Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović imat će potporu jer je narod nema kome drugome dati

Subota 22. prosinca

Senzacija! Josipović u utrci za 1,2 posto birača

Senzacija! Politička bomba! Preokret u odnosu snaga! Čitam naslov – “Okupljanje radikalne ljevice: Naprijed Hrvatska Ive Josipovića pridružuje se Glasu Anke Mrak Taritaš”. Koja će to moć biti! Svjetska politička povijest vjerojatno ne pamti takvo srozavanje jednog predsjednika države kakvo je Josipovićevo – od oko 80 posto trajne potpore koju je u anketama imao u vrijeme mandata do nestanka na ljestvicama popularnosti pošto je izgubio na drugim izborima i osnovao svoju stranku. Ali kad se ujedini s Glasom, skupa s Ankom Mrak Taritaš mogo bi se vinuti u neslućene visine, do 1,2 posto naklonosti birača, koliko ih njegov novi partner ima. Vijest ne bi ni zasluživala komentar da i Anka Mrak-Taritaš i Josipović, naslijedivši u tome nenadmašnu Vesnu Pusić, u kritici vlasti i u drugim prigodama ne rabe sintagmu “građani Hrvatske” i slične kao da su upravo oni najlegitimniji predstavnici i glasnogovornici hrvatskog pučanstva. Ima konzervativnih udruga, političara, povjesničara i drugih intelektualaca koji doista govore u ime stotina tisuća Hrvata, u ime većine naroda, no nema ih u javnosti osim u niskotiražnim glasilima i na tribinama. Ali kad radikalni ljevičar prdne, u javnosti se čuje grmljavina, koja će sada odjekivati i u ujedinjenom zvuku.

Nedjelja 23. prosinca

HRT o Srbiji kao da smo još uvijek u istoj državi

Ne znam jesam li ikad u tekstovima dao za pravo nekom srpskom političaru (osim kadšto oporbenom), intelektualcu ili novinaru u Srbiji u sporovima s Hrvatskom, ali sad se donekle slažem sa srbijanskim ministrom policije Stefanovićem. Čitam: “Stefanović je među krivcima za bunt protiv režima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića pronašao i medije, a posebno je pritom apostrofirao – Hrvatsku radioteleviziju. On naime tvrdi da izvještavanje HRT-a, koji je u Beograd poslao svog reportera, predstavlja ‘huškanje na nasilje na našim ulicama’”. U hrvatskim medijima se ono što se događa u Srbiji često doživljava kao da još uvijek živimo u istoj državi. Izvještaj HTV-ova novinara Dragana Nikolića s prosvjeda protiv Vučića, beznačajnog i s tek desetak tisuća ljudi, bio je predugačak, dramatičan, pristran, a i komičan, jer su istaknute i socijalne i gospodarske nevolje u Srbiji, kao da ih u nas nema. Nikad HTV-u nije niti bi palo na pamet poslati izvjestitelja s mnogo žešćih i mnogoljudnijih prosvjeda, na primjer, u Rumunjskoj, Bugarskoj, Grčkoj... Kad se ono što se u Srbiji događa ne tiče Hrvatske, ta je zemlja za mene daleka kao Novi Zeland ili Mars.

Ponedjeljak 24. prosinca

Što će nam SOA kad drug Ranko drži MI6 Boyd

Svi koji napadaju Matu Radeljića znaju da je maknut ne zato što je bio loš savjetnik – dapače, bio je sposoban i odan šefici – nego zato što se ne sviđa Plenkoviću, Kolindi potrebnom za izbore. Predsjednica ima pravo imenovati i smjenjivati suradnike kako želi, ali je shvatljivo razočaranje koje je izrazio s Pantovčaka strmoglavljeni Radeljić, ni kriv ni dužan. Predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić zatražio je očitovanje SOA-e i nadzor nad njezinim radom te sročio i ovu rečenicu: “Međutim, iz priopćenja SOA-e iščitavam nešto puno ozbiljnije, a to je pravo pitanje – zašto se ta osoba (Radeljić) mogla uopće nalaziti u Uredu predsjednice”. Iz priopćenja SOA-e to se baš nimalo ne “iščitava”, ali zašto bismo SOA-u uopće trebali imati kad nam je na raspolaganju jedna od najpoznatijih obavještajnih službi na svijetu!? U Večernjakovoj biografiji druga Ranka piše kako će ostati upamćen po tome što je “nakon tajnog sastanka u Vladi, na kojem je, uz druge, bio i operativni šef britanske obavještajne službe MI6 Boyd, 5. veljače 2003. kao ravnatelj policije potpisao pokretanje akcije Cash (gotovina na engleskom) čija je svrha bila uhićenje generala Ante Gotovine kojeg je tada tražio Haaški sud.” Sretna nova godina!

Utorak 25. prosinca

Gužva na Adventu i na polnoćki isti je Božji poziv

Sinoć sam bio na polnoćki u lijepoj crkvi u Stenjevcu, koja je bila prepuna. Nekima će usporedba biti bogohulna, ali to mnoštvo nalik mi je na mnoštvo u adventskom središtu Zagreba i u trgovinama, i tamo se ljudi okupljaju na Božji poziv. Naravno, i ove su godine to mnoštvo zbog konzumerizma ispljuskali moralisti, neki i iz crkvenih hijerarhija, kao da ljudi troše njihov novac, a ne svoj. Cijeli svijet nastoji što više proizvoditi, po tome se mjeri uspješnost ili neuspješnost vlada i njihovih zemalja. Za što se i za koga proizvodi? Za potrošnju, za ljude. Pa zašto se onda žigoše konzumerizam kad je on svrha industrije i gospodarstva? Konzumerizma je za Božić u prošlosti bilo i u najsiromašniim selima, trošilo se koliko se imalo, jela su se najbolja jela i nosila najljepša odjeća. Ni taj ni današnji konzumerizam nisu grijeh nego poštovanje prema Bogu koji nas baš na najsvetije dane poziva da oponašamo njegov beskraj i raskoš.

Srijeda 26. prosinca

Kako njegovi osnivači danas doživljavaju HDZ?

U najboljoj namjeri da prošle subote ironično komentiram spor između Andrije Habranga, koji je Milana Kujundžića proglasio dezerterom, i Kujundžića, koji ga je tužio pa nepravomoćno spor izgubio, ironija mi nije uspjela. Mislio sam da će moje rečenice “No ovaj bi se put moglo stati na Kujundžićevu stranu” i “Navodno je pakosni Hebrang opravdao šutnju Tome Medveda...” pročitati u ironičnom kontekstu, ali sam naknadno uvidio da su se mogle shvatiti i doslovno te je bilo reakcija koje sam najmanje želio. Hebranga iznimno cijenim i poštujem pa mu se i ispričavam. Ali ću i iskoristiti priliku pa se upitati kako on i drugi osnivači i stariji hadezeovci doživljavaju stranku danas kad se HDZ otuđio od izvora te je kršćanstvo, nacionalni ponos i presudnu ulogu u obrani zemlje i njezine suverenosti zamijenio sluganstvom moćnicima EU, ljevičarenjem i koalicijom s onima koji su ga godinama prozivali kao zločinačku i kao agresora na BiH? Ni traga Tuđmanu koji je znao uskratiti gostoprimstvo svjetskim facama i otpraviti svjetske moćnike rasrđene zbog njegovih stavova i otpora koji im je pružao kad bi štitio nacionalne interese.

Četvrtak 27. prosinca

Živi zid prihvatljiv kao oporba, ali ne i kao vlast

Živi zid je u anketama pretekao SDP! I odmah pokazao slabost kakva obuzima svaku stranku koja postigne neki uspjeh. Na Facebooku je objavio: “Sada je službeno, druga smo politička stranka u Republici Hrvatskoj. Hvala vam svima, a sad idemo po pobjedu, idemo na prvo mjesto.” Nikad oni neće doći na prvo mjesto nego će takozvanu veliku koaliciju učiniti još izglednijom. Jer, mnogo je manja vjerojatnost da bi Živi zid poslije izbora radije nego SDP išao u savez s HDZ-om. Tako HDZ-u i SDP-u neće ostati ništa drugo nego koalicija ili kaotično stanje iz kojeg će se izlaz morati tražiti u novim izborima poslije kojih bi se takvo stanje moglo ponoviti, i tako tko zna dokad. Svojedobno sam napisao kako mi je mnogo draža Hrvatska iz nauma Živog zida nego HDZ-ova ili SDP-ova, premda nikad ne bih želio da Sinčić i društvo dođu na vlast. Jer, lijepo je biti suveren, ali bi posljedice odluke da se raskine s EU i NATO-om mogle biti katastrofalne. Viktor Orban preporodio je i uvelike osamostalio Mađarsku i bez toga radikalizma, pa bi to mogla učiniti i neka buduća vlast u Hrvatskoj. Ali sigurno ne Plenkovićeva koja nije učinila baš ništa da zemlju počne izvlačiti iz položaja kolonije. Živi zid je i te kako prihvatljiv kao oporba, ali ne i kao vlast, što ionako neće biti.

Petak 28. prosinca

Desnica je vratila Božić u javnu Hrvatsku. Hvala joj! 


Na kraju tjedna zamislite kakav bi bio kad biste mu oduzeli Božić. Možete li uopće zamisliti taj veliki blagdan bez ijedne informacije u medijima, bez okićenih borova na trgovima, bez adventskog ugođaja u gradovima, bez bakalara što se dijeli na Badnjak, bez misa na TV-u, bez javnosti, bez vjerskog naroda u toj javnosti, bez čestitki najviših državnih dužnosnika i biskupskih poruka, bez prigodnih filmova na malim ekranima, bez jaslica na javnim mjestima, a s radnim danom i na Božić i na Svetoga Stjepana! Takav Božić imali smo sve do prije tridesetak godina, tako reći do jučer. Poslije smjena na Pantovčaku čitam napade na desnicu, i vidim da dolaze uglavnom od nasljednika onih koji su pola stoljeća bili precrtali, ukinuli Božić i narod. A upravo je desnica zaslužna što se Božić vratio u javnu Hrvatsku, što se Hrvatska vratila svojim tradicijama, što se vratila normalnom životu naroda. Za hrvatske je ljevičare desno upravo ono što je normalno, obično, od očeva, djedova i pradjedova naslijeđeno, te je doista žalosno što im se priklanjaju i Kolinda i Plenković, koji će unatoč tome zadržati potporu u narodu, ali samo zato što je narod nema kome drugome dati.