Osam godina nakon što je prvi čovjek, sovjetski astronaut Jurij Gagarin, 12. travnja 1961., svemirskim brodom Vostok-1, poletio u svemir, čovječanstvo je napravilo korak dalje - 20. srpnja 1969., Amerikanac, Neil Armstrong, ušao je u povijest kao prvi čovjek koji je, u tada najskupljem odjelu na svijetu, večerao i doručkovao, na Mjesecu, a potom i zakoračio na tlo tog Zemljinog prirodnog satelita. U povijest je tada upisana i rečenica koju je izgovorio šest i pol sati nakon slijetanja – „Ovo je mali korak za čovjeka, a divovski za čovječanstvo“.
Najsenzacionalniji pothvat, u povijesti čovječanstva, započeo je 16. srpnja. Tog je dana, u 14 i 32 sata, po našem vremenu, pet raketnih motora, uz gromoglasnu tutnjavu, pokrenulo, 3100 tona tešku, metalnu, svemirsku kompoziciju. Iz Svemirskog centra John F. Kennedy, na Floridi, lansiran je tada Apollo-11, s tročlanom posadom, kojeg je u orbitu ponijela raketa Saturn-5.
VEZANI ČLANCI:
Na 384 000 kilometara dug put, do Mjeseca, krenuli su zapovjednik, Neil Armstrong, pilot komandnog modula, Michael Collins i pilot mjesečevog modula, Buzz Aldrin. Lansiranje divovske rakete, Saturn-5, u Cape Kennedyju, danas Cape Canaveral, promatralo je 2 milijuna ljudi, a trećina je čovječanstva, ispred malih ekrana, s pažnjom pratila izravan prijenos tog povijesnog događaja. Direktan prijenos, iz Houstona, gledao se i na programu tadašnje Televizije Zagreb. Spektakl je, u novinarskom centru, u Houstonu, pratilo čak 3500 reportera i snimatelja iz Amerike i svijeta te oko 850 novinara, iz čak 53 zemlje. Najviše predstavnika sedme sile stiglo je iz Japana, više od stotinu, a svoje je novinare, u Houstonu, tada imala i bivša Jugoslavija.
Svemirska kompozicija krenula je prema Mjesecu
Prema pisanju naših novinara, 'Apollo-11 se najprije dizao uspravno, a nakon toga se brod, za promatrače sa Zemlje, postavio u vodoravan položaj te je iščezao u visinama'. Šest minuta nakon starta, zapovjednik, Neil Armstrong, javio je Svemirskom kontrolnom centru u Hustonu da su radio veze sa Zemljom odlične i da je Apollo-11, paljenjem drugog stupnja rakete nosača, dostigao brzinu od oko 25 000 kilometara na sat. Samo 10 minuta nakon lansiranja, u 14 sati i 42 minute, Apollo-11 je ušao u privremenu putanju oko Zemlje, tzv. 'parking putanju', na oko 185 kilometara od naše planete. U 17 sati i 16 minuta uključen je treći stupanj rakete Saturn-5, kako bi izbacio Apollo 11 iz putanje oko Zemlje, te ga uputio prema Mjesecu. Astronauti su se, potom, oslobodili rakete-nosača te su izvršili manevar spajanja 'nosom u nos' s mjesečevim modulom - svemirska je kompozicija, zatim, krenula prema Mjesecu.
Slijetanje u 'More tišine'
Nakon nepunih 76 sati leta, 19. srpnja, Apollo-11 stigao je do Mjeseca, a već sljedećeg dana, 20. srpnja, 1969., mjesečev modul Eagle (Orao), odvojio se od komandnog modula Columbia, u kom je, nakon toga, ostao samo astronaut Collins.
U mjesečevom modulu, Eagle, Armstrong i Aldrin su, 20. srpnja, u 21 i 16 sati, po našem vremenu, sletjeli u 'More tišine', na površinu našeg najbližeg svemirskog susjeda. U 23 i 16, astronauti su, po prvi put, večerali na Mjesecu, a nakon 4 sata odmora, 21. srpnja, oko 4 sata ujutro i doručkovali te su započeli s pripremama za izlazak na površinu Mjeseca.
Armstrong je prvi sišao s postolja mjesečevog modula te je zakoračio na, sivom prašinom, prekrivenu, površinu Mjeseca. Tim jednim, ali vrijednim korakom, zakoračio je i u povijest, kao prvi čovjek koji je bio na drugom svemirskom tijelu. U povijest je tada ušla i rečenica, koju je izgovorio šest i pol sati nakon slijetanja - "Ovo je mali korak za čovjeka, a divovski za čovječanstvo“. Bile su to prve riječi prvog čovjeka na Mjesecu.
VEZANI ČLANCI:
Prvi 'građani Mjeseca' vratili su se s dragocjenim teretom
Armstrong i Aldrin su na Mjesecu proveli ukupno 21 sat i 31 minutu. Nakon toga je uslijedila kritična faza uzlijetanja mjesečevog modula s Mjeseca te spajanja s matičnim brodom, koja je uspješno izvršena. S vrijednim, misterioznim teretom, od 21,55 kg mjesečevog kamenja, prvi su se 'građani Mjeseca', 24. srpnja, komandnim modulom Columbia, vratili na Zemlju. U vanjske slojeve zračnog omotača oko Zemlje, kapsula Apolla-11 uletjela je, iznad Australije, brzinom većom od 39 000 kilometara na sat. Pad užarene kapsule zadržala su dva niza otvorenih padobrana te je, pred zoru, sletjela u Tihi ocean, 2660 km istočno od Havajskog otočja, 380 km južno od atola Johnston i 24 km od nosača aviona USS Hornet. Američki predsjednik Nixon, koji je tada bio na Hornetu, prvi im je, telefonski, čestitao na uspješno izvršenom, svemirskom zadatku i sretnom povratku na Zemlju, čime je bio okončan, do tada najambiciozniji, pothvat čovječanstva u osvajanju svemira.
Nakon devetodnevnog putovanja svemirskim prostranstvima, astronauti su, po povratku na Zemlju, tri tjedna proveli u karanteni, a nakon toga su, 45 dana, bili na svjetskoj turneji, posjetivši 25 zemalja, širom svijeta. Vrijednost uzoraka, koje su donijeli s Mjeseca, bila je veća od dragulja te su odmah bili otpremljeni u laboratorij u Houstonu i pohranjeni u specijalni trezor, smješten 15 metara ispod zemlje, u sklopu Centralnog svemirskog laboratorija.
O letu stoljeća Večernjakovi su novinari tada iscrpno i svakodnevno izvještavali te je, kroz gotovo 10 brojeva, objavljeno na desetke zanimljivih članaka, koji su, iako stari više od pola stoljeća i danas sačuvani u našoj arhivi.
„Moda za Mjesec“
Te smo, 1969., popratili čak i modni dio svemirske priče, jer upravo je te godine bila sašivena, do tada, najkompliciranija i najskuplja odjeća na svijetu. U članku pod naslovom 'Moda za Mjesec', naši su novinari tada, detaljno, opisali outfit trojice astronauta. Specijalna svemirska odijela, u kojima su Armstrong i Aldrin, 20. srpnja, stupili na površinu Mjeseca, stajala su 75 000 dolara, a bila su izrađena od tada novootkrivenih materijala. Odijelo se sastojalo od čak 14 slojeva, a bilo je podijeljeno u tri glavna dijela - prvi dio, najbliži tijelu, bila je odjeća s tekućim hlađenjem. Drugi dio je bio tzv. grudnjak, koji je obuhvaćao cijelo tijelo, osim glave, a posljednji, vanjski dio svemirskog odijela, bio je višeslojno, kombinirano, termalno odijelo. Koljena, laktovi i ramena bili su dodatno pojačani tkanim metalom 'Chromel-R'. Na odijelo je bila montirana i kaciga, u kojoj je bio sustav za reguliranje tlaka i temperature, te mikrofon i slušalice, za vezu s kolegama i zapovjednim centrom na Zemlji. Astronauti su bili opremljeni i specijalnim naprtnjačama, koje, naravno, nisu bile modni dodatak - u njima su bili rezervoari za kisik i vodu, izvor električne energije te dijelovi sistema za komunikaciju. Svaka naprtnjača bila je teška čak 54 kg, no, astronauti su, na Mjesecu, osjećali samo jednu šestinu te njene težine.
VEZANI ČLANCI:
NASA je greškom presnimila originalne snimke s Mjeseca
Pišući o ovom događaju, iz jednog drugog ugla, naš je novinar, Miroslav Ambruš-Kiš, 2010. godine, odabrao i neke manje poznate zanimljivosti, vezane za misiju Apolla-11. Jedna od njih, o kojoj se nije mnogo govorilo, niti pisalo, je i ta da je NASA izgubila trake originalnog TV signala s Mjeseca. Iako su snimke povijesnog prijenosa zabilježene bezbroj puta, a te, jedine dostupne, pojavljivale su se i u dokumentarcima, snimke izvornog SSTV signala u NASA-i su, pogreškom, "pregazili" drugim sadržajem. NASA je pogrešku priznala, što je dodatno rasplamsalo teoriju prema kojoj američki astronauti na Mjesecu nikada nisu niti bili. Ipak, 2008. godine, u Australiji su otkrivene vrpce s rezervnom snimkom, tvrtka Lowry Digital je SSTV signal uspješno prebacila na moderne medije te je restaurirala snimke, u posljednji trenutak, uoči proslave 40. obljetnice iskrcavanja na Mjesec.
Skup 'sport'
Povratno putovanje na Mjesec bilo je dugo 768 000 kilometara, a čitav pothvat je te, 1969. godine, stajao 20 milijardi dolara. Od tog povijesnog događaja, iz 1969., još je samo pet misija programa Apollo sletjelo na Mjesec. Posljednji je bio Apollo-17, u sklopu kojeg je posada na Mjesec sletjela 7. prosinca, 1972., što znači da je, od posljednjeg čovjekova slijetanja na Mjesec, prošlo više od pola stoljeća. Američka NASA je odlučila okončati svemirski program Apollo, koji je ukupno stajao 264 milijarde današnjih dolara.
U onoj kanti ne bi doletjeli ni do Triglava...🤣🤣🤣