Parlamentarne demokracije oduvijek su bile komplicirane i teške, ali jedino su one jamčile slobode. Talijanska politika posebno je komplicirana, što pokazuje i podatak da se od nastanka republike izmijenilo 66 vlada, ali ona je bila i svojevrstan laboratorij, pa i upozorenje i primjer za duge
. Tu su nastale separatističke stranke (Sjeverna liga), populisti (Silvio Berlusconi), pokreti koji ne žele biti stranke i misle da svatko, pa i onaj bez ikakve spreme može odlučivati u parlamentu (Pokret 5 zvijezda) itd. Tijekom vremena demokracije su uvijek i svugdje prolazile teška vremena, ali uvijek su pronalazile izlaz. Čini se da smo sada došli u doba kada politika mora provesti drastične promjene. Problem je u tome što još nije shvatila kakve one moraju biti, kako se društvo izmijenilo i prije svega kakva će biti budućnost. To se vidi po vrlo jednostavnoj stvari, ne samo u Italiji, nego i u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama.
Politika govori o koronavirusu, cjepivima, lockdownima, zabranama davanja otkaza, odnosno o pomalo “perifernim” stvarima. Šuti se o glavnim temama, ne zato što ih se želi zatajiti, već nedostaje znanje kako se s njima suočiti. U Italiji je kriza vlade izbila oko načina predstavljanja programa za preuzimanje europskih fondova za obnovu, a sada se raspravlja samo o tome koji će parlamentarac prijeći iz jedne stranke u drugu kako bi podupro treću vladu Giuseppea Contea. Recovery Fund iz kojeg bi Italija trebala izvući 209 milijardi eura gotovo se i ne spominje. A to je budućnost. Koronavirus i cjepiva su prošlost.
Nikada u povijesti EU nije predvidjela tako masovna ulaganja u ekonomiju kao sada. Next generation EU plan je za održivi, ujednačeni, inkluzivni i pravedni razvitak koji predviđa ulaganja od 750 milijardi eura. Kada se tome doda bilanca za razdoblje 2021. – 2027., onda se dolazi do ulaganja od 1850 milijardi eura. Dakle, nalazimo se u stvarno izvanrednoj situaciji, a političari još uvijek razmišljaju na stari način i misle da su već dobili europski novac koji, barem u Italiji, namjeravaju podijeliti kao pomoć, a ne da sredstva (koja još nisu dobili) iskoriste za ulaganje u nešto novo. Srećom, u Italiji ima tvrtki koje se već prilagođavaju novome ne čekajući političke odluke
"misle da svatko, pa i onaj bez ikakve spreme može odlučivati u parlamentu"? A zašto ne bi to mislili? Članak 4., Stavak 2. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor kaže da za zastupnika može biti biran svaki hrvatski državljanin stariji od 18 godina. Što bi ti, malo mijenjao po svom ukusu? Malo te pukla nostalgija za sustavom kad nije bilo tako? Spada li ovo u rušenje poretka ili ćeš se pozvati na slobodu govora i slobodu novinara? Je li o o govor mržnje? Srami se, Silvije Tomaševiću, srami se.