Po vodu moramo u susjedna sela

Jedini javni zdenac u našemu naselju s kojega se pitkom vodom opskrbljuje oko 80 obitelji u funkciji nije već tri mjeseca, a nadležne službe u tome razdoblju nisu ništa poduzele da ga osposobe. U početku smo vodu, i to opet ne svi, kupovali u trgovinama, no već dugo svi je donosimo uglavnom iz Gunje s njihovog zdenca ili iz susjednih mjesta u kojima vlasti očito vode više računa o svojim mještanima – počinje svoju priču o problemu s vodoopskrbom naselja Padež Edina Zunđa.

Odmah nakon što je zdenac presušio telefonom je, ističe, o tome izvijestila Općinu, no djelatnici lokalnog komunalnog poduzeća crpku su pregledali tek poslije dva tjedna. Ni tada, međutim, nisu ništa učinili nego su samo, po njenim riječima, konstatirali kako nešto stvarno nije u redu i - otišli. Mještani su shvativši kako zdenac skoro neće biti ponovno stavljen u funkciju od općinskih vlasti zatražili da barem osigura cisternu s pitkom vodom, ali taj zahtjev nije uvažen. Od tada se snalazi kako tko zna i umije.

Zdenac je inače postavljen prije devet godina i do prije tri mjeseca voda je na njemu bila pitka, bez pijeska i mulja. No, izdašnost se najprije smanjila, a zatim voda posve prestala teći nakon što je izgrađen Mjesni dom, a sanitarni čvor u njemu priključen na taj zdenac. Padežani pretpostavljaju kako je pri izvođenju radova na spajanju doma s crpilištem oštećena cijev crpke.

– Ne zanima mene gdje se i što pokvarilo, ono što znam i što mi je najvažnije u svemu jeste da su mojoj desetogodišnjoj kćeri Arijeli od kada vodu donosimo s drugih zdenaca oboljela oba bubrega! Odgovorni stoga trebaju što prije osigurati pitku vodu za ovo naselje dok se još netko nije razbolio, neka nas time uvedu u 21. stoljeće – zaključuje Edina Zunđa.