S jedne strane stoji inicijativa 16+1, točnije 17+1 jer se na dubrovačkom summitu grupi od 16 država središnje i južne Europe pridružila i Grčka, s druge ostatak EU. Takav bi se dojam mogao steći iz kritika koje dolaze iz Njemačke i Francuske s upozorenjima da inicijativa 16+1 otvara vrata kineskoj dominaciji i unosi neslogu u Europu. No pažljivi pregled kineskih ulaganja, kao i ublažena retorika na ovotjednom summitu EU i Kine, koja se obvezala na otvaranje, reciprocitet i poštivanje prava, od ljudskih, preko intelektualnih do tržišnih, daju drukčiju sliku.
Milanović ih preskočio
Države koje se sada javljaju s kritikama najveći su primatelji kineskih ulaganja, dok se ostatak udružio i s namjerom da uhvati dio kolača koje velike države uživaju neko vrijeme.
Inicijativa 16+1 nastala je nakon prvog ekonomsko-trgovinskog foruma 2011. u Budimpešti. Sastanci na vrhu održavali su se u Bukureštu, Kini, Rigi, Budimpešti i u Sofiji i Beogradu, koji je tadašnji hrvatski premijer Zoran Milanović preskočio kazavši da se na njima ne dogovara ništa konkretno. Na sljedećem summitu, koji će se održati u Kini, dosadašnjim članicama Albaniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Hrvatskoj, Češkoj, Estoniji, Mađarskoj, Letoniji, Litvi, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Poljskoj, Rumunjskoj, Srbiji, Slovačkoj i Sloveniji pridružit će se i Grčka. Inicijativu o suradnji Kina smatra integralnim dijelom megaprojekta Jedan pojas, jedan put, neke vrste modernog Puta svile, ponajprije financiranjem i gradnjom infrastrukture koja je bila potrebna nekim siromašnijim zemljama središnje i istočne Europe.
Važna je ravnoteža
Politički, inicijativa koja okuplja članice i nečlanice EU počela se povezivati s unutarnjopolitičkim događajima u njima, ponajprije u slučaju Mađarske i Poljske i otklonu od Bruxellesa. Amerikancima je ona isto u oku – lani ju je u Zagrebu pomoćnik američkog državnog tajnika za europske i euroazijske poslove A. Wess Mitchell apostrofirao kao posebno problematičnu, kazavši kako se Kinezi koriste tzv. debt-trap diplomacijom (davanje kredita koje je teško otplatiti) da bi ostvarili utjecaj. No inicijativa se može tumačiti i kao vrlo pragmatičan pokušaj dovlačenja investicija kojim se zapadne države služe već neko vrijeme.
Od 2000. do 2018. u Britaniju je ušlo 47 milijardi eura iz Kine, u Njemačku 22 milijarde, u Italiju 15,3 milijarde, a Francusku 14,3 milijarde eura. Poljska je na 1,4 milijarde eura, a Hrvatska na 300 milijuna eura. Kinezi su u procesu preuzimanja ili su preuzeli talijanski Pirelli, njemačku robotičku kompaniju Kuke i švedski Volvo, BMW i Volkswagen potpisali su ugovore vrijedne 15 milijardi eura, Kina kupuje 300 Airbusovih zrakoplova za 30 milijardi eura. Važna je ravnoteža, posebno u krizi multilateralizma. Hrvatska je počela aktivnije balansirati spajajući domaće s europskim i s kineskim interesima.
VIDEO Premijeri pritisnuli gumb i pokrenuli postavljanje najvećeg pilota:
O Milanoviću ima najgore mišljenje no što se tiče kineskih investicija tu je bio potpuno u pravu. Kina ulaže u Europi u infrastrkturu samo da bi ima bolje puteve za transport svoje robe na naša tržišta i pri tome nas dovela u dužničko ropstvo. Zašto se Plenković ne upita koliko je radnih mjesta u Hrvatskoj izgubljeno jer je proizvodnja preseljena u Kinu a radi se o stotinama tisuća radni mjesta u tekstilnoj industriji i strojogradnji. Umjesto da EU onemogući sa carinama svaki uvoz iz nedemokratske komunističke diktature zvane Kina oni im dozvoljavaju daljnju ekspanziju i jačanje njihove ekonomske moći i naše daljnje siromašenje.