- Kao parfem rabila se vodica koja je mirisala na pokošeno sijeno. Najpopularnija zubna pasta bila je ona okusa jagode, ali je bila tako bljutava da si imao osjećaj da ćeš povraćati. U pisanju testova "pomagali" su nam podvornici. Došli bi u razred radi svog posla i usput ostavili rješenja zadataka koje smo kroz prozor dostavljali starijim učenicima ispred škole. Svatko je unio neke promjene da nas ne uhvate – prisjeća se nezaboravnih gimnazijskih dana četrdesetih godina poznati karlovački profesor biologije Vladimir Peršin.
Najuspješnija karlovačka srednja škola slavi 245 godina postojanja. Kao početak gimnazijskog obrazovanja u Karlovcu uzima se 1766. godina, kada su pijaristi pokrenuli dva razreda u garnizonskoj vojarni. To, kao i za slavne bivše učenike poput Tesle, Radića, Seljane, svi već odavno znaju. Stoga smo odlučili Karlovčanima predstaviti i drugu stranu Gimnazije. Mlađe generacije sigurno ne znaju da se na izlet putovalo kamionom, da su gimnazijalci redovito odlazili na radne akcije, ali i da je cijela škola 1948. godine vlakom otputovala u Sloveniju da bi svi vidjeli kako s Planice skače Janez Polda.
Na put s djevojkama
– Nikad neću zaboraviti kada je Stanka Kozjana profesor vidio u zahodu da puši cigaretu. Odmah je dobio ukor razrednika. Takva kazna dobivala se čak i za žvakanje. A što se tek dogodilo na maturi moje generacije iz 1950. godine. Svi smo bili toliko uvjereni u svoje znanje da smo radije provodili vrijeme na Korani nego učili. Rezultat toga bio je da nas je puno "popadalo" i nismo smjeli na završno putovanje. Međutim, nas nekoliko "prikrpalo" se ženskom razredu pa smo ipak otišli u Dubrovnik – priča Peršin. Osim učeničkih dogodovština, Nikola Perić, još jedan bivši gimnazijalac, pamtit će i neke od profesora.
Učenicima se obraćao s vi
– Volio sam predavanja profesora geografije Zlatka Pintara. Poučavao je na zanimljiv način. Na sat je donosio National Geographic, tako da smo uvijek bili upućeni u najnovija dostignuća. Profesor latinskog Albin Deltoso bio je gospodin u pravom smislu te riječi. Na ulici je skidao šešir i učenicima sedmih i osmih razreda. Obraćao nam se s vi. Govorio nam je ti samo ako nismo znali. To nas je pogađalo više nego bilo što drugo – prisjeća se Perić.