Iako na dnu najdublje točke na zemlji nije vidio stvorenja koja bi mogla biti inspiracija za likove u novom nastavku "Avatara", redatelj James Cameron ostao je zapanjen "potpunom izolacijom" s kojom se susreo na dnu najdublje točke na Zemlji. U njegovim filmovima Avatar i Bezdan ono neistraženo što stvara u svojoj mašti prepuno je boja, dok se stvarnost pokazala puno drukčijom. Na dnu Marijanske brazde dočekao ga je bijeli, neplodni i blagi krajolik.
– Osjećao sam se kao da sam doslovno u jednom danu otišao na drugi planet i vratio se – objasnio je Cameron nakon povratka s mračnog i hladnog dna zapadnog Tihog oceana.
Podvodni kanjon brazde oskarovac je opisao kao ravan i pust krajolik 50 puta veći od Grand Canyona "lišen sunčeve svjetlosti, lišen zagrijavanja, lišen topline" gdje je pritisak tlaka toliko snažan, donosi Reuters, da je sedam metara visoku podmornicu "stisnuo" za 10-ak i više centimetara. Morsko dno osvijetljeno svjetlima svoje podmornice Cameron je promatrao kroz mali prozor.
– Kada sam stigao na dno, bilo je potpuno bezizražajno i jednolično. Osjetio sam se potpuno izoliran od cijelog čovječanstva. Na to je, više od svega, utjecala činjenica da sam shvatio koliko sam sićušan tu dolje u velikom, prostranom, tamnom, nepoznatom i neistraženom mjestu – opisao je Cameron trenutak doticanja dna Marijanske brazde.
Jedina plivajuća stvorenja koja je vidio blizu dna brazde mali su člankonošci nalik škampima, ali malo toga živog bilo je vidljivo na prvi pogled. Potvrdio je da će daljnja istraživanja biti potrebna kako bi se utvrdilo kakva stvorenja ondje obitavaju.
Osvrćući se na svoje plovilo, Cameron je komentirao da je podmornica funkcionirala besprijekorno, osim robotske ruke čije je hidraulika zakazala pa nije uspio prikupiti većinu bioloških i geoloških uzoraka.
Dno Marijanske brazde toliko je netaknuto da se na prvi pogled čini dosadnim, ali postoji nešto neobično neodoljivo u toj tmini. Bez riječi Cameron svojim snimkama, prenose svjetski mediji, oslikava osjećaj samoće dok njegova podmornica klizi preko "vrlo mekane, gotovo želatinozne ravnice".
– U jednom trenutku sam zastao i rekao sam sebi: Ovdje sam, Na dnu oceana, na najdubljem mjestu na Zemlji. Zagledao sam se kroz prozor u tu ogoljenu ravnicu koja nalikuje Mjesečevoj površini – oduševljeno je komentirao Cameron svoj uspjeh.
A, da nije on sa sobom ponio i kakav paketic u vidu atomske bombice? Na takvom mjestu ako eksplodira atomska bombica, cunami koji bi stvorila bi potopio vise od pola Japana. Zivi bili pa vidjeli.