Podržavam News Bar ne zato što su uvijek duhoviti, nego zato što nam omogućuju da se smijemo kada bismo trebali plakati. Podržavam i Olivera Frljića ne zato što se slažem sa svim njegovim potezima i načinima na koje ih povlači, nego baš zato što se ne slažem. Ali poštujem ljude koji imaju jasan stav, artikulirano ga iznose, ne boje se ići protiv struje, niti se trude svidjeti javnosti kojoj se obraćaju. Nekad je riječ o provokaciji, nekad o temeljnim civilizacijskim pitanjima, no Frljić je uspio u onome što je naumio, a to je da u vremenu binarne tehnologije jedinica i nula on bude daleko više od pukog broja i da teatar kao medij kojeg su mnogi proglašavali kadaverskim anakronizmom transformira u epicentar razmišljanja.
Zahvaljujući njemu mogli smo čuti da o kazalištu govore i te-kvon-do majstori najcrnjeg pojasa poput Tepeša, i nakupci kao što su i Strenja i Linić koji su dosad gledali samo kako na kazalištu zaraditi, pa Karamarko koji je jedino u tom kontekstu spomenuo nacionalizaciju... Zbog njega su bran’telji postali napadači, kolumnisti podsjećali da su i dalje komunisti... Frljić je pokazao da pitanje mišljenja i razmišljanja jest preduvjet društvu u kojem se o vitalnim problemima i razlikama raspravlja i svađa, ako ustreba. Ali se ne tuče, ne mlati, ne pljuje, ne prijeti, ne likvidira. Nasilnici zbog pomanjaknja argumenata na kraju u nemoći svoje ograničenosti posegnu za silom. Zato kod Frljića i nije bitno hoće li on biti “samo” smijenjen ili fizički napadnut, nije bitno je li News Bar ukinut normalnim razlogom ili besmislenim staljinizmom, riječ je o fazama istog procesa koji će se dogoditi ako se hrvatska javnost jednom zauvijek ne navikne na činjenicu da podnositi nekoga nije znak tolerantnosti, već je to patogeni totalitarizam u kojem se dopušta čuti glas samo onima za koje unaprijed znamo da će se slagati s nama. To je gola represija.
Doista ne mislim da su Hrvati fašisti, bar ne svi, ali da je tu četiri milijuna korisnih idiota uopće ne sumnjam. Nijemi smo promatrači apokalipse i dok posvuda odjekuju struganja oštrenja noževa, dok se priprema scena za nove globalne egzekucije, svojim korisnim idiotizmom dajemo velik doprinos nevolji koja se valja i koja će nas ponovno iznenaditi uspavane u smrdljivom nacionalnom brlogu. Opća anestezija seže od instalirane vlasti koja nas želi nemoćne i zbunjene. Jer da je imalo naša, pametna i dobronamjerna, morala bi podržati Frljića i News Bar. Međutim, kako takvu snagu i samosvijest očekivati od ljudi iza kojih se, i to gotovo svakog od njih, kako bi mu se ime pojavilo na otvorenoj sceni zakovitlala afera, skandal, kokošarenje. Ne samo da takvi ne mogu razumjeti Frljića i News Bar, nego oni u njihovoj percepciji svijeta predstavljaju nerazumljiv, time i remetilački element koji u opasnost dovodi lagodnost samoobmanjivanja da nitko ne vidi njihovu intelektualnu i moralnu insuficijenciju. Frljić i News Bar su im pred njuške visoko podigli ogledalo i oni jednostavno ne mogu ne vidjeti vlastitu nakaznost.
Čak bi i to mogli podnijeti, jer se takvi „puno lakše nose s lošom savješću nego s lošim glasom”, ali što ako u ogledalu njihov odraz vide i drugi. Iskonski je to strah svih protuha kojima je u rizičnim situacijama, kad već ne mogu mijenjati sebe, puno lakše micati ljude. Zato podržavati Frljića i News Bar jest pitanje principa, slobode, demokracije, različitosti dijaloga i ako hoćete prvorazredno pitanje domoljublja. Čuti i ono što ti nije uvijek po volji, gledati ono što ti se i ne gleda jer ti pokazuje koliko si ograničen, nositi se sa superiornijima tako da od njih učiš to bi trebao biti društveni model u kojem bi različitosti bile njegov sadržaj, a ne bi smisao bila busija koju smo zauzeli i u kojoj čekamo svojih pet minuta za obračun i dekapitaciju onih koje smo do sada morali trpjeti. Takvo stanje samo je korak do otvorenog nasilja, jer frustracije koje se nakupljaju u zasjedi uvijek nađu put kroz šaku, ciglu, nož i pušku. Jedna od krunskih točaka optužbi protiv Frljića bila je da troši naš novac na paljenje hrvatske zastave. Četvrt stoljeća ovdje se našim novcem stalno raspiruje lomača koja bi svako malo trebala proždrijeti nekog “izdajnika”. Frljić da je i zapalio hrvatsku zastavu ne znači da je time zapalio hrvatsku ideju, već je zapalio ideju sadašnje Hrvatske u kojoj se ne razgovara i ne sluša, u kojoj nema socijalne pravde, u kojoj primitivci postavljaju standarde. Umjesto toga News Bar je pao, Frljić je postao meta, još malo pa će postati i lovina, a nakon toga dimenzija jedne moguće umjetnosti i hrabrog društvenog angažmana postala je sadašnjost koja nam se vratila iz prošlosti. Pitanje Frljićeve intendanture varijabilno je i nebitno, pitanje njegove slobode u izražavanju stava trajno je pitanje smisla Hrvatske. Jer nekada se protiv umjetnika bunio SUBNOR, danas ih pljuju bran’telji, nekada su šefovi centralnih komiteta urlali o smjenama, danas to čini Karamarko, nekad smo se okretali oko sebe provjeravajući da li nas prisluškuju, danas to opet radimo sve češće, nekad smo živjeli u Jugoslaviji, danas, navodno, živimo u Hrvatskoj...
I da, nekada je cijela Jugoslavija imala jedan Goli otok, a sada bi cijela Hrvatska mogla postati Goli otok.
>> HND: 'Ukidanje Montiranog procesa napad je na slobodu javnog izražavanja u režiji aktualne vlasti'
Ponekad se pitam što se to događa u glavama ljudi u kojima se potpuno izokrene stvarnost, te ono što je crno vide kao bijelo, laž kao istinu, i zamjeraju DRUGIMA ono što sami čine. Nije mi jasno, Gerovac, kako to da vi sada uočavate "progon" Frljića (koji se sastoji samo u tome da mu "prijeti" skidanje s proračuna), a ne sjećate se (ili se izbjegavate sjetiti ili, još gore, smatrate da je to tada bilo opravdano), tolikih ljudi koji su u pretokle 4 godine Milanovićeve vlasti bili puno, puno gore izvrgnuti javnom sramoćenju i napadima plus cenzuri (koju Frljić ni u jednom trenu nije doživio). Ja sam sam, kao roditelj više djece i čovjek kojem je i te kako stalo do njihovog dobrog odgoja, bio izvrgnut svemu tome, kao i mnogi drugi roditelji u našoj zemlji, za vrijeme one grozne harange oko uvođenja tzv. zdravstvenog odgoja. I mene ste vi, novinari, tada vrijeđali, i mene ste cenzurirali i pridavali mi svakakve pogrdne epitete samo zato što sam se protivio takvom "zdravstvenom odgoju" kakav je Jovanović htio silom uvesti u škole. Ja sam bio jedan od onih koji je morao otići u škole svoje djece i u računovodstvu potpisivati izjavu da ne želim taj predmet za svoju djecu, te tu izjavu kasnije slati na sve moguće adrese. I morao sam trpjeti i slušati sve one uvrede koje ste tada vi, "prosvijetljeni" upućivali ne samo meni, nego i svim drugim roditeljima koji su mislili isto. Gdje je tada bio pluralizam koji sada zagovarate kad je riječ o Frljiću i ovim kvazisatiričarima (koji su svoju emisiju, onako čisto satirički i proleterski, naplaćivali ni manje ni više nego dvjesto tisuća kuna po komadu - 10 emisija, dva milijuna kuna sve zajedno u džep)? Gdje je bio taj pluralizam mišljenja kad je bila riječ o ljudima koji su se protivili promjeni definicije braka? Gdje je bio kad je u Hrvatsku došla Judith Reisman? Jeste li vi svjesni koliko su tada svi ti ljudi bili podvrgnuti cenzuri dok su se istovremeno mediji upravo natjecali koji će se više i žešće nabaciti blatom na njih? To, po vama, nije bio patogeni totalitarizam u kojem se dopušta čuti glas samo onima za koje unaprijed znamo da će se slagati s nama? Kad su na televiziji upravo na staljinistički način micali Vidović Krišto, kad su smjenivani svi oni urednici koji su smijenjeni za bivše vlade, kad je na HRT-u donesena zabrana da se određeni novinari pozivaju na HTV, kad je iz Večernjaka izbaćen Tihomir Dujmović, a Zoran Vukman, jedan odličan kolumnist, već godinama piše na medijskim marginama upravo zato što ljudi poput vas ne žele da se i riječ tih ljudi čuje, onda to nije primitvizam, onda to po vama nije bilo polaganje temelja za Hrvatsku u kojoj se ne razgovara i ne sluša, a koje su upravo ljudi vaše ideološke orijentacije postavljali? O kojim vi to primitivcima govorite, a sami ste se ovim svojim tekstom upravo svrstali u takve? Nemam ništa protiv pluralizma, i neka govori Frljić što god hoće. Ali, i podvlačim to ALI (i dodajem mu tri uskličnika), dajte onda jedan HNK nekome žestoke desne orijentacije, koji će spaljivati titove slike i stavljati na gaće glumaca i vašu fotografiju, koji će se sprdati s vašim lažnim, ispraznim antifašizmom, pa neka bude ravnoteža. Neka Nu2 jedan tjedan vodi Stanković, a drugi Dujmović. Neka bude pluralizam. Problem je, međutim, u tome, što vi za pluralizam uistinu niste. Jeste za Frljića, ali biste vrlo rado, sudeći po ovom članku, svima koji misle drugačije od vas zapušili usta. Dok Šustar korektno pruža priliku za javnu raspravu o Jovanovićevoj kurikularnoj reformi, Jovanović je htio dekretom uvesti svoj spolni neodgoj u škole. Za vrijeme prošle vlasti imali smo Goli otok - a vi ste na to uredno šutjeli. I ako išta nova vlast čini, onda je to da uvodi pluralizam. Pluralizam u kojem će se moći čuti jedan Frljić, ali i svi drugi koji drugačije misle. I to je ono što vama zapravo smeta, Gerovac, da se ne zavaravamo.