviću.
– Uzeli smo autobus koji je trebao ići na remont, ali mi to nismo znali. Gotovo mu nisu radile kočnice, ali ubacili smo u petu brzinu, dali gas do daske... Napravili su barikadu da nas zaustave jer nisu mogli nikako drugačije. Poslije smo u policijskoj stanici dobili po rebrima – kazao je poslije Žuga.
A Pišonja, on je poginuo na početku rata u rujnu 1992. braneći svoje Sarajevo. Stih iz pjesme o Pišonji i Žugi, koji zaziva "čuvaj ih, kraljice brzine", na žalost ipak ostaje neuslišena molitva.
Trebalo je puno umješnosti i dara da se u cijelom tekstu izbjegne kusturicin pajdas Nele.