Plenković je gospodar situacije do lokalnih izbora

Ustavnopravni stručnjaci suglasni su da Andrej Plenković ne može razvlačiti aktualnu situaciju i da što prije “u razumnom roku” treba predložiti nove kandidate za ministre, a time i potvrditi da uživa povjerenje većine u Hrvatskom saboru.

To nam je rekao doc. dr. sc. Mato Palić, a taj je stav iznijela i prof. dr. sc. Sanja Barić na svojoj Facebook stranici. Profesorica upozorava da je zbog važnosti spornih ministarstava to već trebalo učiniti, ali da je prihvatljivo i da se to dogodi najkasnije 30 dana od dana razrješenja.

Pretpostavka većine

Ali iz toga proizlazi i pretpostavka da Plenkovićeva Vlada još uživa povjerenje parlamentarne većine. S obzirom na to da predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov prije podnošenja ostavke nije odredio potpredsjednika koji će preuzeti vođenje saborske sjednice, prema Poslovniku “dužnost predsjednika obnaša potpredsjednik biran iz reda zastupnika parlamentarne većine”.

Ako nema većine pa se ne može izabrati novi predsjednik (rušenjem kvoruma od 76 zastupnika) ili ne može nijedan potpredsjednik preuzeti vođenje sjednice, riječ je o parlamentarnoj krizi, u kom bi slučaju predsjednica države trebala preuzeti inicijativu, mišljenja je Palić.

HDZ smatra da, sve dok se ne utvrdi drugačije, parlamentarna većina nije se promijenila te premijer u svakom slučaju ima pravo pokušati dokazati da ima povjerenje većine. Pravo je oporbe da tvrdi suprotno i interpelacijom, što je najavio HNS, postavi pitanje povjerenja Vladi.

Ali čak i da oporba danas preuzme vođenje sjednice, o tomu se može glasovati tek po proteku sedam dana od dostave prijedloga, a najkasnije u roku od 30 dana, s tim da Vlada ima osam dana za očitovanje o prijedlogu. Dakle, s obzirom na to da je odlučeno da Hrvatski sabor neće zasjedati nakon petka zbog lokalnih izbora, riječ je o zakašnjeloj inicijativi.

Očito, Plenković je gospodar situacije i on će očito nakon lokalnih izbora predložiti nove članove Vlade. Iako Palić upozorava: – Ne mogu se politički ciljevi lokalnih izbora postizati nauštrb normalnog funkcioniranja državne vlasti.

Dakako, oporba će tvrditi da “parlamentarne većine” sada nema s obzirom na rezultate glasovanja o Mariću. To je i Božo Petrov ustvrdio čim je ustanovio kako prijedlog za iskazivanje nepovjerenja ministru Mariću nije dobio potreban broj od 76 glasova. Ali to je politološko gledanje, ali ne i pravno, potvrdio je i Palić.

Naime, sve i da je protiv Marićeva opoziva glasala i manjina onih koji su se izjasnili, pa čak i da mu je većina izglasala nepovjerenje, to bi pojačalo sumnju da Vlada nema povjerenje, ali i tada se to može utvrditi tek na glasovanju o novim članovima Vlade.

Parlamentarna kriza?

Uostalom, nitko ne zna kako bi o povjerenju Vladi glasovao ne samo Željko Glasnović, koji se suzdržao kod glasovanja o Mariću, ali tko jamči da se netko neće predomisliti na pitanju povjerenja Vladi. Različiti motivi vodili su zastupnike kod odluke o Mariću. Tomislav Saucha se predomislio.

Što je sporno u tomu što je tražio da se raščisti situacija s ministrom Marićem, pa je nakon saslušanih argumenata promijenio mišljenje jer ga je Marić uvjerio u ispravnost svojih postupaka. Za Sauchu je to i duboko osobno pitanje. Sigurno ne bi htio da se njemu sudi kako su neki sudili Mariću.

Mediji su dan uoči glasovanja o Mariću izvještavali o SDP-ovu “prijekom sudu” za one koji ne dođu na sjednicu i ne glasuju za prijedlog SDP-a, o čemu je svjedočila i Milanka Opačić. Iako zastupnici uživaju kaznenopravni imunitet, ne uživaju i stranački imunitet. Premda nemaju obvezujući mandat u odnosu na birače, imaju obveze u odnosu na stranku. U SDP-u su prijetili isključenjem onima koji ne dođu i ne glasuju za njihov prijedlog. S gledišta morala to je sporno, a ne što se Saucha predomislio.

Dakako, nije Opačić jedina glasovala po principu stranačke stege, a ne po stanju dokaza “za” i “protiv”. Goran Aleksić glasovao je za opoziv Marića iz sasvim drugih razloga od onih u prijedlogu SDP-a. Neki su bili za opoziv zbog “sukoba interesa” premda ih rasprava i činjenice nisu zanimali.

Uostalom, ako Sabor o tomu odlučuje, što će nam onda Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. Svjesni te zamke, neki su glasovali za opoziv Marića zbog toga što mu otklon mogućeg sukoba interesa veže ruke kao ministru važnom za Agrokor. Poruka je da je za političara ipak bolje da, kad god može, zanemari svoje “sukobe”. Odnosno, Marić je u pravu da je očito poslužio samo kao sredstvo.