'Plin je poskupio zbog hladnog rata koji nikad nije prestao, evo kako Hrvatska tu može profitirati'

U studiju Večernjeg lista u petak je gostovao Davor Štern, ministar gospodarstva i energetika iz 90-ih godina, a kasnije i jedan od moćnijih ljudi u INA-i. 

Voditelju Hassanu Haidaru Diabu otkrio je uzroke enormnog poskupljenja plina koji bi se trebao dogoditi u travnju te analizirao scenarije koji Hrvatsku mogu pogoditi u aktualnim geopolitičkim previranjima u kojima energenti igraju važnu ulogu.

Štern je govorio i o tome može li država što učiniti po pitanju cijena i kakvu alternativu se može pronaći ako Vladimir Putin odluči u cijelosti zatvoriti ventil? 

POGLEDAJTE INTERVJU:

Što vi mislite koliko će plin poskupjeti i zašto do takve situacije uopće dolazi?

Neće samo plin poskupjeti, već i struja te naftni derivati samo što posljedice tog poskupljenja još ne osjećamo. Uzroci i posljedice su kod sva tri energenta isti, a radi se o sukobu SAD-a i Rusije koji se manifestira preko leđa Europske unije. Hladni rat između SAD-a i Rusije praktički nikad nije završio premda Amerikanci vole kazati da su u njemu izvukli deblji kraj, a zapravo se samo radi o tome da je raspadom SSSR-a Rusija bila oslabljena. U toj državi rastao je kriminal, a mafijaške strukture bile su u sprezi s institucijama. Takve institucije održavale su na vlasti do smrti Borisa Jeljcina koji je od Rusije stvorio ranjivu i marginalnu državu. Ruski utjecaj na geopolitičku scenu počinje se vraćati tek dolaskom Vladimira Putina na vlast.

Tada je procvala ruska ekonomija, a to je bilo pogotovo izraženo u proizvodnji nafte i plina. Rusija je danas moćna, a njezin vladar ne odgovara Zapadu u ekonomskim i geopolitičkim kontekstima. Europa se u tom sukobu našla zaglavljena između dvije sile, a bez energenata iz Rusije Europa naprosto ne može preživjeti. U međuvremenu je SAD postao silan proizvođač nafte i plina te su vlasnici sofisticiranih LNG terminala. Međutim, teško je za povjerovati da LNG može parirati prirodnom plinu koji cijevima i tokovima stiže u Europu iz Rusije. Nedavno se dogodilo i to da je zaustavljeno puštanje u pogon Sjevernog toka 2 što je razljutilo Ruse. Nakon toga Gazprom je za 30 posto smanjio količinu plina za izvoz Europi. Ubrzo su burze metodom klađenja napravile histeriju po logici ako nema robe cijena raste. To je ukratko razlog sumanutog poskupljenja plina. 

Jednom ste kazali da se ovdje zapravo radi o sukobu koncepcija za dvije sirovine. S jedne strane je LNG, a s druge prirodni plin.

Tako je. LNG je ukapljeni plin, a treba se ukapljivati samo zbog toga da bi pod većim tlakom mogle biti transportirane veće količine. On, nije kvalitetan kao i prirodni plin. Tu se radi o sukobu koncepcija SAD-a i Rusije. 

Mislim da do sukoba uopće neće doći već će sve biti razriješeno mirnim i diplomatskim putem. Međutim, ovo je dobra prilika da se EU dozove pameti i napokon shvati da mora nastupati kao jedinstvena cjelina sa svojim težnjama i interesima. Sadašnja situacija s energentima jednaka je i situaciji s virusom. Svima ide dobro dok su okolnosti dobre, međutim kad nastupi ikakva kriza svaka europska država vodi svoju politiku. Visoka cijena plina dovela je posljedično do psihološke reakcije na tržištu pa su tako svi proizvođači i prodavači podigli cijene za 20 posto. Neki su to radili opravdano, a neki su samo uletjeli na vlak psihoze i neopravdano digli cijene. To dovodi do inflacije kakvoj sada svjedočimo.

Što država može napraviti da bi spriječila udar na građane koji donose enormne cijene plina od travnja?

Država tu ima jako malo manevra i ne ovisi sama o sebi. Može se osloniti samo na proračun koji se puni porezima kako bi građanima eventualno pripomogla u smanjenu računa odnosno u podmirenju njihovog dijela, ali to je mjera na koju se ne može računati u potpunosti. U državnim je rukama ostao samo HEP pa država može regulirati cijenu struje. INA-u smo izgubili tako da kad je riječ o naftnim derivatima i plinu nemamo suverenu riječ. 

Što onda očekivati u travnju?

Ja se duboko nadam da do sukoba između Rusije i NATO-a neće doći te da će se dogoditi primirje i dogovor zapada i istoka pa će se samim time i smiriti psihoza na tržištu, a pogotovo na burzama koje praktički djeluju kao mešetarske kladionice. Ali to je teško očekivati jer je teško regulirati burzu. Ne zaboravimo i na to da je SAD zapravo stvorio pojam "lobiranja". U Washingtonu sjede razne lobističke organizacije, svaka radi za račun svoje tvrtke i korporacije, obične ljude ne pita se puno.

Sigurno će cijene pasti, ali neće se vratiti na prvobitno stanje. Rekao bih da bi to bile cijene za 10 ili 15 posto više nego što su bile. To država tada lako može kontrolirati i pomoći građanima. Ali ovakva poskupljenja od 70 ili 80 posto nemoguće je nadomjestiti iz državnog proračuna. 

Katarski emir uključio se u aktualnu svjetsku raspravu kazavši da će njegova zemlja rado početi s isporukom plina Europi ako Vladimir Putin zatvori ventil. Je li to realno očekivati?

Mislim da ne. Prije svega to je LNG plin, a njegov je transport vrlo skup pa je izvjesno da bi takva cijena bila gotovo jednaka ovoj danas uslijed krize s Rusijom. No, postoji alternativa iz Kazahstana, Turkmenistana i Azerbajdžana preko Južnog toka koji ide preko Turske i Albanije i zatim se spaja na Italiju. Kad sam 1996. bio ministar energetike zalagao sam se da se Hrvatska spoji na taj tok tako da bude spojena na taj, na sjeverni i raspolaže svojim LNG-om na Krku. Nažalost takve ideje nisu realizirane, ali lijepo je čuti da se opet o tome priča u javnosti. Treba spomenuti još jednu varijantu, a to su Egipat i Izrael. Oni su u svojim morima pronašli velike količine plina i te države i njihova tržišta ne gravitiraju burzama u Europi. Hrvatska ali i čitav jugoistok Europe trebali bi s njima ostvariti odnose i dogovoriti fiksnu cijenu plina. Istina, nema cjevovoda ali tu se radi o CNG plinu koji se lakše i drugačije transferira od običnog LNG-a. 

CIJELI INTERVJU MOŽETE POGLEDATI U VIDEU S POČETKA TEKSTA!