'Po mom prvom fotorobotu kriminalac je uhićen za dva dana'

Iako o tome nitko ne govori javno, činjenica je da pri otkrivanju počinitelja najtežih kaznenih djela ključnu ulogu imaju crtači fotorobota. Priznaju to i krim-istražitelji, koji kažu da kod takvih kaznenih djela gotovo redovito nema dokaza i materijalnih tragova pa se u daljnjoj istrazi hvataju za slamku spasa. Na taj je način i Vukovarac Nenad Barinić, zaposlen u vukovarskoj Policijskoj postaji, započeo svoju karijeru crtača fotorobota koja traje do danas, a tijekom nje je radio na rasvjetljavanju brojnih kaznenih djela u cijeloj Hrvatskoj.

Barinićeva karijera crtača fotorobota započela je zapravo sasvim slučajno kada je prijetilo da će jedno kazneno djelo ostati neriješeno. Te 1993. godine prijatelj policajac, koji je znao da Barinić u slobodno vrijeme crta stripove i ilustracije, zamolio ga je da proba nacrtati fotorobot počinitelja na osnovi iskaza jednoga od svjedoka.

– Pristao sam na to i taj mi je crtež na neki način odredio policijsku karijeru. Bio je to moj prvi fotorobot koji je pomogao da se pronađe počinitelj. Uhićen je za dva dana. Od tada do danas nacrtao sam na stotine različitih fotorobota. Mnogi od njih pomogli su u istrazi da se pronađu počinitelji – kaže Barinić.

Nekada to traje satima

Za razliku od modernih načina izrade fotorobota, kada se lice slaže pomoću računalnih programa, Barinić koristi samo olovku, papir, gumicu i šiljilo. To mu omogućava da često i izvan ureda, u šumi ili na cesti, radi crteže. Kaže kako on osobno nije pobornik softverskih fotorobota jer neke stvari mogu se nacrtati samo rukom.

– Ti su programi, smatram, dobri za igru, ali ne i za crtanje osobina lica i neke detalje koji su presudni u istrazi – ističe Barinić.

Govoreći o načinu kako nastaju njegovi fotoroboti, kaže kako tu nema nikakvog posebnog obrasca, ali da mu mnogo pomože to što inače radi kao policajac. Ali i to što se godinama u slobodno vrijeme bavi crtanjem stripova i ilustracija.

– Prije bilo kakvog razgovora sa svjedokom nekog kaznenog djela, na osnovi čijih zapažanja pravim fotorobot, s tom osobom najprije uspostavim nekakav kontakt. Upoznamo se, popričamo, razgovaramo, šalimo se... Radim to kako bi se svjedok opustio i kako bi stekao nekakvo povjerenje u mene. Tek tada počinjem raditi. Radimo doslovno crtu po crtu. Pokušavam pri tome od osobe izvući što više podataka ili da se prisjeti bilo kakvih detalja koji bi pomogli – kaže Barinić.

Veoma je važno i koliko je svjedok spreman pomoći u izradi fotorobota jer su njegova zapažanja najbitnija. Pri izradi fotorobota Barinić, osim glavnog crteža, radi i niz crteža detalja kojima pomaže svjedoku da se prisjeti viđenoga na počinitelju. Nekada izrada fotorobota ide veoma brzo pa crtež nastane za 10-15 minuta, ali nekada mu treba i više sati. Drži se i pravila da sa svjedocima kaznenih djela ne radi odmah poslije, nego ih pusti dva-tri dana da se smire, dođu k sebi i onda se na miru pokušaju prisjetiti detalja.

– Možda to nekome zvuči jednostavno, ali neka proba na tri-četiri sekunde pogledati lice neke osobe i onda se kasnije prisjetiti kako je izgledao, kakve ima oči, usta i ima li možda nekakvu prepoznatljivu tetovažu, madež ili ožiljak. Usto, vrlo često su te osobe bile i životno ugrožene ili su im prijetili – objašnjava Barinić.

Pri tome različiti svjedoci zapažaju i različite detalje pa zbog toga Barinić vrlo često radi i na izradi fotorobota detalja. Tako neki njegovi fotoroboti izgledaju nezavršeno jer je lice nedorađeno, ali su zato do u detalj nacrtane oči, uši ili usta počinitelja jer ih se svjedok jasno sjeća. Tako je tijekom izrade fotorobota slušao o očima hladnima kao led, buljavim očima, nosu kao krumpir, obrvama kao kod Mesića, žvalavim ustima...

Međutim, neki na počinitelju nisu vidjeli ili zapamtili takve detalje, ali su zato zapazili neke druge koji mogu pomoći. Barinić je tako crtao i fotorobote tenisica, nakita, cipela, prstenja, znakova na jaknama... Objašnjavajući to, kaže da, primjerice, službenica na šalteru, obućarska radnica, bankar ili radnica u trgovini, po prirodi svoga posla, sklonosti i obrazovanju zapažaju sasvim različite detalje.

– Imali smo slučaj prije više godina kada su počinitelji natjerali svjedoke da legnu na pod. Nisu smjeli pogledati ih u lice. Međutim, među svjedocima je bila i osoba koja je bila obućarski radnik, a koja je do u detalj zapamtila izgled tenisica počinitelja. Toliko ih je dobro zapamtila da je pogodila i točan broj. Taj je opis pomogao u hvatanju počinitelja – kaže Barinić.

Ma nema tog softvera...

Veoma je korisno i ako je osoba primijetila nekakvu neobičnost u hodu, hramanje, pogrbljenost ili sličnu osobinu. Pri crtanju tih detalja Bariniću pomaže višegodišnje iskustvo rada na stripovima i ilustracijama. To su detalji koje računalni softver ne može "nacrtati", ali zato može Nenad Barinić.

– Kvalitetan fotorobot od iznimne je važnosti za rasvjetljavanje slučaja. Prije svega sužava se krug potencijalnih počinitelja, a time i umnogome ubrzava tijek istrage. Isto tako sprečava se i zamaranje i "maltretiranje" osoba koje nemaju veze s određenim slučajem – zaključuje Barinić.