Podno Kalnika dnevno imaju jedan obrok

KRIŽEVCI  Obilazeći zabitna sela podno Kalnika, uvjerili smo se da mnoge obitelji žive u iznimno teškim uvjetima. Preživljavaju s jedva 800 ili 900 kuna mirovine ili socijalne pomoći mjesečno.

Kad plate režije, ostaje im tek toliko da kupe osnovne namirnice  ulje, ocat, sol i šećer. Iako to nerado priznaju, mnogi samo dva, tri puta u tjednu pojedu pošteniji obrok, a samcima, bolesnima i nemoćnima često nema tko skuhati.

Stjepan Čavljak (83) iz potkalničkog sela Mikovca kaže da si zna koji put skuhati juhicu, a dvaput tjedno toplim ga varivom razveseli gerontodomaćica Lidija Štimac iz Gušćerovca. Ona dvaput na tjedan obilazi desetak samaca na području općine Sveti Petar Orehovec te im pomaže pripremiti hranu, urediti kuću, nacijepati drva.

Djed Stjepan prespava objed
- Žene znaju same skuhati objed, no za dvojicu korisnika kuham ili im donesem hranu od kuće jer inače ne bi ni jeli.

Djed Stjepan Čavljak kaže da zna prespavati objed ako mu ga ja ne donesem  kaže Lidija Štimac. Napominje da su potrebe mještana za određenim oblikom socijalne pomoći znatno veće, pogotovo u staračkim kućanstvima koja nemaju djece ili su ih djeca zaboravila.

Neki ne žele napustiti svoju kuću i gospodarstvo ni onda kad nisu sposobni brinuti se o sebi. Spominje slučaj obitelji iz Zaistovca  slijepog 95-godišnjaka i bolesne žene koji ne žele otići u dom za starije i nemoćne pa će ih gerontodomaćica početi obilaziti u dogovoru s Centrom za socijalnu skrb.

U 37 sela i zaselaka potkalničke općine Sveti Petar Orehovec živi 5140 ljudi od kojih je tek svaki deseti zaposlen u Križevcima, Varaždinu ili Zagrebu, a prema prosječnom godišnjem prihodu od samo 220 kuna po stanovniku, to je jedna od najsiromašnijih općina u Hrvatskoj.

Do najzabitnijih sela kao što je Piškovec podno planine vodi samo jednosmjerni zemljani put kroz vinograde i šumu. Do najbliže trgovine u Svetoj Heleni ili Gušćerovcu treba najmanje pola sata hoda pa je i to jedan od razloga zašto se stariji, bolesni i nemoćni mještani ne mogu opskrbiti potrebnim namirnicama.

Najgore je zimi kad napada snijeg ili kiša raskvasi zemljani put pa selo ostane odsječeno od svijeta.

Pola sata do dućana  
Obitelj Zdenke (52) i Stjepana Majdaka (55) i njegova 69-godišnja teško bolesna majka žive od 1200 kuna njegove invalidske mirovine nakon 25 godina teškoga rada na križevačkoj ciglani. Zdenka sama kod kuće peče kruh, a spašava ih, kaže, vrt i pokoja kokica.

Samohrana majka Božica Habun (31) ostala je prije šest mjeseci udovica s troje malodobne djece. Žive od 3500 kuna muževe mirovine i dječjeg doplatka, ali bilo bi im teško da nemaju vrt.

Unatoč visokim godinama, svoj vrt i vinograd obrađuje 80-godišnja Dora Kešer iz Hrgovca. Živi sama u drvenoj kućici ožbukanoj zemljom. Zadovoljna je, kaže, jer od pokojnog muža ima 1800 kuna mirovine, a pomaže joj i sin iz Njemačke.

Od vrta baš nema puno koristi jer je zbog suše povrće propalo. Priprema si jedan obrok na dan, a ponekad i to preskoči kad joj se ne da kuhati. Kad smo je posjetili, prigrijala je na štednjaku na drva u tijesnoj kuhinjici pileću juhu od prethodnoga dana, a ostalo joj je i nešto pečenih jaja s lukom.

Od pekara kupuje stari kruh koji suši za kokoši. 
- Kad nema drugog, ispečem si jajca  kaže baka Dora, vedra i nasmijana iako je život nije mazio.