Pitanje je samo koga će Aleksandar Vučić odrediti da mu bude oporba

Ne diraj životinje, naći ćemo te – poruka je grupe nabildanih, istetoviranih muškaraca s fantomkama na glavama. Zovu se Pokret Levijatan, bore se za prava životinja tjerajući strah u kosti njihovim zlostavljačima, dolaze iz Srbije i za njih zna cijeli Balkan. Ne tako davno za njih je čula i cjelokupna hrvatska javnost, nakon što su objavili snimku priznanja manijaka koji je mlatio i cipelario psa nedaleko od Muća. Snimka počinje izvlačenjem psa iz prtljažnika, a slijede uznemirujuće scene u kojem muškarac tuče i cipelari životinju, gađa je različitim predmetima i udara vratima. Pripadnici Pokreta Levijatan uspjeli su do muškarca doći prije policije i natjerati ga da prizna svoje zlodjelo.

Taj mučni slučaj koji je završio kaznenom prijavom bio je još jedna u dugom nizu potvrda da programska agenda “naći ćemo te” nije tek pusta priča te da nijedan sadist, zlostavljač i ubojica životinja na ovim prostorima više nije nevidljiv. Usprkos radikalnim metodama rada koje uključuju otvorene prijetnje nasiljem, pokret Levijatan uživao je simpatije i ugled sve dok prije godinu-dvije nije pokazao svoje drugo lice.

Riječ je, kako se ispostavilo, o profašističkoj, ekstremno desničarskoj, prema određenim manjinskim grupama u društvu dokazano i fizički nasilnoj političkoj grupaciji, koja je neki dan uspjela svladati i složeni proces prikupljanja potpisa i njihove ovjere, skupiti novac za kampanju i u konačnici postati legitimni kandidat na izborima na kojima će glasati građani Srbije koji sutra izlaze na birališta. No Pokret Levijatan nije ni približno jedina živopisna politička grupacija koja ondje upravo istrčava na politički teren. Sa samog vrha liste političke opcije Bolja Srbija – Zdrava Srbija koja stiže “iz srca Šumadije“ smiješi se Miladin Ševarlić, zastupnik radikalne stranke Dveri, prepoznatljiv po narodnoj nošnji u kojoj dolazi na zasjedanja, a uz njega i jedna nogometna legenda – Boško Đurovski, kao i jedna politička “legenda“ iz 90- ih, Milan Paroški. Za ulazak u parlament bori se i lista Pokret obnove Kraljevine Srbije, koja se zalaže za promjenu državnog uređenja Srbije, ali i zajednička lista ministra vanjskih poslova Ivice Dačića zvanog “mali Sloba” te tajkuna iz Jagodine Dragana Markovića Palme koji je ne tako davno stigao u Zagreb na poziv gradonačelnika Bandića za što se, zbog gosta kojega je sam pozvao, kasnije ispričavao plaćenim oglasom u medijima. Na Dačićevoj i Palminoj listi još je zanimljivih imena, poput poznatog odvjetnika Tome File, nekadašnjeg trenera Crvene zvezde iz slavnih dana Ljube Petrovića te Titova unuka Joške Broza.

Na stranu politički ekshibicionisti, na listama ima i podosta malignih imena zbog kojih je Parlamentarni komitet za vanjske poslove SAD-a nedavno javno upozorio Srbiju da ratni zločinci ne bi smjeli biti kandidati na izborima. Radikal Vojislav Šešelj na to je, kao i obično, civiliziranom svijetu pokazao srednji prst pa na izbore, uz turističke vodiče i veterinarske tehničare, izlazi s još jednim Šešeljem, mlađahnim izdankom svoje loze, sinom Aleksandrom koji je, poput svoga oca, fiksiran na Hrvatsku. Na listi Srpske radikalne stranke također će se naći još dvije persone koje potražuje Mehanizam u Haagu, a država Srbija ne želi ih isporučiti; riječ je o Vjerici Radeti i Petru Jojiću.

Dio opozicije bojkotira izbore

Srbija je iz izvanrednog stanja, ukinutog 6. svibnja, uronila u izbornu kampanju za lokalne, pokrajinske i parlamentarne izbore koji će se održati sutra, kada će 6,7 milijuna birača birati 250 zastupnika novog saziva Narodne skupštine s 21 izborne liste.

Neovisni politički analitičari i društveni kroničari slažu se da je riječ o kampanji bez kampanje i izborima bez izbora. Na službenim web-stranicama političkih stranaka i pokreta nema istaknutih predizbornih programa s prijedlozima rješenja za bilo koji problem s kojim se suočavaju država Srbija i njezini građani. Predizborna kampanja temeljila se na kritikama i uvredama političkih oponenata pa građani nisu uspjeli doznati kakav će pristup stranke koje uđu u parlament imati kada je riječ o rješavanju kosovsko-metohijskog pitanja, suzbijanju korupcije i kriminala, povećanju životnog standarda, gušenju slobode medija.

Istodobno, u svom novom godišnjem izvještaju ugledna američka nevladina organizacija Freedom House prvi put nakon 2003. Srbiju nije svrstala u “djelomično konsolidirane demokracije”, već u kategoriju “hibridnih režima” u kojima je vlast utemeljena na autoritarizmu kao posljedici nepotpune demokratske promjene.

Ankete pak pokazuju da je građanima dojadilo pratiti predizborna događanja – jer se odavno zna tko će s nekoliko krugova prednosti trijumfalno pobijediti u izbornoj utrci te se sa svojim žetončićima i manjincima zacementirati na vlasti.

Riječ je, dakako, o Aleksandru Vučiću čija Srpska napredna stranka na izbore izlazi u koaliciji sedam stranaka nazvanoj, kako drukčije negoli njegovim imenom, uz dodatak “za našu decu”, što mu je donijelo i optužbe opozicije za zloupotrebu djeteta u svrhu političke promocije kakve se ne bi posramio ni Adolf Hitler. No Vučić, neometan od kritičara, putuje Srbijom u vrijeme zabrane kretanja, dijeli respiratore, razgovara s robotima, nastupa pred stotinama ekrana s kojih mu plješću sljedbenici na pomalo bizarnom virtualnom predizbornom skupu.

Takvoj samouvjerenosti vjetar u leđa daju i statistike. Prema rezultatima posljednjeg predizbornog istraživanja agencije Faktor plus, lista Vučićeve Srpske napredne stranke osvojila bi 58,2 posto glasova, dok bi Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića u koaliciji s Jedinstvenom Srbijom mogla računati na 12,5 posto, a izborni prag prešle bi i liste Aleksandra Šapića, Sergeja Trifunovića, Vojislava Šešelja i Miloša Jovanovića, dok je Pokret obnove Kraljevine Srbije na pola postotka od praga.

A budući da je, prema podacima studije istraživačke agencije CRTA, od lokalnih izbora 2016. zabilježeno više od 500 slučajeva “prelijetanja” iz stranke u stranku, i da je pritom 45 posto političara preletjelo upravo u Vučićev SNS, treba li još argumenata u prilog tezi o apatiji onog dijela birača koji žele promjene? Pritom, izbori u Srbiji održavaju se u sjeni sukoba između opozicije koja na izbore izlazi i one koja izbore bojkotira. Među potonjima je i Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa.

– Ne postoje nikakvi uvjeti za izbore u Srbiji, u Srbiji je demokracija napadnuta od strane režima, a izbori nisu ni legalni, ni legitimni. U nedjelju narod neće birati vlast, na tim će izborima Aleksandar Vučić samo odrediti tko će mu biti opozicija u parlamentu. Velika većina medija služi samo za promociju vlasti i za napade na opozicijske političare. Ovdje se ljudi dezinformiraju, a sam čin glasanja pod ogromnim je pritiskom da se glasa za vlast. Prema tome, Srbija nema izbore i zato mi u tome ne sudjelujemo – odlučan je Đilas.

Promjene ni na vidiku

Među onima, pak, koji su bojkotirali bojkot poznati je glumac i lider Pokreta slobodnih građana, 47-godišnji Sergej Trifunović.

– Izbori pod Aleksandrom Vučićem nikada neće biti fer, a u bojkotu, u pasivi, ništa se ne može dogoditi – kaže Trifunović obrazlažući svoj odustanak od bojkota izbora.

– Znam da u Srbiji živi puno časnih i pametnih ljudi koji ne žele živjeti u ovakvom sistemu, ali ne žele ni svoj život potrošiti na ulicama. Želimo im ponuditi alternativu koja će politički artikulirati njihovo nezadovoljstvo i pružiti im nadu da Srbija može, mora i zaslužuje biti normalna država. Svim sredstvima trudit ćemo se parlamentu vratiti godinama srozavan i ukaljavan ugled. Da, ući ćemo u taj svinjac, ali ćemo urlati u ime svih onih kojima svakog dana oduzimaju dostojanstvo, ali koje nema tko čuti – tvrdi Trifunović.

Politolog Vuk Velebit kaže da u razgovoru s ljudima ovih dana jedino može zaključiti da su ovo najpredvidljiviji izbori dosad na kojima se ništa neće promijeniti.

– Ovo nisu izbori na kojima se mijenja vlast, ali nisu ni izbori koji bi bili početak političkih promjena. Mi danas kao društvo obilježavamo tri desetljeća višestranačja, a po svim parametrima kao da smo na samom početku. Ta je činjenica poražavajuća za jedno društvo koje želi postati dio europske obitelji slobodnih i prosperitetnih država. No međunarodna zajednica uoči izbora dala je punu podršku predsjedniku Vučiću, a s druge strane, opozicija je propustila nekoliko prilika da kapitalizira nezadovoljstvo građana i pretoči ga u podršku. Umjesto da političari vode ulicu, ulica je prethodnih godina vodila političare i zato nije moglo doći do kanaliziranja nezadovoljstva. Vjerujem da je u idućem razdoblju najvažnije da se vratimo idejama i politici u politici umjesto što se politika svela isključivo na osobne obračune političkih lidera i na vlasti i u redovima opozicije. Promjena neće biti dok građani ne povjeruju da su promjene moguće i da ovo društvo ima budućnost – zaključio je Vuk Velebit.