Protiv HDZ-a i ljevica i desnica i liberali, ali to ne znači da mogu dobiti izbore

Iako spadaju među izbore za koje su birači najmanje zainteresirani i na kojima je vrlo teško osvojiti mandat jer je izlaznost niska, a cijela Hrvatska je jedna izborna jedinica, rezultati izbora za EU parlament postali su baza kojom se kroje buduće koalicije, savezništva, poziva na ujedinjenja desnice, liberala, ali i ljevice. Rezultati europskih izbora, samim time, imat će i reperkusije na predstojeće predsjedničke (prosinac 2019. prvi krug) i parlamentarne izbore (jesen 2020.). Utjecaj tih rezultata na unutarstranačka zbivanja već je vidljiv, posebice u HDZ-u zbog lošeg rezultata, ali i na smirivanje tenzija u SDP-u.

Ne čudi da je Davor Bernardić zaplakao u izbornoj noći nakon svih mrcvarenja koja je prošao u SDP-u. Četiri mandata iako je SDP očekivao tri ogorman su poguranac šefu SDP-a koji nije preko noći postao ni politički lider ni veliki politički talent, ali je dobio dugočekivani mir. Smirivanje sukoba u SDP-u doprinijet će i porastu rejtinga te stranke, a time i otvoriti šansu SDP-u za bolji prolazak njihova kandidata na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

Bijeg partnera

Prva konkretna posljedica euroizbora bit će okrupnjavanja na političkoj sceni, koja nikada ne idu lako pa ih treba uzeti s rezervom. No, ta bi ujedinjavanja, ponajprije, mogla ići na štetu HDZ-a. Već se zazivaju široke fronte za nastup kontra vjerojatne ponovne predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović, a time i kontra HDZ-a. I tu se događa apsurd - protiv HDZ-a idu i ljevica i desnica, a dogodi li se okrupnjavanje liberalnih opcija, onda i liberali. HDZ bi vrlo lako mogao ostati sam nasuprot svih, što ne znači da i dalje ne bi mogao biti relativni pobjednik budućih izbora, ali obistine li se dosadašnje najave, ta bi stranka ostala bez koalicijskog potencijala. Jer čak i sadašnji partneri HDZ-a, HNS i SDSS, svoje buduće političko utočište vide u savezništvima s liberalnim i lijevima opcijama koje su oporba HDZ-u.

Zbog politike čišćenja HDZ-a od desnice, ali i marginalizacije istaknutih desnih, konzervativnih ili naglašeno demokršćanskih kandidata, Plenković je HDZ-ove birače potjerao prema desnim opcijama - Ruži Tomašić i Suverenistima, Neovisnima za Hrvatsku i Marijani Petir. Nešto malo više od 17 posto glasova koje je dobila desnica, najvećim su dijelom glasovi HDZ-ovih članova ili pristalica, a desnica je u Hrvatskoj jaka koliko su HDZ-ovi birači nezadovoljni svojom matičnom strankom i, u ovom slučaju, njezinim pozicioniranjem u centar. Plenković je dio birača izgubio nakon Istanbulske konvencije jer je tada, očito, smatrao da će ono što izgubi na desnici nadomjestiti na centru.

Međutim, pokazalo se da na centru ne može dobiti onoliko koliko može izgubiti na desnom spektru. Ponovi li desnica dobar rezultat i na parlamentarnim izborima, Plenković bi se mogao naći u situaciji, ostane li u Hrvatskoj, da će mu biti draža opcija velika koalicija sa SDP-om nego pregovori s HDZ-ovim odmetnicima. Plenković može biti zaveden od lijevih komentatora koji pozdravljaju njegov potpuni odmak od desnice i omekšavanje HDZ-a, ali iako će publika s lijevog centra to pozdraviti - ona neće glasati za HDZ.

Međutim, veći problem je nešto drugo; Plenković je apsolutno u pravu što HDZ vodi samostalno na izbore bez paketa malih desnih strančica, ali on je samo izborom dvoje kandidata koji bi bili po mjeri desnijeg HDZ-ova biračkog tijela (Stiera, Kovača ili Marijane Petir kao neovisne) privukao znatno veći broj HDZ-ovih glasova koji tada mandat ne bi dali desnici. To nije učinio vjerojatno zato što nije želio da Stier i Kovač budu poneseni mogućim velikim brojem glasova, što bi ih automatski pozicioniralo kao buduće šefove HDZ-a.

Tezu o desnim kandidatima zastupaju i članovi HDZ-a koji su bliski Plenkoviću. Međutim, objašnjavaju da je Kovačev uvjet bio da bude prvi na listi, a i Milijan Brkić je to predlagao, što je Plenkoviću bilo neprihvatljivo, dok je Stier odbio mogućnost da bude predložen kao kandidat na listi za EU parlament. Stier se, barem svom samoborskom HDZ-u, na ponudi kandidature zahvalio riječima da mu EU parlament sada nije u fokusu. U slučaju Marijane Petir, Plenković je tražio da se ona učlani u HDZ i da će biti na listi te stranke, što je ona pak odbila. U izjavama nakon izbora, Plenković je ustrajan da HDZ ostaje u desnom centru i da nema teoretske šanse da bi on mijenjao svoju politiku. Inzistira i na tome da je lista HDZ-ovih kandidata bila pogođena te i on i glavni tajnik stranke Gordan Jandroković vrlo otvoreno govore o opstrukcijama HDZ-ovaca na terenu. Neslužbeno se čuje da će se posebno preispitati iznimno loši rezultati u Splitu, Zagrebu, Vukovaru, Imotskoj krajini, Velikoj Gorici... Dakle, u HDZ-u bi vrlo lako moglo doći i do obračuna, a na djeluje je već onaj između Plenkovića i Milijana Brkića.

Loš izborni rezultat HDZ-a iz uspavane pozicije budi i Plenkovićeve oponetne, Davora Ivu Stiera i Miru Kovača. Obojica su ovaj tjedan skinula rukavice, Stier je jučer vrlo jasno poručio da je HDZ doživio neuspjeh i da je njegova misija ujediniti stranku te da će u tome uspjeti. Bez uvijanja, Stier je na redovnim izborima u HDZ-u, koji bi trebali biti kroz godinu dana, najavio da će se kandidirati za šefa HDZ-a. I Miro Kovač je dao intervju u kojem je poručio da HDZ mora promijeniti recept za iduće izbore, a neslužbeno se čuje da i Kovač ide u kandidaturu. Plenković je dobio dva izazivača, a na krilima loših rezultata pozicija u HDZ-u mogla bi mu biti ugrožena....

U smjeru izbacivanja

Situacija u HDZ-u postaje sve složenija, a iz izjava Plenkovića i Jandrokovića, koji su posebno nezadovoljni što su, kao i uvijek, procurile informacije sa sjednice Predsjedništva, dalo bi se zaključiti da možda idu u smjeru izbacivanja Milijana Brkića iz stranke. Iscurilo je, naime, da je Brkić očitao bukvicu Plenkoviću i njegovoj ekipi zbog lošeg rezultata. To je jako pogodilo Plenkovića i moglo bi biti iskorišteno protiv Brkića koji je fijaskom HDZ-a na izborima ojačao nakon što je potonuo pod teretom afere SMS. Neshvatljivo je da se Plenković i Jandroković čude curenju informacija kada sazivaju Predsjedništvo i Nacionalno vijeće, što je pedesetak ljudi. Naravno da će novinari odmah doznati što je bilo iza zatvorenih vrata. Pitanje je zašto Plenković ne okuplja samo članove Predsjedništva.

Prva moguća žrtva HDZ-ova lošeg rezultata, ali i potpunog razdvajanja HDZ-a i desnice, mogla bi biti Kolinda Grabar-Kitarović. Predsjednica RH unazad koji mjesec potpuno se približila premijeru Plenkoviću i na simboličkoj se razini distancirala od desnice kada je rekla da je pogriješila što je rekla da je “za dom spremni” stari hrvatski pozdrav. U zalog dobrih odnosa s Plenkovićem odrekla se i Mate Radeljića, svog savjetnika za unutarnju politiku kojeg su u HDZ-u označili kao onog koji svadi predsjednicu s HDZ-om i sugerira joj da napada Vladu i HDZ. Ekipa koje se predsjednica odrekla učinit će sve da joj na megdan pošalje predsjedničkog protukandidata. Predsjednica se, dakle, vezala uz Plenkovića i HDZ i potpuno prestala s kritikom Vlade netom prije nego što je HDZ na euroizborima pao na 22 posto. S tim političkim kapitalom u ovom trenutku izgledi aktualne predsjednice na izborima nisu odveć optimistični.

Poznavatelji Kolinde Grabar-Kitarović poručuju da ih ne bi iznenadilo da predsjednica odustane od kandidature za drugi mandat ako procijeni da joj izgledi, doista, nisu sjajni. Naravno, to su zasad samo individualna promišljanja, ali u kontekstu ovog političkog trenutka i takve opservacije treba uzeti u obzir. Stav je da bi desnica poduprla jednog kandidata kontra aktualnoj predsjednici, što bi tom kandidatu povećalo šanse jer se ne bi gubili glasovi. Potraje li nezadovoljstvo u HDZ-u zbog pozicioniranja stranke u centar, a neki će cinično reći i lijevi centar, taj kandidat desnice, koja je pokazala da ima oko 17 posto, mogao bi dobiti i glasove nezadovoljnih HDZ-ovih birača. I dalje je to ispod potrebnih 50 posto plus jedan glas, ali možda bi takav kandidat iz prvog kruga mogao izgurati aktualnu predsjednicu i u drugom krugu sučeliti se s kandidatom ljevice. Osim toga, u HDZ-u se čuje da Milijan Brkić, koji je K. Grabar-Kitarović operativno odradio veliki dio kampanje na prošlim izborima, ne misli ni prstom mrdnuti u njezinoj eventualnoj kandidaturi za drugi mandat. Predsjednica se, naime, odrekla i svog savjetnika Vlade Galića jer je procijenila da joj čini teret jer je povezan s Brkićem koji je u zadnje vrijeme središnja figura u raznim aferama. Rezultati euroizbora idu i u prilog ozbiljne kandidature lijevog kandidata na predsjedničkim izborima, ali pod uvjetom da to bude jedini kandidat ljevice. Takvu soluciju zagovara i šefica Glasa Anka Mrak Taritaš.

Budući da Dalija Orešković nije postigla nikakav rezultat na izborima 26. svibnja i da joj se stranka praktički raspala, njezina je zvijezda potamnjela, a voda ide na mlin Zorana Milanovića. Budući da je Kolinda Grabar-Kitarović i bivšeg lijevog predsjednika Ivu Josipovića tijesno pobijedila, lijevi kandidat lako bi je mogao ugroziti. I dok se čekaju predsjednički izbori, stranke će već početi raditi na savezima za parlamentarne izbore koji će prve obrise dobiti kroz podršku predsjedničkim kandidatima. Tako je HNS već najavio da želi okrupnjavanje liberalnih opcija koje su, kada se zbroje rezultati HNS-a, HSLS-a, Amsterdamske koalicije, Pametnog, Reformista... dobile oko 10 posto glasova. Već se i prije pokušavalo dogovoriti spajanje HNS-a i HSLS-a, a riječ je o posrnulim opcijama, dok je sada taj manevar HNS-a jedini način da se ta stranka nakon raskola zbog podrške HDZ-u barem nekako spasi. Tu je ideju odbila Anka Mrak Taritaš, bivša HNS-ovka, zbog, kako je rekla, HNS-ove izdaje birača. Bez obzira na odbijenicu Glasa, vrlo je vjerojatno da bi se dio liberalnih opcija mogao ujediniti. Kao što nije isključeno da dođe do okrupnjavanja na ljevici - Možemo, Start i sl. Važno je naglasiti da su euroizbori sasvim drukčiji od parlamentarnih i da se situacija ne mora nužno preslikati. Em je manja izlaznost, em je Hrvatska jedna izborna jedinica, em su određene opcije poput Mosta, ostale bez mandata iako to ne znači da će potop doživjeti i na izborima za Sabor. Međutim, ovi rezultati pokazuju trend i stranke i iz njih trebale izvući zaključke.

Pomak prema ideologiji

Jedan od zaključaka jest taj da su treće opcije vrlo nestabilne. Međutim, jasno je da su građani usmjereni prema antikorupcijskim i antiklijentelističkim opcijama. Greška i Mosta i Dalije Orešković jest u tome što su se od antikorupcije odmaknuli prema ideologiji (Orešković koja je nepotrebno i suviše ljevičarila) i previše bavili bivšim partnerom HDZ-om (Most). Bivši sudac Kolakušić, koristeći isključivo društvene mreže, uspio je na svoje ime osvojiti mandat u EU parlamentu. Budući su mu planovi vrlo ambiciozni, čak i megalomanski. Najavio je i predsjedničku kandidaturu, no taj uspjeh bi ipak bio nerealan, ali bit će mu dobra platforma za održavanje vidljivosti i ostanak na političkom životu. Ako se u svjetlu antikorupcije vratimo opet najvećoj stranci - HDZ-u, premijeru Plenkoviću, čak i neki ljudi iz njegova kruga, zamjeraju što je u obrani ministara aferaša (Tolušića, Žalac..) na sebe navukao sjenu čovjeka koji tolerira mutne poslove.

– Taj građanski centar koji Plenković želi privući na stranu HDZ-a neće mu oprostiti afere ministara koje on brani kao da su zadnji na svijetu – komentirao je jedan Plenkovićev suradnik koji zagovara rekonstrukciju Vlade, komunikaciju prema desnim biračima i raspuštanje HDZ-ovih organizacija koje su sabotirale stranku na izborima. – Ili vladaš ili ne vladaš – zaključio je taj izvor.