Započela je demontaža Hrvatskih autocesta – javnog poduzeća koje je u devet godina postojanja postalo prepoznatljiv brend, ali i rasadište najvećih afera. Od tvrtke preko koje je država ulagala u gradnju stotina kilometara autocesta ostat će samo naplata cestarine i održavanje.
Razvlašćivanje ministara
Preostali dio HAC-a (građenje, projektiranje...) najvjerojatnije će u budućnosti postati državna agencija za investicije, doznaje Večernji list. Uprava HAC-a osnovala je sedmeročlano povjerenstvo, u kojem su direktori pojedinih sektora u HAC-u, ali i neki vanjski stručnjaci, koje mora izraditi model po kojem će se osnovati, u prvoj fazi, tvrtka kćer Hrvatskih autocesta u koju će se izdvojiti naplata cestarine i održavanje autocesta.
U početku će ta tvrtka kćer ovisiti o matičnom poduzeću, odnosno HAC-u, a u dogledno vrijeme ona će postati operater samostalan na tržištu. Nije isključena ni mogućnost prodaje tog operatera koncesionaru premda je davanje izgrađenih autocesta u koncesiju, što je bio jedan od neslužbenih prijedloga mjera za suzbijanje krize, prije nekoliko mjeseci kao ideja posve odbačeno.
>>Stanić: Direktor Krapljan HAC je oštetio za 790.000 kuna
Premda je demontaža HAC-a logična jer je to poduzeće sa 3000 zaposlenih preglomazno, a gradnja je autocestovne mreže u Hrvatskoj pri kraju, tu se reorganizaciju može gledati i u kontekstu razvlašćivanja resornog ministra Božidara Kalmete, ali i ministrice graditeljstva Marine Matulović Dropulić.
Milijarde kuna
Ona, naime, ima izniman utjecaj i na HAC i na Hrvatske ceste, odnosno na građevinare s kojima su ta poduzeća poslovala.
Ministričin čovjek u NO HAC-a i HC-a je Boris Ordulj, koji je bio pročelnik za graditeljstvo u vrijeme kada je M. Matulović Dropulić bila gradonačelnica Zagreba. Već se nagađalo kako bi ministar Kalmeta mogao izgubiti resor infrastrukture iz svog ministarstva, što se također doživljavalo kao demontaža njegove moći, ali od toga ipak, čini se, neće biti ništa.
Reorganizacija Hrvatskih autocesta, naposljetku, nužna je i zbog silnih afera koje su stvorene u toj tvrtki. To je poduzeće raspolagalo milijardama kuna kojima su plaćani poslovi dobiveni, nerijetko, na namještenim natječajima.
Ova procjena da 1% nestalih kartica odnose 15 mil. kuna je sigurno potcijenjena, jer oni koji muljaju sa karticama to sigurno ne rade sa prosječnim iznosom na kartici, već se to radi na onima koje najviše koštaju, da bi se isplatilo varati, dakle kamioni na dugim relacijama (npr. Zagreb-Split), koji onda koštaju iznad prosjeka. Time je i pronevjereni iznos sigurno veći od onih mršavih1%.