Pitanje Milanoviću: Je li i Vlado Gotovac bio društveno zlo?

Zoran Milanović nedavno je teškom verbalnom artiljerijom sasuo po Ruži Tomašić. Nazvao ju je elementarnom nepogodom i društvenim zlom. Sve to nakon njezina nastupa u kampanji za Parlament EU kada je rekla: “Zašto naši branitelji leže tamo gdje leže? Radi ovoga? Zato da ne smijemo reći tko je Hrvat? Zato da ne smijemo reći lopovu da je lopov? Ili četniku reći da je četnik? Pa u kojoj državi živimo? Ja mislim da je ovo Hrvatska, a svi drugi su gosti u ovoj državi. Ako je ne vole, neka je napuste. Ali neka je barem poštuju.”

Kako su odmah uslijedile burne reakcije, pri čemu je naglasak bio na tome da je rekla kako je Hrvatska samo za Hrvate, što ipak nije tako rekla, ona je dodatno objasnila što je time mislila reći. Pa je tako kazala da građani RH moraju poštovati tu državu, a da onima koji je ne poštuju nije stalo do ove Hrvatske te da je onda bolje da je napuste.

Milanović i njegova svita ni nakon toga nisu štedjeli plotune, nisu birali riječi. Možemo se s njome slagati ili ne, ali nekoga prozvati društvenim zlom zbog vlastitog stava prema domovini civilizacijski je neprihvatljivo. Jer su pravo zlo upravo oni koji ovu državu ne vole i nikad je nisu voljeli i nikad je nisu prihvatili kao svoju, već silom prilika u njoj žive i rovare. Da, ima takvih.

No na stranu Ruža Tomašić. Ona ima svoj stil, svoju politiku, svoje birače... Ali je u svemu čudno što rade Milanovićevi savjetnici? I to ne bilo koji savjetnici? Je li na ikakav način premijera savjetovao njegov posebni savjetnik Slavko Goldstein? Je li mu savjetovao da se ne zalijeće ili je sve prešutio i danas se s premijerom slaže u njegovoj ocjeni Ruže Tomašić? Je li možda Goldstein na ikoji način Milanovića upozorio da je netko drugi prije R. Tomašić pisao o gostima u Hrvatskoj? I da zapravo ona nije ništa novoga rekla?

Možda je Goldstein postao zaboravljiv, možda i namjerno šuti, ali ono što je napisano, to ostaje. Jer da je ozbiljan premijerov savjetnik, onda bi on prvi morao Milanoviću kazati da je on, Goldstein, bio, uz Božu Kovačevića, urednik knjige “Moj slučaj” pokojnog Vlade Gotovca, koja je izašla 1989. godine. I za koju su recenzenti bili Predrag Matvejević te Bruno Popović. Goldstein bi se trebao sjećati da je upravo Gotovac, uvjereni liberal, a ne nekakav ultradesničar, u toj knjizi pisao o gostima u Hrvatskoj, i to u dijelu gdje piše o “slučaju Srba u Hrvatskoj”. Pa je tako Gotovac pisao: “Ja znam da postoje oni koji se izuzimaju: politički i vjerski gosti, sa svojim historijskim otrovom. Oni odbijaju Hrvatsku kao domovinu, odbijaju svaku brigu za nju i njenu sudbinu. Oni se opiru jeziku koji je već stoljećima jezik njihovih otaca, kulturi koja je već stoljećima kultura njihovih otaca, osporavajući tako smisao i vrijednost onoga što su oni učinili, šireći umjesto toga prazninu i nudeći bezumlje. Ali, ni oni, ni nitko drugi, ne može to proširiti na one, koji su u Hrvatskoj našli svoju domovinu, koji su je tako stvarali.

Oni, koji sada žele biti gosti u vlastitom domu, uz vatre pradjedovskih ognjišta, pustoše samo vlastito srce, dok njihovi mrtvi ostaju u sudbini koju su živjeli, u kojoj su radili, ma kako ona bila gorka ponekad: njih Hrvatska u sebi nosi i prosljeđuje u budućnost, zajedno sa svima koji su je u svom trudu podizali i održavali.”

Pitanje Milanoviću: je li onda i Gotovac društveno zlo nakon ovih njegovih riječi? Jesu li društveno zlo onda i Goldstein, Kovačević, Matvejević i Popović, sva četvorica koja su ishvalila Gotovca za njegov tekst? Ili je Gotovcu, Goldsteinu, Matvejeviću i sličnima dopušteno tako misliti, ili su mislili, a onima s druge političke, ideološke strane to je zabranjeno govoriti, tako misliti? Upravo na ovim Gotovčevim riječima testira se pravo licemjerje koje vlada u Hrvatskoj, licemjerje u politici, medijima, među društvenim radnicima.

Ako imalo imate srama, sramite se svi skupa, od Milanovića i Goldsteina, do svih drugih njima sličnih.