Grijani duhan! Uz Sputnjik V, AstraZenecu i Pfizer, to je još jedan od pojmova koje nam posljednjih nekoliko dana doslovce ucijepiše u rječnik. Zaludu ćete konzultirati Klaića, ne daj bože Mažuranića, bolje potražite neki rječnik poreznih inspektora, ako tako nešto postoji. Možda rječnik Zdravka Marića? Lalovca? Linić je možda već prestar.
Kako se to kupuje, pitate se vi nepušači? Dođete pred kiosk i tražite "Molim paketić grijanog duhana"? A prodavač vam uslužno odgovara "Samo trenutak, da vam ga podgrijem"? Ne, ipak ne, nek mi oproste pušači koji to već znaju, grijani duhan ne prodaje se topao, već takvo ime dobiva zato što se ne konzumira njegov dim nastao izgaranjem, već isparavanja nastala zagrijavanjem. Eto.
Zvuči gotovo jednako tako glupo kao kad bi tražili pola litre vode, a prodavač vas ljubazno protupita: "Želite vodu za piće ili grijanu? Je li voda za kavu ili za čaj? Znate, trošarine su različite!"
Rječnički novopojam "grijani duhan", dakle, gotovo jednako je tako glup kao šampion svih vremena u toj kategoriji: "gorive ćelije"! Koje, naravno, unatoč onome što im ime sugerira, nisu ćelije koje gore, već baterije koje se pune gorivom koje izgara, na koncu generirajući električnu energiju. K tome radi se o "bukvalnom" prijevodu (to su prijevodi za bukve, ako niste znali) engleskog pojma fuel-cell. Dakako, u hrvatskom jeziku za uređaje za čuvanje električne energije uopće ne koristimo izraz ćelije, već - baterije. A ni baterije se ne sastoje od ćelija već od - članaka. Tako je još otkako smo prvi put preveli galvanske članke. Dakle, donekle prihvatljiv izraz mogao bi biti – gorivna baterija.
Ide li ova priča u još nekom smjeru osim jezično-političke tirade, pitate se? Naravno, za oba pojma vrijedi da kad država jednom stavi svoje šape na nešto, više ne pušta. A porezna uprava neće odustati od prihoda na duhan i onoga što vjeruje da joj pripada samo zato što se pušači prebacuju na novi oblik nikotinskog grijeha. Zato, eto ovih dana slušamo o podizanju nameta i na - "grijani" duhan.
Isto tako, jednom kad vozači počnu masovno odustajati od motora s unutarnjim sagorijevanjem, ne samo da će nestati poticaji za hibridna i električna vozila, već je samo pitanje trenutka kad će država nametnuti nove namete, kako na "gorivne" tako i na litij-ionske baterije. Bogu Božje, porezniku poreznikovo!
Zaludu je onima koji mantraju da Finu i HGK treba ukinuti i zapaliti, jasno je da čuvari državnih pečata i lobiji kojima su oni na uzici neće tek tako pristati posmicati svoje zlatne koke. Vjerovati da su vladajući spremni odustati od obveznih članarina gotovo je jednako tako naivno kao računati da će sve nas porezne obveznike poštedjeti obveze da iz vlastitih džepova financiramo stranke na vlasti, bez obzira jesmo li za njih glasali ili nismo. Ili da će stvarno ukinuti sva ona mjesta u neperspektivnim lokalnim samoupravama u kojima oni uhljebljuju svoje partijske vojnike.
– Svi smo mi vojnici partije! Neki dan tako još jednom u napadu iskrenosti reče petrinjski gradonačelnik. I nema pri tom veze što malo tko izvan Petrinje zna u kojoj je Dumbović stranci. Naravno, Čačićevoj. Ono što je bitno jest da je ta stranka dio nacionalno vladajuće koalicije. Tako se i "reformist" morao malo primiriti da ne iznervira do kraja Plenkovića. Jednako kao i "liberal" Hrebak u Bjelovaru. Jer ni jedni ni drugi na nacionalnoj razini ne postoje ako se ne ucijepe u neku veću vladajuću stranku.
Utoliko je naivniji ispao Damir Vanđelić, koji je povjerovao da će mu Plenković na pladnju izručiti Zagreb, a da Plenkoviću ništa zauzvrat neće morati dati. Da će iskoristiti HDZ-ove ljestve, a zatim za javnost dezinficirati ruke.
No, HDZ će radije izvršiti (još jedan) unaprijed izgubljeni fejk juriš na gradsko poglavarstvo, riskirati čak i da Bandića sruši oporba (Bandićev ostanak, naprotiv, nije rizik) nego instalirati nekog tko će se, odmah nakon što postane kalif na mjesto kalifa, od svoje partije odmetnuti. Sudeći po hladnom tonu kojim mi je odgovarao na pitanja o Vanđeliću, kao da se radi o živom mrtvacu, bit će stvarno čudo ako mu Plenković dozvoli (p)ostati čelnik Fonda za obnovu grada Zagreba, odnosno da mu u ruke stavi milijarde eura i da zadrži funkciju koja bi ga kao nezavisnog trajno lansirala u visoku politiku.
Time bi sam stvorio možda najopasnijeg mogućeg konkurenta. No, tek ćemo vidjeti što će se dogoditi ako Vanđelić ne prođe na natječaju. Jer i to bi mogao biti vrijedan politički kapital. Dakle, Vanđelić bi i nakon toga mogao ustati i postati prijetnja.
Odanost vođi i dalje je mnogo više na cijeni nego odanost prema samoj partiji. To najbolje vidimo na primjeru slavodobitnice Martine Dalić, kojoj nije terminalno naškodilo što je financirala "Pametno" (još jedno čudno ime!), a sama sebe nazivala neoliberalkom. A to je jedna od najstrašnijih naljepnica koju vam mogu nalijepiti naljepničari, kako s lijeva, tako i s desna. Pri tome nije previše važno što ta riječ zapravo znači.
Kad smo već kod političnosti jezika, čak i u tom smislu zanimljiv je neizbježni konačni dolazak britanskog soja koronavirusa u Hrvatsku. Naime, još s Donaldom Trumpom iz javnog diskursa odletio je "kineski virus". Da nije bilo wuhanske pošasti, Trump bi i danas sjedio u Bijeloj kući, to je sasvim jasno. Kina iz pandemije izlazi kao globalni pobjednik. Zemlje koje je pokorio koronavirus zahvalno primaju donacije kineskog cjepiva.
Britanski soj tako se pridružuje "španjolskoj" gripi, "njemačkim" ospicama te "talijanskom", "francuskom" ili "poljskom" sifilisu. Sve je dobro dok u tom popisu prijetnji mali narodi ostaju diskriminirani. Bolesti konačno ponovno nazivamo po našim velikim susjedima! Vraćamo se polako u našu malu – europsku normalu.
Vanđelić je precijenio sam sebe,kad je mislio da će biti nešto više od # privremenog upravitelja. Nije isto trošiti sredsva iz bdp-a i novac za obnovu koje smo dobili iz EU, gdje se gleda na svaki potrošeni euro. Netrasparetno trošenje EU novca,moze dovesti do ukidanja eu novčanih potpora . Zato će se itekako gledati kako se troši ta potpora EU.