Ime mu je bilo Antun, ali su ga svi zvali Baćo. Volio je glazbu, bio DJ, uživao u motoutrkama i motorima, igrao nogomet, navijao za Dinamo... Bilo mu je 25 godina i bio je najmlađe dijete Mile i Jure Šimić, doseljenika iz Hercegovine u Borovo naselje. Radio je Baćo nekoć u pošti kao električar, montirao telefonske centrale, a uoči rata s bratom Ivanom otvorio je tvrtku za uvoz i izvoz. S prvim mirisom rata sve se promijenilo i Baćo je već bio dragovoljac u Turbo vodu. Od montera postao je miner pa suborci i danas pamte da je s prijateljem Milom Mlinarićem postavio 250 protutenkovskih mina u Bilogorskoj ulici.
– Tog 6. studenoga, posljednjeg dana svog života, Baćo uopće nije trebao ići u akciju – priča njegov brat Miljenko koji danas s obitelji živi u Šišanu nedaleko od Pule:
– Baćin prijatelj Mile bio je ranjen u glavu i ležao je u bolnici, a Baćo ga je posjećivao kad god je mogao. Mile ga je zamolio da pripazi na njegova mlađeg brata Stjepana. Sutradan ujutro Baćo nije htio buditi Stjepana. Otišao je na položaj umjesto njega. I poginuo - govori Miljenko Šimić pokazujući jedinu fotografiju mlađeg brata koju je uspio spasiti iz ratnog ludila.
– Tu vam sve piše – kaže dok pruža knjigu "Junaci Domovinskog rata" u kojoj je i priča o Baći koju je zabilježio svećenik Zdravko Kordić.
Zapisane su tu i posljednje riječi Antuna Šimića Baće koje je izgovorio nakon što je između njega i Ivice Čolaka, momka iz zapovjedništva obrane Borova naselja, pala granata kada su bili u potrazi za agregatom. Mineru Baći taj je agregat trebao za miniranje trokatnice koja je vojnicima zaklanjala pogled na neprijateljske položaje:
"Ja sam gotov. Meni nema spasa. Pomognite Ivici! Pozdravi sve prijatelje. Tati Juri odnesi moj pištolj za uspomenu", govorio je Robertu Zadri dok je izdisao. Bilo je oko sedam izjutra kad je otišao. Njegovo tijelo ekshumirano je 1998. godine, iz grobnice na Novom groblju, kamo su ga Srbi premjestili iz dvorišta dječjeg vrtića u Borovu naselju. Antun Šimić Baćo sahranjen je 20. studenoga 1998. godine u Zagrebu, na Miroševcu. Posmrtno je odlikovan činom pričuvnog časničkog namjesnika u 204. vukovarskoj brigadi. Zbog herojskog držanja u obrani Trpinjske ceste i hrabrosti prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman dodijelio mu je čin pukovnika.
Sve o obilježavanju 21. obljetnice stradanja Vukovara i ostale priče iz specijala Junaci Vukovara možete pročitati ovdje.