USKOK podigao optužnicu protiv Josipe Pleslić i Dijane Vican. Terete je da je za tendu i oprost režija sredila poslove tvrtki Ante Stanišića

Sve zbog jednog mobitela. Tako bi mogao glasiti naslov nekog budućeg  znanstvenog rada, ako se netko nekada odluči pozabaviti likom i djelom Josipom Pleslić (ex Rimac), nekadašnje uzdanice HDZ-a, "kninske kraljice" i bivše države tajnice koja je upravo zaradila svoju - treću optužnicu. Koja je kao i prethodne dvije, ali i one koje su do sada podignute protiv skoro 50-ak osoba, uključujući i šestero bivših ministara Andreja Plenkovića, nastala kao produkt istrage(a) koju je USKOK pokrenuo nakon pomnih analiza dokaznog blaga nađenog u mobitelu Josipe Pleslić. Koji joj je bio oduzet kada je uhićena prije nekoliko godina te pritvorena na neko vrijeme. A u tom mobitelu je bilo oko 300.000 poruka te je njegov sadržaj transkribiran na oko četiri milijuna stranica. 

Ovaj put USKOK je, nakon istrage, koja je lani u studenom pokrenuta protiv Josipe Pleslić, optužnicu podigao protiv nje, te Dijane Vican, bivše rektorice Sveučilišta u Zadru, poduzetnika Ante Stanišića te njegove tvrtke Graditelj svratišta. Tereti ih se za trgovanje utjecajem, davanje mita za trgovanje utjecajem i zloporabe položaja i ovlasti. Prema navodima USKOK-ove optužnice sve za što se terete događalo se od 23. svibnja 2018. do kraja svibnja 2020 u Zagrebu i Zadru. Pojednostavljeno rečeno, Josipa Pleslić (ex Rimac) tereti se da je sa Stanišićem sklopila koruptivni dogovor po principu "ruka ruku mije". Ona je  njemu obećala da će iskoristiti svoj utjecaj koji je imala kao gradonačelnica Knina i državna tajnica, kako bi omogućila da njegova tvrtka dobije poslove s državom i tvrtkama u njezinom vlasništvu. Za uzvrat, Stanišić se obvezao da će joj besplatno ugraditi tendu na kuću u Vodicama. Te oprostiti neke režijske troškove  jer je u tom vrijeme živjela u stanu koji je od njega unajmljivala. 

Naima, ona je u inkriminirano vrijeme živjela u zgradi u zagrebačkim Mlinovima, a najam stana plaćalo je Ministarstvo uprave i to tvrtki Graditelj svratišta čiji je direktor Ante Stanišić. Njegova tvrtka javila se na natječaj koji je raspisalo Sveučilište u Zadru, a radilo se  o poslovima povezanim s izgradnjom studentske menze u Zadru. Da bi uopće ušao u razmatranje  za dobivanje posla, Stanišić je morao je prikupiti raznu dokumentaciju te dati garanciju od 1,5 milijuna kuna. On je to i učinio, no kako nije imao svu potrebnu dokumentaciju koja je bila potrebna, Sveučilište je odlučilo pokrenuti naplatu garancije. No Stanišić je, kako ga se tereti, odlučio odustati od posla, te je htio svojih 1,5 milijuna kuna natrag. Pa je tražio od, tvrdi USKOK, od  Josipe Rimac, da mu to "sredi". Ona je obećala da će to "srediti" no tražila je za uzvrat, da joj, omogući da ne plati režije za stan u kojem je živjela. Te da joj kupi tendu. Nakon što je "dogovor" postignut, Josipa Rimac je, tvrdi USKOK, kontaktirala Dijanu Vican i prenijela joj Stanišićev zahtjev, a ova je Stanišiću vratila novac od njegove garancije. I sada su se zbog toga svi našli u problemu, odnosno završili su pod optužnicom USKOK-a te se tereti da su Sveučilište u Zadru oštetili za oko 1,5 milijuna kuna. 

VEZANI ČLANCI

Osim toga, Stanišić se tereti i da je od Josipe Rimac tražio "pomoć"  vezano i za HŽ Infrastrukturu odnosno radove koji su se trebali raditi na obnovi prijemne zgrade u Osijeku. Ponuda Stanišićeve tvrtke je bila  treća, pa ga USKOK tereti da je tražio od Josipe Rimac da intervenira kod predsjednika uprave HŽ-a te ga zatraži da se prihvati ponuda  Stanišićeve tvrtke, kao najpovoljnija. Ona je intervenirala, tražeći od predsjednika uprave HŽ Infrastrukture da u drugim boljim ponudama u toj nabavi neovisno o stvarnom stanju pronađe greška, no on ju je odbio poslušati. 

Inače, za sav navedeni "posao" koji je obavila  za Stanišića kako bi mu "pomogla", Josipa Rimac  tvrdi USKOK okoristila za oko 48.000 kuna;  od siječnja 2018. do kraja svibnja 2022. nije plaćala režije u stanu koji je od Stanišića iznajmljivala, a radilo se o 27.974 kuna. osim toga, USKOK tereti Stanišića i da joj je na trošak svoje tvrtke  omogućio besplatnu nabavu i ugradnju tende  u kući u Vodicama, a radilo se o ukupno  20.037 kuna.  USKOK u optužnici traži da se optuženima oduzme  protupravno stečena imovinska korist. 

Dijana Vican je u svom  profesionalnom putu pokrivala cijelu obrazovnu vertikalu od osnovnoškolskog do visokog obrazovanja, a kroz karijeru ispratila je na raznim funkcijama veliki broj ministara obrazovanja - od Dragana Primorca, Pave Barišića, Blaženke Divjak, Radovana Fuchsa. I ona je bila izbor premijera Andreja Plenkovića koji ju je 2017. u tijeku obrazovne reforme kada je ona bila izuzetno važna tema, osobno imenovao predsjednicom Posebnog stručnog povjerenstva koje je bilo zaduženo za izradu Akcijskog plana za provedbu Strategije obrazovanja. Štoviše iz Akcijskog plana tada su izbačeni ciljevi i mjere i to bez znanja i Sabora i svih ostalih članova povjerenstva, no to nije naštetilo Dijani Vican. Na čelu povjerenstva bila je  jedina direktno od premijera imenovana, no onda ju je s te funkcije, a zbog akcijskog plana smijenila upravo Blaženka Divjak.. 

Što se  tiče Josipe Rimac, nekadašnja HDZ-ova "kninska kraljica"  trenutačno ima dvije optužnice u aferi Vjetroelektrane i njezinom kraku, koji se bavi polaganjem državnih ispita. U tom djelu više od 10 njezinih suoptuženika do sada je priznalo krivnju i nagodilo se s USKOK-om. Ona je osporavala zakonitost nekih dokaza koje je USKOK prikupio, te je tražila da se oni izdvoje iz spisa kao nezakoniti. Optužno vijeće joj nije dalo za pravo, pa se žalila VKS-u, koji je utvrdio da je riječ o zakonitim dokazima.. Ista stvar je i s optužnicom za Vjetroelektrane gdje ju USKOK tereti da je pogodovala poduzetniku Milenku Bašiću, oko projekta Krš - Pađene. Za to pogodovanje je, prema optužnici, primila mito. I u tom slučaju VKS treba odlučiti je li riječ o zakonitim dokazima. U obje optužnice  suoptuženica joj je i Gabrijela Žalac, a  njihova međusobna komunikacija, koja je dokaz u optužnici za aferu Softvere koju je EPPO podigao protiv Gabrijele Žalac, u kojoj se spominje AP, jedan su od razloga zašto je premijer inicirao promijene Kaznenog zakona prema kojima bi odavanje informacija iz nejavnih istraga bilo kazneno djelo. U javnosti su te izmjene poznate kao lex AP i izazvale su veliko nezadovoljstvo u djelu stručne, medijske i opće javnosti, jer ih se doživljava kao udar na slobodu medija.