Renato Polić Strinić (38), pirotehničar tvrtke Piper iz Požege i otac četvero maloljetne djece danas ujutro poginuo je između Musapstana i Murvice u predgrađu Zadra tijekom razminiravanja. Policija je dojavu o stradavanju pirotehničara dobila oko 9.40 sati i utvrdila da je poginuo na licu mjesta, nagazivši na protupješačku minu tipa PROM-1. Na mjesto tragedije odmah su došle njegove brojne kolege.
- Jutros smo zajedno doručkovali, a sada ga više nema. Osam godina je bio pirotehničar, odličan čovjek i kolega. Bio je i jedan od voditelja ovog radilišta - kažu sa suzama u očima kolege poginulog pirotehničara, koji je stradao prvog dana razminiravanja područja uz državnu cestu D8 prema Zadru.
Pirotehničari tvrtke Piper došli su na radilište u ponedjeljak, kaže Mladen Crnković, predstojnik Ureda Hrvatskog centra za razminiravanje i jučer im je bio prvi dan razminiravanja površine od preko 500.000 metara četvornih. Dodaje da su nažalost i ovu godinu započeli tragično kao i prošlu, kada je prva žrtva od mine poginula također sredinom siječnja, a lani je od mina poginulo pet osoba.
- Kažite mi da to nije istina, kažite mi da to nije istina... ponavljala je u suzama, s nevjericom odmahujući glavom majka stradalog Renata, Ankica, dok su je mnogobrojni rođaci i prijatelji pokušavali smiriti. Renato se, kaže majka Ankica, braniteljima pridružio nakon prve godine strojarskog fakulteta i s njima ostao do kraja rata.
- Iako je imao zvanje informatičara i mogao je raditi na nekom drugom, manje opasnom mjestu, nije želio napustiti pirotehničare. Nagovarala sam ga da to učini, a on bi mi tada kazao: “ Mama, mora to netko ukloniti, zar ćemo hodati po minama” Nadasve je volio ovu zemlju, plakala je njegova majka. Uz roditelje Renato je iza sebe ostavio suprugu Ružicu, te četvero malene djece Ivicu (11), Josipa (10), Luciju (7) i Martu (4).
- Tako se teško osjećam da ne znam što činiti, stalno se pitam zašto Bog mene nije uzeo umjesto njega? No, morat ćemo se svi smiriti i pomoći ovoj djeci - potresen je otac Jure. Potresen je bio i Renatov suborac iz požeške 123.brigade HV, Karlo Polić. Bio je, kaže, uz Renata, predobrog borca i prijatelja i kada je ranjen kod Gornje Šumetlice, a sada ne može vjerovati da je mrtav.
Prema riječima M. Crnkovića, predstojnika Ureda HCR-a od 1991. od mina je poginula 501 osoba, a od početka razminiravanja HCR-a, od 1998. poginulo je njih 111. Od 1998. 59 pirotehničara je stradalo od mina, a 24 su poginula.
meni je zao sto se ovakvi ljudi spomenu tek kada nastradaju i/ili kada se nesto lose dogodi. jer toliko je relativno nepoznatih ljudi, heroja svojih obitelji, svaki dan na poslu i trudi se osigurati normalan zivot svojima. nazalost o tome malo znamo i citamo, vi radije birate nas informirati o tome je li nives varala muza ili on nju...