Kakav troboj je to bio, nikad neizvjesnije. Treći Miroslav Škoro zaostaje za manje od sto tisuća glasova za prvim Zoranom Milanovićem, a dosad je treći najbliži pobjedniku u prvom krugu bio Ivan Sinčić koji je 2014. zaostajao za gotovo 400.000 glasova. Škoro je osvojio više glasova nego što su za drugi krug osvajali Milan Bandić, Jadranka Kosor i Zdravko Tomac, iako nije najbolji “treći” jer je 2000. Mate Granić osvojio 597.511 glasova.
Očito nas očekuje jednako neizvjestan drugi krug kao i 2014. Premda birači blago naginju na desno, te iako su predizborne ankete davale Kolindi Grabar-Kitarović blagu prednost u drugom krugu u odnosu na Milanovića. Paradoksalno je da će Hrvatska u drugom krugu birati ne samo između dvoje po rezultatima najboljih kandidata, već oni istodobno izazivaju i najviše negativnih emocija. I zapravo će u drugom krugu izgubiti onaj tko će svojom pojavom isprovocirati izlazak većeg broja protivničkih birača. Odnosno, pobijedit će onaj tko je manje iritantan onima drugima.
U tom je kontekstu važno istaknuti da Hrvatska nikad nije izrazila takav antisistemski protest. Jer ukupno više od 800.000 birača glasalo je, imajući na umu sadržaj kampanje, protiv vladavine HDZ-a i SDP-a. Sasvim se sigurno Kolindi Grabar-Kitarović ne mogu pribrojiti glasovi Miroslava Škore, ali ni Zoran Milanović ne može računati na glasove tih birača koji su izrazili protest prema HDZ-ovoj kandidatkinji. Isto vrijedi i za glasove Dalije Orešković, Katarine Peović, Darija Juričana ili dio glasova koje je dobio Mislav Kolakušić. Tko god od njih računa na bilo kakvu parlamentarnu budućnost, sasvim sigurno neće davati podršku ni jednom kandidatu, a i da daju, opet bi ti birači glasovali po svom.
Osobito je Škori, iako ima organizaciju iza sebe, dragocjeno iskustvo Borisa Mikšića koji je 2005. osvojio 396.093 glasa, ali ih dvije godine poslije nije uspio kapitalizirati jer je na parlamentarnim izborima doživio fijasko. Na tri prethodna izbora za predsjednika u drugom krugu izašlo je 2,2 milijuna birača, od 300-500 tisuća birača koji nisu glasali u prvom krugu. Predsjednica i bivši premijer sigurno ih neće toliko privući. Iako će za birače podijeljene nacije to biti “ili mi, ili oni”, očigledno je da će u retorici oboje kandidata u odnosu na lijevo i desno biračko tijelo prevladavati pomirljivi i pozitivni tonovi, dok će negativna i svađalačka retorika biti personalno usmjerena. Bit će to sukob karaktera i ekspresije s pregršt domoljublja, vjerojatno uz nikad manju izlaznost birača.
Video: Grmoja, Čačić i Reiner o neslužbenim rezultatima predsjedničkih izbora
Milanovic je kao premijer ispunio sve svoje i sdp ciljeve.Ispunio je plan 21,ostvario je zivot dostojna covjeka,zabranio glasovanje dijaspori,zabranio vjeronauk u skolama,uveo zakon o zastiti udbaskih ubojica poznat kao Lex perkovic,,uveo dvostruko pravo glasa najvecoj nacionalnoj manjini,zaduzio Hrvatsku za dodatnihh 70000000000 kuna.Drzim da mu zbog svega toga navedenoga svaki neprijatelj Hrvatske drzave treba podariti svoj glas.