U oluji reakcija što ih je prouzročila odluka HRT-a o raspisivanju javnog natječaja za telenovelu, najviše su mi zasmetale uporne teze kako će “HRT u kriznim vremenima spiskati milijune na sapunice”. Proizvodnja programa je core business svake televizije, pa i HRT-a, a nabava programa, osobito domaćeg, strateška je investicija!
Hrvatska sapunica godinama je najjači TV brend u regiji i najveći izvozni audiovizualni proizvod. Sve nacionalne televizije u susjednim zemljama u svoje programe unaprijed upisuju “hrvatska telenovela”, kupuje se na neviđeno. Zašto? Zato što su dobre, na visokoj produkcijskoj razini, s vrhunskim glumcima i potvrđenim redateljima, a kvaliteta scenarija često je iznad inozemnog “soap standarda”. U pravilu su najgledaniji program u sezoni. Tako nas vide susjedi, a kako se vidimo sami?
Veliki dio tzv. kulturne javnosti posljednjih je dana označio telenovelu kao “jeftin i trivijalan sadržaj, zabavu bez trajne vrijednosti, kojoj nije mjesto u programu javne televizije”. Usput se zaboravi da su na zadnja dva javna natječaja scenarije ocjenjivala povjerenstva sastavljena od ozbiljnih dramaturga, književnika, producenata, redatelja i drugih TV profesionalaca, ali to očito nije dovoljno da bi ovo žanrovsko “ružno pače” verificirali i “ozbiljni kulturnjaci”.
Ima li, dakle, telenovela mjesto na javnoj televiziji? U Europi je imaju gotovo sve javne televizije. BBC proizvodi četiri sapunice, a kultne Eastenderse radi punih 30 godina. Na većini europskih televizija telenovele se tretiraju kao vrijedan proizvod koji na jednostavan način otvara važna društvena pitanja. Stoga najčešće u sebi i ujedinjuju sve tri glavne funkcije javnog servisa – pružaju zabavu, ali istodobno informiraju i obrazuju.
Ukupan budžet telenovele jest velik, u jadu i bijedi koji nas okružuju zapara uši. Ali, pogledamo li na stvar iz perspektive onoga tko mora imati program, radi se o vrlo isplativom proizvodu. Televizija dobije gotovo 200 sati programa po prosječnoj cijeni od 3755 kuna za minutu, što je daleko niže od bilo kojeg drugog dramskog ili zabavnog programa. Trenutačno najjeftinije u Europi. Velik dio te cijene odmah se pokrije marketinškim prihodom, a zbog termina u kojem se emitira, telenovela generira gledanost za najvažniji reklamni blok u dnevnom programu HTV-a, što ne raduje komercijalne televizije, ali je dobra vijest za TV pretplatnike. Telenovelu oni ne moraju platiti.
Produkcija telenovele je složen i dugotrajan proces (oko 7,5 mjeseci). Na projektu radi oko 800 ljudi. Većina na njemu osigura egzistenciju i ostvari svoja socijalna i radna prava. Ovaj podatak je to značajniji ako se zna da su u pitanju slobodna i umjetnička zanimanja (glumci, redatelji, snimatelji, scenaristi, scenografi, glazbenici itd.). Dakle, velik se dio budžeta vraća u državni proračun, “oplođen” kroz davanja.
Sadržaj telenovele s druge strane generira goleme količine drugih medijskih sadržaja, puni stranice magazina, podiže tiraže, važan je sadržaj web portalima, ukratko, radi se o ozbiljnom kumulativnom učinku. Možda je taj sadržaj nekom banalan, ali hrani puno gladnih usta. I proračun.
Treba li nam onda telenovela? Iz pozicije predsjednika Udruge nezavisnih producenata koji, doduše, ne proizvodi taj format, ali brani pravo svojih kolega da ga rade, odgovor je: treba nam, kao što nam trebaju domaći TV film, humoristične i dramske serije, dokumentarci, obrazovni, dječji, glazbeni i zabavni program... A jako je opasna teza, koja se ovih dana valja ispod površine spomenutih prosvjeda, kako je upravo telenovela razlog da nema dosta svega nabrojenog.
Telenovela u ukupnom televizijskom budžetu iznosi oko dva posto. Što je s ostalih 98 posto? Prethodna dva ravnateljstva HRT-a kupila su stranog programa za više od milijardu kuna! Za te smo novce mogli trideset godina gledati domaću sapunicu i snimiti desetke domaćih filmova. O svotama za nabavu skupih komercijalnih sportskih programa i prava tek će se valjda pisati. Ni lipa od tog novca nije ostala u Hrvatskoj.
Je li pošteno da se račun za višegodišnje pronevjere i sumanuta trošenja prebije na telenoveli? Nije. Zbog naše audiovizualne industrije, ali ni zbog milijun gledatelja koji se svake večeri u pola sedam nacrtaju pred televizorima da barem na sat vremena učine podnošljivijom nimalo ugodnu stvarnost. Tko to pokušava suditi u njihovo ime?
*Autor je predsjednik Hrvatskog društva neovisnih televizijskih producenata
Dolina sunca je jedina serija koju zaista volim pogledati, i da, odlična je. Neusporediva s onom sa novetv, niti ne znam kako se zove, nisi ju mogao ni slušati, kamoli gledati. I u svakom slučaju je bolje da lova ode na naše emisije, nego na neke debilne meksičke i američke telenovele. Ove naše imaju još i nekog smisla, ali njihove nimalo.