Od 1991., a neki kažu i mnogo ranije, Vukovar je u epicentru političkih i društvenih zbivanja u Hrvatskoj.
Uz podsjećanje na rat i stradanja, a u prilog tome, dovoljno je reći kako je Vukovar odmah poslije Zagreba grad koji hrvatski političari najčešće posjećuju i jedini grad koji gotovo svi veleposlanici stranih zemalja obilaze u svojim nastupnim posjetima. Sukladno tome Vukovar i Vukovarci svih su se ovih godina naslušali raznih obećanja koja bi se vrlo lako mogla svrstati i u književni opus nekoga od pisca dječjih bajki. Koliko puta se samo čula floskula da je Hrvatska jaka koliko je jak i Vukovar, da je Vukovar od strateškoga značenja za Hrvatsku… Da se samo dio svih tih obećanja ostvario, Vukovar, a samim tim i ovaj dio Hrvatske, danas bi izgledali sasvim drugačije i bili bi jedan od pokretača razvoja cijele Hrvatske, a ne područje iz kojega se masovno iseljava i koje preživljava doslovce na aparatima. Upravo na to pozornost je ovih dana skrenuo i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava kada je na iznenađenje mnogih, najčešće onih koji ga ne poznaju, direktno prozvao Vladu Andreja Plenkovića za nečinjenje i sporost u vrijeme kada Vukovar polako, ali sigurno umire.
to ekipa u Banskim dvorima priznati ili ne, to je jedna velika istina tako da ne mogu niti previše toga zamjeriti članu svoje političke stranke koji ih je javno prozvao. Zadnja obećanja, u dugom nizu neispunjenih, dana su 17. studenoga 2016. Tada je dan pred prisjećanje na ratnu tragediju grada u Vukovaru održana sjednica Vlade RH kojom je predsjedao Plenković uz nazočnost svih svojih tadašnjih ministara. Danas, sedam i više mjeseci poslije, rezultati te sjednice su slabi ili gotovo nikakvi. Prije toga brda i doline obećavali su Milanović, Kosor, Sanader, Račan… Bilo je tu i puno osmijeha i lijepih riječi i od Kolinde Grabar-Kitarović, Josipovića i Mesića. Neki će reći da i nije baš tako jer je osiguran novac za Vodotoranj, zemljište na kojem su bazen i sportski objekti preneseni su u vlasništvo grada, a najavljen je i povratak jedne inženjerijske postrojbe u vukovarsku vojarnu. Nažalost, to sve je nedovoljno za grad čiji je BDP danas manji nego prije Domovinskog rata i koji trenutačno ima 20-ak tisuća zaposlenih manje nego 1991. Vukovaru, ali i Slavoniji, nužne su konkretne i hitne mjere, a ne kozmetički potezi. Zbog godina nečinjenja i razmišljanja kako je dovoljno samo obnoviti razrušene kuće i stanove pitanje je koliko su zapravo takve mjere zakasnile. Onaj tko ne vjeruje, neka se malo provoza kroz slavonska sela pa će mu sve biti jasnije. Možda je vrijeme i da premijer i ministri sjednu u limuzine pa se malo provozaju do Iloka, sela u okolici Vukovara, županjske Cvelferije ali i Baranje. Možda će im tada postati jasniji problem ovoga dijela Hrvatske, a možda i dođu smisle rješenja kako vratiti život u Slavoniju.
Ako pak ni tada ne budu znali što i kako dalje onda je vrijeme da konačno to i priznaju i dovedu nekoga tko zna posao i ima iskustva. Ako se to ne dogodi Plenković, ili tko god bude premijer sljedećih godina, neće niti morati na put za Slavoniju jer ondje više nitko neće živjeti.
BRADARIĆ....mars u svrbiju!!!!