S ruksakom na leđima, “naoružana” aparaturom za snimanje, turistica iz Koreje zastala je pokraj drvenog mosta iznad Velikog slapa i zbunjeno pogledala skupinu ljudi što su stajali nedaleko od tog mosta u Selištu Drežničkom koji ide preko potoka Plitvica.
Zatim je žustrim korakom produžila prema Nacionalnom parku Plitvička jezera prešavši preko “drvenjaka” ispred kojeg stoji prometni znak o ograničenju brzine od 30 kilometara na sat i zabrani prometa za vozila čija je nosivost veća od tri tone, što se ovdje i ne poštuje, a izgleda niti sankcionira. Nekoliko trenutaka kasnije okupljeni su ljudi pokraj kojih je prošla Korejka – čiji su zemljaci među najbrojnijima od ukupno milijun i pol posjetitelja što godišnje vide prirodni fenomena s kojim se sve vlasti u nas vole dičiti – razvukli transparent na kojem je pisalo “5 do 12 za spas Nacionalnog parka Plitvička jezera”.
Tako je u srijedu započeo prosvjed u organizaciji Koordinacije udruge branitelja proisteklih iz Domovinskog rata. Odmah je osnovan i stožer, a nešto kasnije podignut šator koji prosvjednici ne namjeravaju napustiti dok se ne ispune njihovi zahtjevi – moratorij na gradnju u Plitvica Selu, hitne izmjene i dopune Prostornog plana, procesuiranje odgovornih za izradu, usvajanje i provedbu važećeg Prostornog plana, revizija građevinskih dozvola, rušenje objekata u Plitvica Selu te trajno zaustavljanje koncesioniranja i privatizacije hotela, ugostiteljskih i ostalih objekata Javne ustanove Nacionalnog parka Plitvička jezera.
Zbog potonjeg je razloga, tumače nam, u sagu oko Plitvica upleten, ali i na kraju izbačen iz igre i Gazda.
Uloga dviju ministrica
– Ovdje se vrti velika lova, spominje se prodaja karata mimo blagajni, vršljao je po parku svojedobno i USKOK, a lani je rađena dubinska analiza u parku jer je Todorić trebao preuzeti hotele. Izgleda da je on i puknuo upravo zbog Plitvica, a ne zbog Agrokora – čulo se među okupljenima, mahom domaćim stanovništvom kojemu je, kažu, prekipjelo da se godinama rastače i devastira ono što bi trebalo osigurati budućnost njihovoj djeci, da se nakon završetka škole ne moraju sprtiti i otići tražiti posao nekamo u svijet.
Organizatori prosvjeda smatraju da je 2014. godine usvojenim izmjenama Prostornog plana pod krinkom gospodarskog razvoja i dobrobiti domaćeg stanovništva “omogućena divljačka apartmanizacija u režiji nekolicine vanjskih investitora koji ne prežu ni pred čim u ostvarenju vlastitih poslovnih ambiciji”. Izgleda da im je za pravo dala i misija Unesca – na čijoj se listi svjetske prirodne baštine Plitvička jezera nalaze od 1979. godine – u izvješću što ga je sačinila nakon siječanjskog posjeta Nacionalnom parku u kojem se navodi da je oko 20 građevinskih dozvola izdano u razdoblju od 2007. do 2014. godine, a da je od usvajanja novog plana samo lanjskog prosinca izdano 35 novih građevinskih dozvola.
“Zgrade su trebale poštovati tradicionalne metode gradnje i arhitekture, ali mnoge su izrazito drugačije te znatno veće od postojećih kuća u selima, s njihovim važnim kulturnim i povijesnim značajkama. Misija sa zabrinutošću primjećuje da se rapidno povećala i izgradnja smještajnih i drugih sadržaja, što će neizbježno narušiti jedinstvenu iznimnu prirodnu ljepotu i estetsku važnost i vizualni integritet dobra i imati negativan utjecaj. To se posebno odnosi na područja gdje je gradnja bila ili zabranjena ili ograničena starim Prostornim planom. Sve u svemu, ovo značajno i neodrživo širenje turističkih objekata unutar dobra očito je u neskladu s opravdanim pokušajem Prostornog plana da podrži lokalno malo poduzetništvo, i da osigura stabilne uvjete za ostanak lokalnog stanovništva u regiji”, navodi se u izvješću misije.
Slaven Dobrović, bivši Mostov ministar zaštite okoliša, kaže da je s problemom Nacionalnog parka i te kako dobro upoznat, da je u svom mandatu pokušao iznaći rješenje, no da među partnerima u Vladi nije bilo volje da se to i dogodi. Sa saborske je govornice uoči samog prosvjeda sažeo kronologiju devastacije ne prozivajući nikoga poimence, no sasvim nedvosmisleno upirući prstom u Marinu Matulović-Dropulić, ministricu koja je 2005. “poslove izdavanja građevinskih dozvola u zaštićenim područjima preselila iz centralne na lokalnu razinu”, pa se od tada građevinske dozvole za ovo područje izdaju u Gospiću. Od 2008. godine pročelnica Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo Ličko-senjske županije bila je Katica Prpić. S ove je dužnosti otišla nakon što je lani imenovana državnom tajnicom u Ministarstvu graditeljstva, što se navodi i u njezinu životopisu na stranicama Ministarstva.
Smrtonosan udarac sustavu zaštite u zaštićenim područjima, po Dobrovićevu mišljenju, u svom je ministarskom mandatu zadala Anka Mrak Taritaš jer od 2013. godine ”Javna ustanova Nacionalnog parka više nije stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole. Posljedica toga je da nema nikakve kontrole izdavanja građevinskih dozvola, čak nemaju ni informaciju”.
Nove građevinske dozvole
Dobrović, poput ravnatelja Javne ustanove Anđelka Novosela, koji je najprije bio vršiteljem dužnosti sve dok ga u travnju Mostov ministar nije imenovao – neposredno prije no što je “odletio” – upozorava da zbog svih događanja Plitvičkim jezerima prijeti brisanje s Unescove liste zaštićene prirodne baštine.
Da razloga za zabrinutost ima, dade se iščitati i iz izvješća misije Unesca u kojem se navodi da će u slučaju nepostizanja napretka u provedbi zahtjeva Odbora Svjetske baštine i preporuka misije do 2018. godine, kojima se upozorava na značajno i neodrživo proširenja turističkih sadržaja i prekomjernog broja posjetitelja Nacionalnom parku “misija preporučiti da Odbor Svjetske baštine razmotri upis dobra na Listu svjetske baštine u opasnosti na svojoj 42. sjednici 2018.godine”.
– Alibi politika samoljubivog premijera poduprta ostacima ostataka podijeljene stranke bez svjetonazora, koja mu osigurava opstanak, nastavak je kontinuiteta politike materijalnog osiromašenja i urušavanja moralnih vrednota uz bogaćenje povlaštenih. Ozbiljna upozorenja da našem najstarijem nacionalnom parku, Plitvičkim jezerima, biseru hrvatske prirodne baštine, ozbiljno prijeti devastacija i trajno nepovratno uništenje uzrokovano prekomjernom izgradnjom i apartmanizacijom, relativizira se do krajnosti koja graniči s apsurdom. Uvjeren sam kako će ministar Štromar zaslužiti danu mu fotelju u resoru Ministarstva graditeljstva štiteći interesni lobi uparen s tzv. političkim elitama. Ionako je i njegova stranka svojedobno rukama u Saboru dala znatan doprinos onom što se događa posljednjih godina na Plitvičkim jezerima – kritizira Dobrović. Prilikom donošenja Prostornog plana iz 2013., nakon čijeg je usvajanja na Plitvicama zahuktala apartmanizacija i betonizacija, nije prihvaćena ni jedna primjedba odaslana iz Javne ustanove, kaže Dobrović.
U tom dokumentu iz listopada 2013. godine odaslanom iz Nacionalnog parka tada resornom ministru Mihaelu Zmajloviću, a koji potpisuju ondašnji stručni suradnik u Javnoj ustanovi Anđelko Novosel i bivša ravnateljica Lidija Bertović (dva mjeseca kasnije smijenjena, navodno zbog rastrošnosti) stoji, među ostalim, i sljedeće: “Ako su zadani jasni, logični i nedvosmisleni kriteriji, tada će i stanovništvo, koje živi na području parka više od pola stoljeća i na čiji život će se najviše odraziti Prostorni plan, prihvatiti ograničenja koja proizlaze iz zakonodavstva. Nasuprot tome, proizvoljni, nejasni i višestruki kriteriji koji su izraženi u predloženom prostornom planu izazivaju ogorčenje i podjelu stanovništva te stvaraju jaz između stanovništva i Javne ustanove. To je u potpunoj suprotnosti s načelima upravljanja zaštićenim prirodnim vrijednostima.”
– Prostorni je plan tako napisan da za rušenje drveća trebate elaborate, a za gradnju kuća ne. S obzirom na to da se dozvole izdaju na temelju Prostornog plana domaćinstvima, Ministarstvo je bilo tražilo od Županijskog ureda jasno definira što je to domaćinstvo, što nije i napravljeno. Sada će se pod izlikom kako se prije izdavanja građevinske dozvole traži potvrda utjecaja na ekomrežu na lukav način pokušati obmanuti javnost. Jer jasno je da sama kuća ne ugrožava ekomrežu – ptice, endemske vrste... – govori Dobrović, čija je stranka, ironije li, nakon izbora 2015. godine, svoju tajanstvenu klauzuru na Plitvicama imala upravo u objektu jednog od “betonizatora” protiv kojeg se danas prosvjeduje i traži da prestane s gradnjom.
U siječnju ove godine kada su predstavnici misije Unesca bili na Plitvicama, na sastanku s lokalnom samoupravom, turističkom zajednicom, udrugama... izdano je 12 novih građevinskih dozvola, unatoč preporuci misije da se s gradnjom stane. Trenutačno je u postupku izdavanja četrdesetak novih građevinskih dozvola – kažu predstavnik Koordinacije braniteljskih udruga Ivica Jandrić te predsjednik Hvidre Plitvička Jezera Marijan Marković.
Divljanja biznismena
Govore oni i da je u posljednje dvije godine u Plitvica Selu “legalno” niknulo tridesetak novih objekata premda selo nema vodovod ni kanalizaciju.
Prema podacima Turističke zajednice općine Plitvička jezera, u tom su naselju noćenja porasla sa 700 – koliko ih je bilo 2009. godine – na 12.500 lani. Selo nema legalan vodoopskrbni sustav, već se kućanstva opskrbljuju vodom iz starog austrougarskog sustava čija je kaptaža na izvoru potoka Plitvice, nema niti sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda već se izdane vodopravne dozvole temelje na septičkim jamama – kažu branitelji čiji se novi dom od srijede nalazi iznad simbola Nacionalnog parka Plitvička jezera, Velikog slapa, u “čiju su obranu i ustali”.
Upozoravaju prosvjednici da se “zbog divljanja investitora i raznih biznismena”, za metar odvojila i jedna sedrena stijena Velikog slapa jer mostom preko potoka Plitvica, unatoč zabrani, prelaze kamioni teški do 40 tona, što dovodi do urušavanja sedre. Prolazak teške mehanizacije zapriječit će tijelima.
Naiđe li na taj prizor Korejka s početka priče, vjerojatno će opet užurbanim korakom nastaviti put. No, dobro je ako jedino tu sliku bude prepričavala svojim sunarodnjacima koji su, podsjetimo, među najbrojnijim posjetiteljima Nacionalnog parka.
Bude li im stala objašnjavati pozadinske igre kojih očito ne manjka, najlakše bi joj bilo da svu problematiku sažme u rečenicu novog gradonačelnika Gospića Karla Starčevića, koji kaže da u nas nije bitno pitanje održivog razvoja jer je jedino kriminal održiv.
A što reći na sve ovo - 'banana država Danska'. Pa već je postalo normalno da se zakona nitko ne drži. Uništavamo ono što bi trebali predati u nasljeđe idućim generacijama. Ne vidi se kraj ovome bezumlju (niti u ovom slučaju a niti globalno na razini države Danske). Sramite se političari i lokalni šerifi.