Zahvaljujući znatiželji i želji da nauče nešto više o baštini kraja u kojemu žive, četvero učenika drugog i četvrtog razreda OŠ Stubičke Toplice, Stjepan Biškup, Ana Oremuš, Ana Klarić i Maša Brozović, uz pomoć svojih učiteljica upustilo se u mali avanturistički pothvat iz kojeg je proizašao projekt pod nazivom "Ženske narodne nošnje stubičkoga kraja". Tim projektom djeca će se predstaviti i na Županijskoj smotri projekata za demokratsko građanstvo 1. travnja u OŠ Brestovec Orehovički.
Nisu znali obući nošnju
Naime, mališani, inače aktivni članovi DND-a Stubičke Toplice, plešu i u folklornoj sekciji i upravo su tamo shvatili da zapravo ništa ne znaju o narodnim nošnjama. Neznanje ih je potaknulo na istraživanje.
– Prilikom priprema za nastup morali smo odjenuti narodne nošnje i tu su nastali problemi. Nismo znali obući nošnju, a ni to od koliko se dijelova sastoji, kako se ti dijelovi zovu, od čega se izrađuju? To naše neznanje potaknulo nas je da počnemo prikupljati podatke o nošnjama i da doznamo koja je njihova prava vrijednost – ispričao nam je jedini muški i ujedno najmlađi član ovoga istraživačkog tima, Stjepan Biškup, učenik 2.a razreda. Osim na internetskim stranicama Ministarstva kulture djeca su mnogo korisnih informacija doznala i u donjostubičkoj Kajkaviani te u OŠ Gornja Stubica, gdje je etnozbirka ženskih narodnih nošnji.
– Iz priče voditeljica etnozbirke doznali smo da su se narodne nošnje izrađivale od konoplje, uz dodatak lana ili pamuka i da se sastoje od oplečka, rubače s janjišćem i fertuna. Doznali smo i to da je najstarija narodna nošnja u njihovoj etnozbirci "naguzana" načinjena od lugom izbijeljena platna s bijelim cvjetnim vezom stara oko 120 godina. Naučile smo i kako su se nošnje izrađivale, prale i peglale – ispričale su nam učenice 4. razreda Ana Oremuš i Ana Klarić. Nakon proučavanja djeca su izradila svoju stubičku narodnu nošnju od papira koja nije izbjeljivana lugom, s našnitanim faldama i izvezenu bijelim koncem.
Pomogle mame i bake
– Na satu likovne kulture nastojali smo nacrtati motive s narodnih nošnji i napraviti svoju narodnu nošnju od papira. Oko krojenja, vezenja i izrade motiva pomogle su nam mame i bake, a cijeli projekt realizirali smo uz pomoć učiteljica Brigitte Gmaz, Martine Šaban i pedagoginje Sandra Haddad. Sada prepoznajemo neke od ženskih narodnih nošnji stubičkoga kraja, a sretni smo jer smo potaknuli sumještane na očuvanje narodnih nošnji – poručila je Maša Brozović, također učenica 4. razreda. Svoje novo znanje dvije Ane, Maša i Stjepan odlučili su podijeliti s ostalim učenicima škole, među kojima su prethodno proveli anketu koja je pokazala da o nošnjama ne znaju gotovo ništa. Stoga su s učiteljicama uredili etnokutak i u njemu izložili plakate s prikupljenim informacijama te desetak posuđenih, starih nošnji stubičkoga kraja na koje su naišli tijekom zanimljivog istraživanja. Naravno, tu neće stati, i nošnje i znanje nastavit će prikupljati.