"Da se kvalitetno očisti rajon Nadin-Škabrnja, ako treba dva dana neka se radi i neka se cele noći gađa i očisti Nadin i Škabrnja, da Benkovačka brigada promrda svoj oklopni bataljon prema Škabrnji i da se to zbriše..." , tekst je zapovijedi koja je prethodila jednom od najstrašnijih pokolja civilnog stanovništva u Domovinskom ratu. 17. studenoga 1991. izdao ju je načelnik štaba i zamjenik komandanta 9. kninskog korpusa JNA pukovnik Ratko Mladić.
Povijesne činjenice
„Tenkovi su tukli po selu i pogodili kuću u kojoj smo bili. Kuća je bila sva razorena. U tom trenutku su u podrum ušli maskirani četnici i naredili da izlazimo jedno po jedno, s rukama u vis. Najprije su naredili da izlaze starci, i kako je tko izlazio, tako je bio ubijen...Počelo je padati na stotine granata, čula se tutnjava tenkova i oklopnjaka. Ja sam osobno pokušao pod svaku cijenu probiti se do susjednog skloništa koje je bilo udaljeno negdje oko sedam stotina metara. Tih sedam stotina metara sam prolazio... i vidio ono što nikad... niti... na bilo kojem filmu užasa i strave...Ničeg se više ne sjećam, osim što su mi stalno pred očima zaklani i obješeni ljudi..." Preživjeli i danas svjedoče.
Krvavi pohod na Škabrnju počeo je u rano jutro 18. studenoga 1991., na Nadin samo dan poslije. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja, djeca, žene i starci, bez milosti su ubijani neposredno hicima iz vatrenog oružja, tupim predmetima, udarcima po glavi i hladnim oružjem. Samo tog dana u Škabrnji je ubijeno 44 civila i 15 branitelja. Obdukcijama je utvrđeno da nitko od ubijenih nije pružao otpor.
Gotovo trideset godina kasnije, Škabrnja, mjesto u zadarskom zaleđu, u kojem je svaka obitelj izgubila jednog ili više članova u pokolju 91., potpuno je obnovljena, statistički, ima isti broj stanovnika kao 1991. Živi se mirno, na površini se ne vidi da je ondje nekad bjesnio rat.
Projekt “Škabrnja – 30 godina poslije”
Pod producentskim vodstvom poznatog hrvatskog scenarista i producenta Dominika Galića, u Škabrnji se snima podsjetnik na jednu od najstrašnijih tragedija Domovinskog rata, ali i podsjetnik za pravdom koju Škabrnjani, ni nakon 28 godina, nisu dobili jer zločini i dalje nisu procesuirani. Galić iza sebe ima dva dokumentarca o Vukovaru, "Vukovarska pasija i Križni put" i "Heroji Vukovara", stoga ne čudi njegov interes za Škabrnjom.
- Želimo ukazati na veličinu ovog tragičnog zločina te odati počast braniteljima, civilima te njihovim obiteljima, žrtvama koje su okrutno i mučno pale na putu do hrvatske slobode. Istovremeno želimo prikazati ljubav malih ljudi prema svome mjestu i rodnom kraju, njihove razloge za ostankom u Škabrnji, nakon traumatičnog napada na jedno od najvećih i najbogatijih sela u tom kraju. Škabrnja, unatoč svemu, danas živi. Mladi se školuju, ostaju u svom rodnom kraju, zasnivaju vlastite obitelji. Škabrnja je morala proći put od mjesta na čijem je ulazu ćirilicom bilo ispisano „Dobrodošli u mrtvo selo“ te je gotovo sravnjeno sa zemljom, do općine u kojoj je sve više djece i u koju se sve više ljudi vraća iz iseljeništva. Žrtve ovog strašnog zločina ne smiju se zaboraviti, dok mladi i djeca trebaju znati svoju povijest, što ovim filmom želimo i postići. Ovaj film neće nikoga učiniti boljim, niti ga učiniti odgovornijim, ali će ga, a to je ipak najvažnije, učiniti svjesnim i prisutnijim, priča svoju misao vodiju Dominik Galić.
Dokumentiranje svjedočanstava “običnih ljudi”
Dokumentarac se bazira na stvarnim i iskrenim svjedočanstvima mještana, onih koji su bili djeca i onih koji su tada bili srednje dobi. Svaki svjedok, pokriva jedan dio kronologije zbivanja, života tada i danas, od, primjerice, životnih vrijednosti, majčinstva, patrijarhata, posla kojeg obavljaju, identiteta i domovine koja je oduvijek bila ponos stanovništva ovog kraja. U filmu govore "obični" ljudi, jer upravo oni, smatraju autori, govore više o politici jedne zemlje nego beskonačne teorijske i političke analize i vojno teorijske prakse koje su, u posljednjih 25 godina, preplavile hrvatski medijski prostor. U ovom dokumentarcu neće biti izravne povijesne kontekstualizacije preko stručnjaka koji daju širu sliku tim zbivanjima, već će se ona bazirati isključivo na osobnim ispovjedima osoba direktno uključenih u krvave događaje u Škabrnji, s jedne i druge strane, lišenih patetičnog ilustriranja, sentimentalnih zaključaka i sveznajućih pouka.
- Neću trošiti minute na klasične intervjue zapovjednika i političara s obzirom na to da su na takav način već snimljene gomile izvještaja i televizijskih priloga u dnevnicima i raznim informativnim emisijama. Škabrnjani i ostali stanovnici Hrvatske ionako te snimke i izvještaje dobivaju i gledaju na godišnjicama pada Škabrnje. Fokusirat ću se na ovaj kraj, prirodu, životinje, kuće, svakodnevni život , na opis mjesta u današnje mirnodopsko vrijeme i kako danas žive svi stanovnici Škabrnje. Govorimo o teretu kojeg je ratna prošlost ostavila, govorimo o onom danas, o onome što je ostavljeno današnjoj generaciji, Koliko je to ostavilo traga, kako možemo dalje živjeti s tim, koliko se borimo da iz toga izađemo jači, a ne da se stalno vraćamo u prošlost i govorimo o raznim podjelama, kolektivitetu, naciji, ustašama i partizanima, pojašnjava redatelj Ivan Sikavica.
Snimanje ovog filma financijski podupire Općina Škabrnja, jer će, smatraju, Škabrnjani napokon dobiti trajni dokument u spomen na svoju stravičnu i bolnu ratnu povijest.
- Ovo je još jedan način da zahvalimo i trajno odamo počast svim našim poginulim braniteljima i civilima, a u isto vrijeme izrazimo i poštovanje prema onima koji su preživjeli i smogli snage nastaviti živjeti i ponovno izgraditi našu Škabrnju. Na ovaj način zahvaljujemo i našim mladima koji žive i stvaraju ovdje i ne pada im na pamet otići. Njihova sreća i zadovoljstvo životom u Škabrnji dokaz je da naše žrtve prije trideset godina nisu bile uzaludne, zaključuje načelnik Nediljko Bubnjar.