Glupo mi je što je za krađu mog staforda Sergeanta prijavljen samo mladić, kad je s njim tada bila djevojka i još dvoje osoba u autu. Podnijet ću privatnu tužbu, jer izrečena kazna sigurno neće biti dovoljna.
Nije samo ukrao psa, poslije me je zvao i prijetio mi. Svašta sam proživjela – rekla je Sanda Križan nakon što je karlovačka policija provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrdila da je tada četveromjesečno štene američkog stafordskog terijera ukrao 20-godišnjak iz Dežanovca.
Više od dva mjeseca nakon što je sama pronašla svog psa, protiv počinitelja je Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu proslijeđeno posebno izvješće. Sve se dogodilo 25. svibnja kada su mladić i djevojka došli u njezinu obiteljsku kuću u Gornjem Mrzlom Polju pogledati kujicu, pod izlikom da je žele kupiti.
Oteli ga kroz prozor
Još dvoje ih je čekalo u autu. Unatoč Sandinim uvjeravanjima da dođu drugi dan, inzistirali su da dođu baš tu večer.
Nakon obilaska, mladić je poručio da će se javiti kada se njegova djevojka odluči hoće li njezinog ili psa iz Zaprešića. Našoj sugovornici tada je postalo sumnjivo da se nešto čudno događa, jer automobila s dvoje suputnika više nije bilo. Na njezino pitanje gdje su, mladić je odgovorio da su otišli na kavu. Ona je pak u međuvremenu otišla u obližnji kafić po bicikl i kada se nakon petnaest minuta vratila u kuću shvatila je da njezinog psa nema.
Ukraden je kroz prozor koji je bio otvoren na ‘kip’.
Pratila tablicu i signal
Odmah je obavijestila policiju, opisala automobil i sumnjivce, ali i pokrenula vlastitu istragu. Ponudila je i nagradu od tri tisuće eura, koje je planirala prikupiti prodajom automobila. Voljenog Sergeanta pronašla je 9. lipnja u zagrebačkom naselju Botinec prateći tablicu automobila, a u tom mjestu bio je zabilježen i signal mobitela prijavljenog mladića, koji ju je zvao.
– Otišla sam tamo s prijateljem samo da nađem te ljude i pokažem da znam tko su i što su učinili. Nisam se ni u snu nadala da bi pas mogao biti tamo. Kada sam ga vidjela sreći nije bilo kraja. Odmah me prepoznao, počeo je lajati i dao mi je šapicu – prisjeća se nezaboravnog trenutka.
Drago mi je da su pas i vlasnica ponovno zajedno. Ali mi je strašna činjenica da osoba sama uspije naći izgubljeno, a policija to nije u stanju. A računam da bi oni trebali imati više mogućnosti i bolje uvjete, tj. pristup informacijama o ljudima na temelju tragova, pa s time i biti bolji i brži u rješavanju slučajeva...