Trideset pet teških krađa, tučnjava, nasilničkog ponašanja, prometnih delikata na Korčuli nikad neće biti kažnjeno jer je predsjednik suda Vladimir Depolo pustio da mu sve to ode u zastaru. Među tim nekažnjenim prijestupnicima bio je i famozni Cvik, trenutačno u bijegu. Protiv njega pokrenuti su postupci zbog teške krađe, nedopuštenog držanja oružja i nasilničkog ponašanja, što je sve zajedno upućivalo na to da je riječ o perspektivnom kadru, a to se na kraju i pokazalo točnim.
Da ga je sud na samom početku omeo sudeći mu barem zbog onoga za što je bio optužen, možda bi razvijanje posla teklo nešto sporije. No, sloboda poduzetništva na Korčuli očito je nešto na što se pazi kao na zjenicu oka, pa se može i zažmiriti na jedno oko ako netko pokazuje da će se razviti u velikog bossa, pardon, u velikog poduzetnika. Pa suci ostavljaju u ladici slučajeve teških krađa, a bave se više parnicama oko međe. Drugi suci misle da odvjetnici nisu osobe koje bi mogle biti pritvorene. Ima i policajaca koji privođenje krate odlaskom na piće s osumnjičenikom, razvijajući na hrvatski način moderne zahtjeve da policija postupa što humanije...
Sve to pokvarila je Ruža Tomašić, koja je dugo izbivala iz Hrvatske, pa nije mogla shvatiti što za jedan otok može značiti jedan poslovni holding s brojnim zaposlenicima i poslom koji se brzo širi. Na njezinu priču nasjeli su senzacionalistički novinari, napuhali sve kao šareni mjehur iza koga se više nije mogla vidjeti idila mira između poduzetnika, policije, odvjetnika i sudaca na Korčuli. Pa je na kraju čak i predsjednik višeg suda morao nešto poduzeti i 2007. godine otkriti da je u ladici ostao predmet iz 1994. godine. Da nije bilo slučaja Cvik, bi li itko svratio pogled na rad suda na Korčuli?