Prva samoodrživa "hobbit" kuća u Hrvatskoj sagrađena nekonvencionalnom gradnjom od drveta, zemlje, slame, ovčje vune i blata, koju je prije nešto više od godinu dana u Oriovčiću pokraj Slavonskog Broda započeo graditi umjetnik i kipar Andrej Macko, postala je prava atrakcija. Zahvaljujući njemu idilični i osamljeni Oriovčić na obroncima Dilja doživljava svojevrsnu turističku renesansu, a broj stranih turista koji su ga posjetili u zadnjih godinu dana uvelike je premašio brojku svih onih koji su to mjesto turistički razgledavali i u njemu boravili u zadnjih stotinu, pa i više godina. Naime, posljednjih nekoliko mjeseci u gradnju njegove neobične građevine uključili su se volonteri brojnih zemalja svijeta.
Tako sada u Oriovčić, koji je za službene institucije bio potpuno nepoznata i zanemarena destinacija, u radni turizam i u potpuno prirodno, ekološki čisto okruženje organizirano dolaze raditi i jedni od drugih učiti mladi iz Kine, Amerike, Engleske, Poljske, Njemačke, Nizozemske, Japana i brojni dugi okupljeni u svjetske radne zajednice "Workaway" i "WWOOF".
Samoodrživo ekološko imanje Andreja i Irene Macko i pitomi Oriovčić postali su im omiljeno odredište u kojem za nekoliko sati rada i iskrene pomoći u zamjenu dobiju hranu i smještaj, te jedinstvenu priliku da uz ljubazne domaćine nauče mnogo toga o lokalnoj zajednici, te načinu života u Slavoniji i Hrvatskoj.
Sve je počelo još u travnju nakon drugog Radnog festivala braniteljske zadruge "Sjeme, panj, umjetnost, život" kojoj je Andrej osnivač i upravitelj. Ljubiteljima prirode tada su ponuđeni brojni zanimljivi sadržaji, a posjetitelji, gosti, članovi zadruge i volonteri u nizu edukativnih radionica i predavanja čuli su mnogo toga o samoodrživim gospodarstvima, načinima potpuno ekološkog uzgoja povrća u vlastitom vrtu i permakulturi, te o nekonvencionalnoj gradnji nastambi mješavinom blata i sjeckane slame.
- Ponestalo mi je novca i radne snage za nastavak izgradnje naše obiteljske kuće. Zatražio sam pomoć na "Workaway-u" i "WWOOF-u" i od tada ljudi stalno dolaze, putuju u Oriovčić, rade i tako malo po malo završavamo kuću. Do sada ih je došlo tridesetak iz svih dijelova svijeta, osim Australije i Novog Zelanda, iako je bilo najava za dolazak i iz tog dijela svijeta. Radili su sve što treba, od radova u vrtu do kopanja zemlje i nanošenja na zidove kuće. Radili su i na uređenju krovišta, a u toplinsku izolaciju ugradili smo više od tisuću ovčjih runa vune. Posla je bilo jako puno i zaista su nam puno pomogli. Kuća sada ide polako prema kraju. Zadovoljan sam dinamikom obavljenog posla. Od kupovine imanja prošlo je nešto više od godinu dana, a od prošlog Božića moja peteročlana obitelj tu i živi. Posla još ima i bit će ga uvijek, no najvažnije nam je da imamo krov nad glavom i da više nismo podstanari. Volonteri su se pokazali kao pun pogodak. Došli su odsvakud s voljom i željom da tu provedu vrijeme, rade i pomognu. Praktično su bili u radnom turizmu, boravili su u Oriovčiću, šetali selom i tu živjeli. Mještani su ih prihvatili, iako u selu nitko ne zna ni engleski, a kamo li neki drugi strani jezik. Komunikacija ljubaznih domaćina i stranaca bila je jednostavna - "...heloou....rakija, rakija... kamon !" - kroz šalu prepričava Andrej Macko i nastavlja zanimljivu anegdotu o jučerašnjoj pravoj slavonskoj svinjokolji u selu, na kojoj su volonteri po prvi puta u svom životu sudjelovali i viđenim običajima bili oduševljeni.
Isto tako zanimljivo je bilo kada su po selima skupljali ovčju vunu.
- Gdje god bi došli mještani okolnih mjesta Dubovika, Matković Male, Kindrova bili su iznenađeni kada bi im u dvorišta ulazili Francuskinja, Englez, Švicarac i Njemica, te od njih tražili ovčju vunu. U ta sela stranci rijetko zalaze, a da ne govorim o tome kako kupuju ovčju vunu. Pored radnog dijela koji je trajao najviše četiri do pet sati dnevno bilo je učenja, ali i zabave. Dosta smo se i družili, odmarali, zajedno kuhali, te isprobavali razne kuhinje, učili jezike, svirali i plesali salsu uz vatru koja je stalno gorjela u dvorištu - prisjeća se Andrej ljetne epizode.
Da su mu volonteri koji su skromno zahtijevali samo smještaj i hranu puno pomogli na velikom imanju slikovito je pojasnio jednostavnom računicom. -Svu hranu uzgojili smo u vlastitom vrtu. Nismo prodavali na tržnici jer bi tada, primjerice za četiri kilograma povrća zaradili svega dvadesetak kuna. Nismo povrće prodali već smo skuhali ručak i nahranili petero ljudi, a oni su nam dali po pet sati rada. Za dvadesetak kuna dobili smo 30 sati efektivnog rada tih petero ljudi - zadovoljno tvrdi Andrej Macko i najavljuje novu grupu volontera koji bi u Oriovčić trebali stići već početkom idućeg tjedna.
>> Ova kuća je samoodrživa, upija svjetlost. Grade je studenti
Jadna djeca !