Nakon godina življenja u vlažnom i dotrajalom stanu od 42 četvorna metra, koji se urušava i s čijeg krova, zidova i stropa pada žbuka, teško je uoči još jedne kišovite jeseni ostati miran i ne zavapiti u pomoć. Upravo se to dogodilo invalidu Ivanu Minđeku iz Varaždina, koji sa suprugom Lidijom i kćeri Nikolinom u Zagrebačkoj ulici u Varaždinu živi u stambenim uvjetima prošlih stoljeća.
- Stan u kojem živimo dobili smo u najam prije više od deset godina od Grada i redovito plaćamo najamninu. Budući da se urušio dio krovišta, već nekoliko godina molimo gradske službe zadužene za popravak i održavanje stanova da nam pomognu. Iznad stana krovište je toliko dotrajalo da se svaki trenutak može urušiti. Strah nas je u tom stanu dočekati zimu i snijeg. U gradskoj upravi i "Stanoingu" stalno nam govore kako znaju za naš problem, ali nam ne mogu pomoći. Tako je to iz godine u godinu - razočaran je zbog sporosti i nerazumijevanja gradske birokracije u Varaždinu I. Minđek.
Stan u kojem živi nisu mogli otkupiti jer je konfisciran, a pravi je vlasnik podnio zahtjev za povrat imovine.
- U takvim uvjetima više ne možemo živjeti. Jesen je već tu, a nama curi u sobi, hodniku i kupaonici. Kad smo dali zahtjev za popravak krovišta, prozora i žbuke, u "Stanoingu" su nam rekli da ne mogu popravljati stan koji se vraća bivšim vlasnicima. Zašto onda plaćamo najamninu ako ne mogu ništa popraviti - pita I. Minđek.
Od Ivana doznajemo da u susjedstvu ima prazan gradski stan.
- Podnijeli smo zahtjev za taj stan ili da nam daju neki drugi gradski stan u najam. Pomoć nam je obećala i socijalna radnica. Dani prolaze, a rješenja još nema. Gospođa koja je ondje živjela preselila se u starački dom.
Minđekovi su razmišljali i o tome da se prijave za otkup takozvanih Čačićevih stanova. Odustali su jer za to nemaju novca. Ivanova je žena nezaposlena, a invalidnina koju dobiva dovoljna im je tek za preživljavanje.
Kristijan Skočibušić