Od 195 zemalja svijeta u njih 95 broj očekivane živorođene ženske novorođenčadi niži je od jedan. Hrvatska je jedna od tih zemalja. Takozvana neto reproduktivna stopa, odnosno broj očekivane živorođene ženske djece po jednoj ženi u nas iznosi 0,66, dok je ukupna stopa plodnosti 1,4 djeteta po ženi. Podaci su to iz istraživanja o promjenama u plodnosti i reproduktivnim stopama u spomenutom broju zemalja svijeta u razdoblju od 1950. do 2017. godine koje je tim znanstvenika objavio u časopisu Lancet.
“To znači da su, bez promjena u plodnosti, stopi smrtnosti ili imigraciji, to populacije koje će se dalje smanjivati”, objašnjenje je iz istraživanja za ovih 95 zemalja među kojima je i Hrvatska.
Negativni prirodni prirast
Ukupna stopa plodnosti globalno je smanjena gotovo 50 posto i, prema ovim podacima, u prosjeku žena danas rađa 2,4 djeteta, dok je 1950. godine to bilo 4,7 djece. Broj stanovnika raste no, kako se objašnjava, zato što pada smrtnost i životni je vijek dulji. Kako stoji u istraživanju, od 1985. godine svjetska se populacija povećava u prosjeku za 83 milijuna ljudi godišnje, kojih se većina rađa u južnoj Aziji i zemljama podsaharske Afrike. U razvijenim zemljama, među kojima su i europske zemlje, u usporednoj 1950. godini živjelo je više od 35 posto svjetske populacije, dok je to 2017. godine manje od 20 posto.
Negativan prirodni prirast hrvatska je realnost već godinama i česta javno politička tema. No iz podataka ovog istraživanja te u usporedbi s drugim zemljama Europe i svijeta jasno je koliko je to problem razvijenih zemalja te problem čiji su brojni uzroci još uvijek neistraženi i nepoznati. Uz razloge poput nepovoljne ekonomske situacije, neprikladnih primanja i mogućnosti osamostaljenja mladih ljudi, i u Hrvatskoj je neplodnost jedan od uzroka pada reproduktivne stope, odnosno smanjenja broja ljudi koji mogu postati biološki roditelji. Polovica parova reproduktivne dobi u Hrvatskoj ima problem s neplodnošću, a među njima je neplodnost podijeljena između muškaraca i žena, kojih je dakle jednak broj neplodan.
Te nam podatke iznosi i objašnjava dr. Dinko Hauptman, specijalist urolog iz KBC-a Zagreb, navodeći kako je riječ o statistici s kojom oni u praksi barataju:
– Od polovice neplodnih parova neplodno je 50 posto muškaraca, od kojih je oko 30 posto idiopatska muška neplodnost. Kad me oni pitaju zašto su neplodni, što nije u redu, ja im mogu samo reći da ne znam. Nakon svih detaljnih pretraga koje obavimo kod njih 30 posto ne pronađemo uzrok neplodnosti – govori dr. Hauptman i potvrđuje pojedine navode iz spomenutog, ali i brojnih drugih istraživanja, kako su brojni okolišni uzroci neplodnosti.
Kako kaže ovaj cijenjeni liječnik, raspravlja se o genetici kao uzroku, hrani, uvjetima rada, hormonima i antibioticima u prehrani, onečišćenom zraku itd.
– Ima puno utjecaja, od jedne proširene vene koju mi liječimo pa do utjecaja pesticida, lijekova itd. Velika je razlika u liječenju, je li riječ o subfertilnoj ili potpunoj neplodnosti – govori dr. Hauptman.
S druge strane, odgađanje trudnoće trend je već godinama i kod nas, kasnije se odlučuje za majčinstvo, odnosno roditeljstvo, a s godinama, jasno je, ženama se smanjuje plodnost i mogućnost začeća. No, muška neplodnost, i to posebice ova kojoj se ne nađe nikakav fizički uzrok, poseban je problem za koji se ne nudi dovoljno rješenja i koje se ne navodi kao jedna od stavki natalitetne politike. Hrvatska, naime, nema ni banku sperme pa se može čuti kako parovi odlaze na liječenje u Makedoniju ili primjerice Češku. Pitanje je hoće li se i kada utvrditi konkretan štetan utjecaj koji smanjuje plodnost muškaraca, ali dotada jedan od podataka iz Danske jest kako više od 20 posto tamošnjih muškaraca rođenih 1960-ih nisu i neće nikad postati očevima.
Zašto nemamo banku spermija?
– Neće tako moći ni naši muškarci, rekao bih. Samo smo ove godine napravili više od 20 zahvata otvorene biopsije testisa ne bismo li pokušali pronaći jedan spermij. I kod njih od 30 do 40 posto od svih tih zahvata na žalost ne uspijemo naći nijedan, a sve su pretrage pokazale da su ti muškarci zdravi. Moram reći da je rezultat kod ovih od 60 do 70 posto kod kojih uspijemo naći spermij viši od dosad poznatih rezultata ovog zahvata – objašnjava dr. Hauptman te dodaje kako je banka spermija sigurno nešto što treba konačno uvesti i u nas ako želimo povećati natalitet.
No, zakonske nedorečenosti, prema riječima pojedinih stručnjaka i liječnika koji se bave ovim područjem, prepreka su za osnivanje kako banke spermija tako i banke jajnih stanica u nas. Ministar zdravstva prof. dr. sc. Milan Kujundžić kaže kako su banka sperme i jajnih stanica kod nas trenutačno zakonski nemoguće, ali da je to problem koji tek čeka da se riješi.
– U ovom trenutku radna skupina analizira mogućnosti, ali zasad nema nikakvog stava o tome – poručio je ministar Kujundžić.
Od dostupnih postupaka umjetne oplodnje u Hrvatskoj njih je, prema podatku za 2015. godinu, bilo više od sedam tisuća te su rezultirali rođenjem 1235 djece, dok se u više od četvrtine postupaka odustalo od te procedure. Podatak iz iduće godine pak navodi manji broj postupaka umjetne oplodnje, s tim da nije još uvijek dostupan podatak o broju rođenih iz ovih procedura provedenih u 2016. godini u Hrvatskoj. Kako smo već naveli primjer Danske, upravo za tu bogatu i razvijenu zemlju jedno istraživanje navodi kako reproduktivnu stopu nisu uspjeli povećati ni uz visoke postotke postupaka umjetne oplodnje. Konkretno, navode da je devet posto djece u Danskoj rođeno zahvaljujući asistiranoj reproduktivnoj tehnologiji.
VIDEO Bandićev pročelnik Miro Laco o usluzi E-bebe:
uz sve te zdravstvene nedaće, i obrazovni sustav u "razvijenom"svijetu jednostavno predugo traje, pa mladi svoje najbolje godine, kada su najplodniji, potroše na teoretiziranje, umjesto da se prime konkretnog posla, zarađuju i osnuju obitelj. Rezultat svega toga je da bijeli čovjek izumire, već sada čini manje od 10% svjetskog stanovništva i taj postotak brzo opada