U Plenkovićevom HDZ-u prvi se put suočavaju s činjenicom da se izbori za budućeg predsjednika stranke neće odvijati po modelu jedan član, jedan glas, jedan kandidat. Tako je, naime, izabran Plenković. Prije njega tako je drugi put izabran Karamarko, dok se u prvom mandatu Karamarko nadmetao s više kandidata. Za predstojeće unutarstranačke izbore u HDZ-u pozicioniralo se već najmanje pet kandidata, uz samog Plenkovića – Stier, Kovač, Milošević, a možda i Karamarko. Pa je šef HDZ-a Plenković u potpunom čudu i zdvaja da je nedoživljeno da se tako rano, toliko prije unutarstranačkih izbora javljaju protukandidati. To smatra nekorektnim i štetnim po kampanju aktualne predsjednice i buduće predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović. Premda Plenkovićevi protukandidati, posebno Miro Kovač u svojim istupima govore ono što zastupa i aktualna predsjednica.
Plenkovićeva reakcija ne čudi jer je za njega doista nedoživljeno da se više kandidata usudi kandidirati za predsjednika stranke. Plenković se, recimo, nije usudio protukandidirati Karamarku nakon parlamentarnih izbora 2015. godine kada je Karamarko, mukom, ali ipak uspio sastaviti Vladu s Mostom i nestranačkim premijerom Oreškovićem. Ali se Plenković zato kandidirao za šefa HDZ-a čim je osjetio da je Karamarkova pozicija ozbiljno uzdrmana u HDZ-u. K tome, Plenković i ekipa HDZ-ovih eurozastupnika pisala je Karamarku da ne smije rušiti HDZ-ovu Vladu, a Plenković je i na Saboru HDZ-a 28. svibnja 2016. godine poručio da stranka ne smije biti talac jednog čovjeka. U to je vrijeme Karamarko htio složiti novu parlamentarnu većinu, bez Mosta i premijera Oreškovića, i Plenkovićeve poruke u tome mu sigurno nisu pomagale. Kao što mu nije pomogla ni tadašnja afera s agencijom njegove supruge koju je bio angažirao MOL-ov lobist, zbog čega je u konačnici i bio podnio ostavku.
Zato sad posebno čudi cenzura koju je uveo Plenković jer da je cenzura uvedena prije tri-četiri godine, Plenković bi možda bio izbačen iz HDZ-a. Plenković je sada de facto zabranio da bilo tko do završetka predsjedničke kampanje kritizira njega, Vladu, HDZ ili samu predsjednicu. Pa valjda je demokratsko pravo svakog kandidata da vodi svoju kampanju, kritizira i iznosi svoje stavove, bez obzira što su ti izbori "tek" na proljeće. Uostalom, ako kandidati kritiziraju Plenkovića ne znači da štete predsjednici, pa upravo ga je ona mjesecima šibala s Pantovčaka.
Legitimno je da Plenkovićevi kandidati već lobiraju, okupljaju ljude i rade u svom interesu. To što se unutarstranački izbori u HDZ-u događaju neposredno nakon predsjedničkih izbora i Plenkovićevu i njegovoj ekipi bilo je jasno i 2018. godine kada su mijenjali Statut HDZ-a. Tada su mogli unutarstranačke izbore prebaciti šest mjeseci nakon parlamentarnih, ali nisu. Jer su vjerojatno smatrali da će Plenkoviću biti bolje na stranačke izbore ići s pozicije dok je sigurno premijer. Uostalom, da si Plenković sam nije otvorio bokove kada je forsirao listu uglavnom mladih i neiskusnih kandidata za europske izbore koja je osvojila tek 22,7 posto glasova, što je oslabjelo njegovu poziciju u HDZ-u, danas vjerojatno ne bi imao već toliko protukandidata... Sada je pak svoju poziciju vezao za predsjedničin ishod na izborima za Pantovčak jer je s njom uoči tih izbora sklopio pakt.
Kada je Vladimir Šeks to i rekao sinoć na Predsjedništvu HDZ-a, da se poraz predsjednice može odraziti na poziciju Plenkovića na stranačkim izborima, Plenkoviću to nije nikako sjelo. Dapače, tu je tezu odbacio. Ali iako je Šeks nespretno pokušao pomoći Plenkoviću, on je izrekao istinu.
VIDEO Milorad Pupovac o tome ostaje li SDSS u Vladi:
A gdje bi ti IvaPuljić-Šego bila?