Bez Margaret Thatcher priča o međunarodnom priznanju i stvaranju hrvatske države ne bi bila potpuna. Britanska premijerka pripada najužoj grupi svjetskih državnika, najvažnijih i odvažnih za naše međunarodno priznanje i po tome je Hrvati i građani Hrvatske trebaju i pamtiti, kao i ostale iz “velike petorke”. Hrvatska je (kao i Slovenija i BiH), u ratnoj nesreći tada imala i sreće jer onaj drugi “rat”, koji je također završio pobjedom i njezinim međunarodnim priznanjem, Hrvati su vodili uza zaštitu i naklonost petorice svjetskih državnika: najvažnijeg pape 20. stoljeća Ivana Pavla II., austrijskog ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka, ujedinitelja Njemačke Helmuta Kohla, koji je bio njemački kancelar 16 (!) godina te njegova ministra vanjskih poslova Hansa Dietricha Genschera. I naravno, Čelična lady, koja je u tri mandata (12 godina) bila premijerka.
Razumjela želju Hrvata
Bivša britanska premijerka umrla je u 88. godini, u ponedjeljak ujutro.
– S velikom tugom Mark i Carol Thatcher objavili su da je njihova majka, barunica Thatcher, umrla jutros mirno nakon moždanog udara – kazao je njezin glasnogovornik Lord Bell. Nekoliko godina Thatcher je bila lošijeg zdravlja i patila je od demencije. Nakon serije slabijih moždanih udara, Thatcher se 2002. povukla iz javnog života. Kako potvrđuje britanska vlada, Thatcher će imati ceremonijalni ispraćaj uz vojne počasti u katedrali svetog Pavla.
– M. Thatcher spada među nekoliko velikih političkih osoba s kraja 20. stoljeća, a po mnogo čemu se može ustvrditi da je sudjelovala i u političkom kreiranju kraja tog stoljeća – kazao je na vijest o smrti hrvatski diplomat i bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul.
– Iz svjetske i hrvatske perspektive, te prema mom iskustvu, bila je to velika žena, svjetski lider i čija je uloga u svijetu bila golema. S hrvatske perspektive ona je razumjela što se događalo na području bivše Jugoslavije, razumjela je i želju Hrvata za nezavisnom državom, koju je vrlo principijelno i podržavala – rekao je Žužul.
Sjeća se jedne prigode iz devedesetih, barunica Thatcher više nije bila premijerka, no i dalje je pozorno pratila zbivanja oko Hrvatske.
– Kazala mi je osobno da ona poštuje prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i dodala: “Znam da ima mnogo onih u svijetu koji ga ne vole, ali ne shvaćaju oni što to znači stvarati državu”, prepričava Žužul i dodaje kako je i nakon što je otišla u mirovinu principijelno nastavila podržavati RH.
– U tome i jest njezina veličina, davala nam je potporu čak i kada se službena Britanija, primjerice ministar Douglas Hurd, potpuno okrenula na drugu stranu i davala potporu Slobodanu Miloševiću i njegovoj velikosrpskoj politici – kazao je dr. Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova i svjedok tih dramatičnih zbivanja.
Da su je barem poslušali
Podsjeća da je Thatcher bila svjetski važna državnica koja je, uz Ronalda Reagana i papu Ivana Pavla II., najzaslužnija i za pad komunističkog sustava.
– Ona je prepoznala zločinačku bit Miloševićeva režima i javno o tome govorila, za razliku od nasljednika koji su, sve do dolaska Malcolma Rifkinda, imali vrlo negativnu ulogu u raspletu agresije na RH, BiH i Kosovo – rekao je Granić.
Dodao je kako su joj se i F. Tuđman, kao i građani Hrvatske poslije odužili visokim državnim odlikovanjem RH, počasnim doktoratom Zagrebačkog sveučilišta, a Thatcher je postala i počasna građanka Zagreba, (1998.).Margaret Thatcher 2002. godine objavila je knjigu “Statecraft: Strategies for a Changing World”. I u njoj je objasnila i dramatična zbivanja s početka devedesetih, dok je Hrvatska još službeno nepriznata, a izložena agresiji velikosrpskih snaga i bivše JNA. U knjizi na nekoliko stranica donosi svoje zaključke i piše:
“Nije smjelo biti nikakvog pokušaja da Jugoslavija bude očuvana onog trenutka kada su konstitutivni narodi izrazili želju da je napuste... svakako je trebalo poštovati pravo na samoobranu onih koji su bili napadnuti... već nakon rane faze napada na Sloveniju i Hrvatsku trebalo je vrlo jasno reagirati, osuditi napad i postaviti ultimatum nakon kojega bi slijedila vojna akcija”.
Iznosi i kritiku tadašnje međunarodne politike i njezine neodlučnosti. M. Thatcher tako zaključuje da bi “zračni napadi, uz isporuku oružja napadnutim zemljama, bez dvojbe spasili Vukovar i druge hrvatske gradove”.
Da su je barem njezini nasljednici poslušali.