Komemoracijom na zagrebačkom Mirogoju, a potom i misom u spomen-crkvi Muke Isusove u Maclju, koju je predvodio novi zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK mons. Dražen Kutleša, jučer je obilježena 78. godišnjica bleiburške tragedije i križnog puta hrvatskog naroda. Počast žrtvama odali su i premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković te neki ministri, premijerovi savjetnici i saborski zastupnici.
Svi su šutjeli
- Kraj 2. svjetskog rata donio je pobjedu nad nacizmom te slobodu i mir europskom kontinentu. Ali, nažalost, zločini koji su se dogodili nad ljudima, civilima i razoružanim vojnicima jedna su od bolnih uspomena i tragedija hrvatskog naroda u 20. stoljeću i podsjetnik na zločinački karakter totalitarnih sustava. Zato je važno da njegujemo kulturu sjećanja koja će s poštovanjem i istinito govoriti o žrtvama i zločinima i s vremenskom distancom, u miru, razborito da mladim generacijama ostane poznato što se to dogodilo u ključnim trenucima hrvatske povijesti - kazao je premijer Plenković. Jandroković je istaknuo da se prisjećamo zločina koji je počinjen iz odmazde.
- Zločina o kojem se 45 godina šutjelo. Šutjeli su oni koji su ga naredili i oni koji su ga izvršili jer su znali o kakvim se zvjerstvima radilo. I znali su da je to bilo protivno i međunarodnom pravu i svim konvencijama. Ali šutjeli su i oni koji su izgubili svoje bližnje, koji su preživjeli križni put. Oni su šutjeli iz straha od nove odmazde komunističkog sustava. Bleiburška tragedija pokazala je karakter komunističke Jugoslavije koja je bila totalitarna nedemokratska država s elementima i zločinačke države - kazao je čelnik Sabora.
Ljudi nisu brojevi
A nakon što je ukratko podsjetio što se dogodilo prije 78 godina, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša na misi u Maclju kazao je:
- Križni je put započeo u Bleiburgu, jednoj od najkrvavijih poslijeratnih tragedija 2. svjetskog rata. Tada su nakon neuspješnog pokušaja predaje savezničkim, britanskim postrojbama počela masovna pogubljenja hrvatskih ratnih zarobljenika i civila, žena i djece. Veliki je, još neutvrđeni broj ljudi, pogubljen u masovnim likvidacijama na još mnogim mjestima. Maceljska je šuma samo jedna od točaka hrvatskog križnog puta. Ovdje je stradalo više od deset tisuća žrtava i više je od 130 jama koje još uvijek nisu istražene. Ovdje je u noći na 5. lipnja 1945. ubijen i 21 svećenik, franjevac i bogoslov. Svi ti ljudi nisu brojevi. Svaki je od njih imao ime i prezime, osobnu povijest, zavičaj, užu i širu obitelj, ali još nemaju obilježeno i zaštićeno grobno mjesto. A pitanje prava na grob nije stvar politike ni svjetonazora, nego zahtjev humanosti, elementarnog ljudskog sažaljenja, ali i uljuđenosti. To je i obilježje naroda i nacija velikih ne prostorom, vojno ili ekonomskom snagom, nego velikih dostojanstvom i časnošću.
Znakovito: na komemoraciji nema Zorana Milanovića, ali ni ikoga iz naklonjene mu oporbe...