Plenković je Timmermansa srušio jer bi Hrvatska s njim izgubila podršku

Hrvatsko “ne” socijaldemokratu Fransu Timmermansu kao novom šefu Europske komisije prejednostavno bi bilo svesti samo na jedan razlog, kao što je, primjerice, objašnjenje, doduše točno, da je on na strani Slovenije u sporu oko granice. Više je razina po kojoj ova Vlada, a posebno premijer Andrej Plenković, ne želi vidjeti Nizozemca na čelu Komisije, od onih principijelnih do partikularnih, jer postoji velika mogućnost da hrvatski interesi - poput Schengena, eura ili pak proširenja - budu gurnuti u stranu i Hrvatska ostane izvan fokusa.

Ukratko, s čelnikom EPP-a Hrvatska u ovom trenu i s ovom Vladom ima više šansi ostvariti svoje interese, što i jest logično i samorazumljivo. Kako doznajemo iz visokih izvora, upravo je Plenković prvi istupio na sastanku EPP-a u Bruxellesu i oštro kritizirao paket koji su u japanskom gradu Osaki na marginama zasjedanja skupine G20 dogovorili njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron, a koji bi Timmermansu dao funkciju šefa Komisije. Na razini principa, Plenković je jedan od zagovornika sustava glavnih kandidata, Spitzenkandidata, ideje izrasle iz Europskog parlamenta kojim se proces odabira čelnika htio učiniti transparentnijim. U tom je kontekstu i na prošlim izborima Jean-Claude Juncker, kao glavni kandidat EPP-a, zasjeo na čelo Komisije. Kako su pučani relativni pobjednici ovih izbora, očekivalo se da mjesto šefa Komisije ide njima.

Međutim, to je u prošlosti bilo puno lakše - dva bloka, pučani i socijaldemokrati, podijelili bi dužnosti, no sada, u fragmentiranim rezultatima izbora, kompromis je puno teže pronaći. Uz to, sustav Spitzenkandidata nailazio je na velike otpore, pogotovo francuskog predsjednika Macrona, no nije mu bila sklona ni njemačka kancelarka Merkel. Politička je realnost već neko vrijeme govorila da će pučani morati odustati od svog Spitzenkandidata Manfreda Webera, kojega se često kritiziralo da nema upravljačkog iskustva, no ne i od pozicije šefa Komisije. Stoga je kao hladan tuš iz Osake došla vijest o dogovoru osovine Merkel - Macron koja to mjesto prepušta socijaldemokratu. Iako jest bilo komunikacije među čelnicima iz Japana i onih koji su ostali u Europi, dogovor se brusio njima iza leđa – iz leđa i Hrvatskoj i ostalim državama koje nisu imale svoje ljude u Japanu, ali i EPP-u koji je relativni pobjednik izbora. Na sastanku EPP-a u Bruxellesu u nedjelju, prvi put kad su se vidjeli uživo, Plenković je prvi istupio s kritikama prijedloga Timmermansa, čemu se pridružila većina okupljenih.

Angela Merkel, kažu, nije negativno reagirala, a nakon te intervencije i otpora, i kratkog odmora, čelno mjesto je vraćeno pučanima. U čemu je točno problem s Timmermansom? Hrvatska se, kažu mnogi, svrstala uz zemlje Višegradske skupine koje imaju jasne razloge za protivljenje Nizozemcu. Dosadašnji prvi potpredsjednik Komisije sušta je suprotnost Junckeru. Dok je Luksemburžanin skloniji kompromisu, razgovorima i alergičan je na tužbe i sudske procese, Timmermans je vrlo izravan i ne libi se pokrenuti mehanizme za kažnjavanje država koje, smatra, krše vladavinu prava, pa se tako uhvatio ukoštac - i u sukob - s Poljskom, Mađarskom, Rumunjskom. Boji li se Hrvatska da bi Timmermans mogao “nagaziti” i Hrvatsku? On sam je nedavno u Rijeci rekao kako je “pred Hrvatskom još puno posla. Morat ćemo nastaviti mnoge razgovore. Tu je i nužna reforma pravosuđa. No imajući to na umu, Hrvatska nikako nije u istoj situaciji kao Mađarska, Poljska, a do određene mjere i Rumunjska. Ne želim stvarati nikakvu konfuziju, s Hrvatskom nemamo problem kakav imamo s ovim drugim državama. Ali hrvatske vlasti dobro znaju da treba obaviti još mnogo posla u pogledu, primjerice, reforme pravosuđa.”

S druge strane, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković nedavno je nakon sastanka s povjerenicom za pravosuđe Verom Jourovom kazao kako tijekom predsjedanja Hrvatske Vijećem EU prioritet je vladavina prava u svim zemljama članicama,” pa bi bilo vrlo neobično da i sama Hrvatska ne zna da još mora poraditi na reformama, ali i na korupciji te na odnosu prema prošlosti. Također, Hrvatsku se svrstava uz Višegradsku skupinu, no to nije potpuna informacija jer Timmermansa nije podržao ni irski premijer, pučanin Leo Varadkar, kojega također u domovini “časte” kritikama da time ne zastupa interese Irske, već svoje vlastite. Konkretno, Hrvatska i Timmermans imaju povijest ako ne sukoba, onda razilaženja, prvenstveno u tretmanu arbitraže oko granice sa Slovenijom. Od samog izbijanja afere, kad je tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić iz Vlade koju je vodio socijaldemokrat Zoran Milanović osobno pokušala uvjeriti da je Hrvatska imala pravo napustiti proces zbog slovenskih makinacija, inzistirao je da je arbitraža jedina opcija, a kasnije, kad je taj sud i donio odluku, da se ona mora provesti. Kako se doznaje iz diplomatskih krugova u Bruxellesu, upravo je slovenska diplomacija “puštala” priče o Plenkoviću.

Za sljedeći hrvatski cilj - Schengen - Hrvatska ima saveznike u EPP-u. Timmermans bi možda dva puta promislio ili vezao Schengen uz bilateralni spor sa Slovenijom ili pak stavio prijedlog na stranu. I treće, Timmermans je protiv daljnjeg proširenja, što ostavlja Hrvatsku kao državu s obvezom čuvanja granice, ali i kao državu u čijem susjedstvu bujaju nestabilnosti i utjecaji trećih država što se neizbježno odražava na Hrvatsku.

Video: Tomislav Krasnec