Od 1990. i prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, parlamentarni su izbori održani ukupno 11 puta. Jako je teško uspoređivati one u prvom desetljeću novonastale države, od 1990. do 2000., s onima od 2000. do 2020. jer je riječ o drukčijim izbornim sustavima i prilikama. U prvih deset godina HDZ održava dominaciju jer cijela izborna dinamika ovisi o autoritetu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. On je personifikacija HDZ-a i ova stranka dobiva izbore uglavnom stoga što je Tuđman neprijeporni autoritet za birače. Nakon prvih izbora 1990., parlamentarni izbori održali su se još 1992., 1993., 1995.
Problemi s dominacijom
Prvi problemi s apsolutnom dominacijom HDZ-a počinju nakon rata, kada HDZ gubi izbore u Zagrebu i počinje dugotrajna, tzv. zagrebačka kriza, zbog koje dolazi do većih animoziteta oporbe i birača prema Tuđmanovu HDZ-u. Upravo takva dominacija HDZ-a i u Hrvatskom saboru nikada se poslije nije ponovila, sve do ove, 2020. godine, i netom završenih parlamentarnih izbora koje je tako premoćno dobio Andrej Plenković i njegov HDZ. Ovaj je uspjeh svakako usporediv s uspjesima HDZ-a tijekom 90-ih. Čini li se sada da je rezultat oporbe predvođene SDP-om sada rekordno loš i neviđen, tomu nije tako, jer, prisjetimo li se 90-ih, SDP je viđao i mnogo gorih dana. Nakon što je 1990. SDP Ivice Račana osvojio oko 30 posto glasova, dvije godine poslije, na izborima 1992. osvaja povijesni minimum s tek 5,52%. Danas bi se reklo da je jedva prešao izborni prag.
>> VIDEO Burno se slavilo u HDZ-u, a Vilija Beroša je ponijela pjesma, pa je i zaplesao!
Tri godine kasnije, na izborima 1995., SDP je tek malo živnuo i osvaja 8,93 posto glasova birača. Zanimljivo, no u to vrijeme SDP nije glavna oporbena stranka, to je HSLS Dražena Budiše, koji 1992. osvaja 17,31 posto, a 1995. 11,55 posto. Pred kraj 90-ih, kada nacija već zna za tešku bolest Franje Tuđmana, SAD počinje tražiti zamjenu za Tuđmanov HDZ i organizira prvo oporbeno okupljanje. Za lidera te oporbene kompozicije izbor pada na Račanov SDP, premda je HSLS imao jaču poziciju u oporbi, i od tada SDP više neće ispuštati lidersku poziciju na lijevom političkom polu. Nakon smrti Tuđmana HDZ se brzo osipa u unutarstranačkim borbama za nasljedstvo, tako da dobro pripremljena i od SAD-a financirana oporbena šestorka lako osvaja vlast i prvi put u povijesti tjera HDZ u izborni poraz. Radi usporedbe, šestorka (SDP, HSLS, HSS, HNS, IDS, LS) osvaja 93 mandata, HDZ tek 46, a uspijeva pobijediti tek u jednoj jedinoj izbornoj jedinici – 5. slavonskoj!?
Račanov SDP profilira se u lidera s 43 osvojena mandata, HSLS osvaja 25, HSS njih 17. Nakon tog potopa počinju previranja u stranci u kojoj v.d. predsjednika Vladimir Šeks vodi rat protiv Ivića Pašalića te napokon na stranačkim izborima 2002. pod vrlo sumnjivim okolnostima njegov izabranik Ivo Sanader uspijeva nadjačati Ivića Pašalića i preuzeti HDZ. Zahvaljujući krizi i sukobima unutar vladajuće šestorke te hajki Haaga na hrvatske generale, Sanaderu sve ide na ruku i na izborima u studenom 2003. HDZ se uspijeva na velika vrata pobjednički vratiti. Osvaja 66 mandata, kao sada Plenković, no tada je dijaspora davala 14, a ne tek 3 zastupnika kao danas. Sanader formira Vladu zajedno s HSLS-DC-om, HSU, HSS-om i nekoliko manjinaca. A Račanov SDP? On slijeće na katastrofalna 34 mandata, što je potpuno usporedivo s fijaskom Davora Bernardića i koalicije Restart. SDP osvaja tek dvije izborne jedinice, kao danas, 8. i Zagreb (sada 3. na sjeveru RH), dok se sve ostale “plave”.
>> VIDEO Estradnjaci u Saboru
Oporavljeni HDZ 2016.
Na idućim izborima 2007. Sanader i njegov HDZ su na znatno većim mukama, pobjeda je tijesna, premda HDZ opet osvaja 66 mandata. Oporavljeni SDP, kojemu je na čelo stao mladi Zoran Milanović nakon smrti Račana, osvaja respektabilnih 56 mandata. Sanader nakon izbora igra vješto i pridobiva 82 zastupnika, u zajednici s HSLS-HSS, te novim koalicijskim partnerom, SDSS-om Milorada Pupovca, koji čak dobiva i funkciju potpredsjednika Vlade (Slobodan Uzelac). Kako se Sanader nakon dvije godine upetljava u radnje za koje mu se još i sada sudi, stranku preuzima Jadranka Kosor i nekako uspijeva plivati do kraja mandata i završetka pregovora oko ulaska u EU. Vjeran njoj i HDZ-u do kraja ostaje Pupovac, čak i u trenutku kada predsjednik Ivo Josipović i Milanović pokreću rušenje njezine Vlade u Saboru. Nisu uspjeli. No jesu na izborima 2011., za koje je SDP Zorana Milanovića opet oformio superjaku Kukuriku koaliciju (SDP, HNS, IDS, HSU). Osvajaju 81 mandat, a nemoćni HDZ tek 44+3. Sve se opet “zacrvenilo”, a plave su ostale tek dvije izborne jedinice, 5. i 9. Milanovićev je SDP osvojio 60 mandata, HNS 14, HSU 4, IDS 2.
Na izborima 2015. HDZ, koji vodi Tomislav Karamarko, odlučuje se primijeniti klasični hrvatski oporbeni model te formira široku Domoljubnu koaliciju s još čak sedam stranaka (HSP-AS, HSS Branka Hrga, HRAST Ladislava Ilčića, HDS, umirovljeničkim BUZ i ZDS). To se pokazalo efikasnim zbijanjem redova desnice i desnog centra te je HDZ-ova koalicija dobila 59 mandata, sam HDZ 49. Domoljubna koalicija ide u još veće koaliranje s iznenađenjem izbora, Mostom Božidara Petrova koji osvaja velikih 19 mandata. No HDZ plaća i veliku cijenu takve preširoke koalicije, a umjesto Karamarka na premijersko mjesto sjeda “kompromis”, Tihomir Orešković, kanadski Hrvat. Takvu Vladu uskoro utapa sam Karamarko koji, nakon što mu ne uspijeva preslagivanje snaga u Saboru, daje iznuđenu ostavku i svi kreću na nove izbore.
>> FOTO Atmosfera u HDZ-u
Tada na scenu stupa Andrej Plenković, kojega dovode kao jokera hitno iz Bruxellesa i on opravdava dano povjerenje. Na izborima 2016. oporavljeni HDZ, ovoga puta držeći se svog glavnog pravila da na izbore ide sam, uz tek par “točkastih” savezništava s pojedincima, osvaja 61 mandat. SDP osvaja 54, Most 13 pa se nakon velikih peripetija napokon dogovara koalicija HDZMost te Plenković postaje premijer. Ostalo je povijest. Ubrzo puca karika s Mostom, Plenković uspješno preslaguje Vladu s HNS-om, Čačićem i manjincima predvođenim Pupovcem. Tu su i ruke Bandićevih “žetončića”. U tim previranjima Plenković je dovršio zanat te, uz malo sreće oko korone, spretno ostvario senzacionalan rezultat, kakav HDZ nije doživio duže od 20 godina.
Sanader je provodio detuđmanizaciju, stoga ne vidim nikakvu paralelu između Plenkovića i njega. Plenković provodi modernizaciju ne napuštajući čvrst oslonac koji ima u tradiciji i obitelji.