Najdublji trag koji je potpredsjednik Vlade Damir Polančec ostavio u Podravki kao član uprave od 2000. do 2005. godine odnosi se na distribucijski ugovor koji je koprivnička kompanija u travnju 2002. godine potpisala sa švicarskim Nestléom, jednim od najvećih svjetskih prehrambenih proizvođača.
Bez profita
Podravka je preuzela distribuciju Nestléovih proizvoda na području Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije. Ugovor je stupio na snagu 2003. godine na razdoblje od pet godina.
Glavni pregovarač sa Švicarcima bio je upravo Polančec. Tvrdio je kako je riječ o dobrom poslu jer će koprivničkoj kompaniji narasti prihodi i povećati se profitabilnost, a spominjao je i mogućnost zajedničke proizvodnje. Ništa od toga nije se dogodilo. Pokazalo se da je Podravka prošla loše te se dvije godine oporavljala od tog ugovora.
Doduše, narasli su joj prihodi za oko 500 milijuna kuna zahvaljujući prodanoj Nestléovoj robi, ali je profitabilnost toga posla bila mala ili nikakva jer su narasli i troškovi prodajne operative, a i udjel koprivničke kompanije u marži bio je malen.
Podravka nikad nije iznijela podatke o suradnji s Nestléom - jesu li u plusu ili minusu. Ipak, o tome nešto govore činjenice da je već 2006., prije roka, raskinut dio ugovora za neka tržišta, a Podravkina distrubucija Nestléove robe i u Hrvatskoj je prestala 2007. Švicarci su do tada već razvili vlastite distributivne snage i preuzeli tržišne udjele koje im je osigurala Podravka.
“Sipko zlato”
Večernji list ovih je dana došao u posjed toga ugovora i otkrio zaprepašćujuću činjenicu - Polančec je pristao da se u njega ugradi članak koji je Švicarcima omogućavao da pod nekim okolnostima dođu do vlasništva nad Vegetom, najvažnijim Podravkinim brendom!
Da bi dobila mogućnost distribuirati proizvode Nestléa, svoga tržišnog konkurenta, Podravka je pristala Švicarcima dati pravo prvokupa biznisa s Vegetom, u slučaju da koprivnička kompanija dođe u probleme ili iz nekog drugog razloga odluči prodati taj biznis.
Tada bi, kako piše u ugovoru, koprivnička kompanija bila dužna pozvati Nestlé “da sudjeluje u svim procesima koji se odnose na takvu prodaju”, “dati Nestléu priliku za jednaku ili bolju ponudu u odnosu na tu prodaju (...) od bilo koje druge strane”, a uprava bi trebala preporučiti Nadzornom odboru da kupac Vegete bude Nestlé.
Zašto je Polančec, glavni pregovarač sa Švicarcima, dopustio mogućnost da Podravka ostane bez svoje “zlatne koke”, “sipkog zlata”, proizvoda na kojemu je koprivnička kompanija nastala i od kojeg na godinu ubire oko 700 milijuna kuna, petinu svojih prihoda - nije poznato. Osim današnjeg potpredsjednika Vlade, za tu je ugovornu odredbu morao znati i Darko Marinac, tadašnji šef uprave, koji je formalno potpisao ugovor s Nestléom.
Dobra strana
Polančec je u intervjuu magazinu Ekonomist u travnju 2008., kao potpredsjednik Vlade, govorio o Podravkinu poslovanju u 2007. i spomenuo ugovor s Nestleom.
- Loš rezultat posljedica je puno toga. Istaknuo bih, recimo, gubitak distribucijskog ugovora s Nestléom. Prije pet godina bio sam kreator suradnje između Podravke i Nestléa i tada su me napadali zbog nerazumijevanja koristi koje je Podravka imala, a trebala je imati i znatno više.
Upravo se na rezultatima iz 2007., kad je Podravka izgubila taj ugovor, vidi koliko je on donosio Podravki - kazao je tada Polančec braneći “svoj” ugovor. Ipak, on je imao i jednu dobru stranu. Podravka je u 2007. i prošloj godini uspjela podići prodaju vlastitih proizvoda i time nadomjestiti manjak prihoda koji je uslijedio nakon raskida ugovora s Nestléom. To je, ujedno, bio i jedini veći organski rast koji je koprivnička prehrambena kompanija uspjela ostvariti u posljednjih sedam godina.
što planiraju kad sve prodaju, kako dalje?