Vjerujemo li anketama, a pokazalo se da u pravilu pogađaju trendove – Andrej Plenković još i nije postao predsjednik HDZ-a, a stranka već u plusu baštini njegovu pojavu. Trend je u proteklih tjedan dana preokrenut, zaustavljen je pad rejtinga HDZ-a i počeo je oporavak. Zoran Milanović, međutim, i dalje ima razloga za zadovoljstvo jer je prednost između HDZ-a i SDP-a poprilična, na “povijesnim” razinama, i SDP vodi 9-10 posto.
No u HDZ-u su optimistični, a na ruku im ide drugi detalj spomenutih anketa. Plenković se tek pojavio, a već se uvrstio među četvero najpopularnijih političara. Naprotiv, Milanović je i dalje drugi najnepopularniji, a izuzmemo li iz utrke, jer više i nije u njoj, najnepopularnijeg, Tomislava Karamarka, Milanović bi dobio “fenjer”. To jest problem lijeve koalicije jer za očekivati je da će Plenković, kao što se vidi i iz cijele njegove karijere, smišljeno “bildati” rejting. Ono što ga eventualno može zaustaviti u rastu bilo bi činjenje većih pogrešaka, što je malo izgledno jer je sastavio iskusan izborni stožer i neće ponoviti Karamarkove pogreške. Drugi teren na kojem se Milanović može ogledati s Plenkovićem, izravno medijsko sučeljavanje, možda ovaj put neće biti isključivo na ruku Milanoviću. Čuje se da u SDP-u razmišljaju o tome da izbjegnu sučeljavanje s Plenkovićem!? Bude li tako, to znači da je Milanović procijenio kako je s druge strane puno ozbiljniji protivnik pa ni sučeljavanje više ne predstavlja “zicer”.
Kažu da stoga SDP neće provoditi “personaliziranu” kampanju. To može biti pogreška jer se smatralo da Milanović ima taj “frajerski” medijski primat u Hrvatskoj. HDZ će, za razliku, ići s dosad neviđenom “timsko-personaliziranom” kampanjom. To znači da Plenković nema status “proroka”, nego će se “personalizirati” cijeli Plenkovićev tim.
S Plenkovićem, dakle, u rat za glasove kreće i grupa hadezeovaca koji u javnosti imaju dobru “prođu”, poput Damira Krstičevića i Davora Stiera, ali i Ivane Maletić, Tomislava Ćorića i vođa izbornih lista po jedinicama.
Čudi me da kako je iskusni autor u svojoj analizi "zaboravio" spomenuti Brkićevu izjavu nakon sastanka EPP održanog u Splitu da je nova HDZ-ova retorika u funkciji parlamentarnih izbora (što znači da je prilagođena trenutnim potrebama, a ne i izraz stvarne promjene političkog smjera), kao i činjenicu, također javno obznanjenu da HDZ ide u promjenu statuta kako odluke ne bi ubuduće donosio jedan čovjek, odnosno Plenković, već stranačka tijela krcata Karamarkovim poslušnicima. Što onda u tom smislu uopće znači izbor Plenkovića na čelno mjesto u stranci kad će politiku i dalje voditi Karamarkovi odabranici. Znači da ključno pitanje ovih izbora nije vjerujemo li Plenkoviću i njegovim željama, već ima li Plenković snage provesti deklarirano u djelo, odnosno obuzdati Brkića, Hasanbegovića i sve koji su zdušno provodili sve što je Karamarko zamislio. To je glavno pitanje, a ne je li Plenković pristalog izgleda, obrazovan, elokventan i sve čime se ovih dana bave HDZ-u skloni mediji. Prava su pitanja temelj svake ozbiljne analize pa je uistinu čudno što se autor nije njima pozabavio.