Znate li kad slavimo rođendan Republike Hrvatske? Naravno da znate. Činimo to čak dvaput: 25. lipnja slavimo Dan državnosti jer je Sabor toga dana 1991. proglasio suverenu i neovisnu državu, a 8. listopada 1991. – na zasjedanju u podrumu Inine zgrade – raskinuo je državnopravne veze sa SFRJ pa taj dan slavimo kao Dan neovisnosti. No znate li kad je zapravo rođena (nastala) hrvatska država? Ako ne znate odgovor, ne brinite se, ne znaju ga ni povjesničari, ni pravnici, ni suci, a bogme ni političari koji su krojili kalendar državnih blagdana.
Mnogo dvojbi
U sudstvu, znanstvenoj i memoarskoj literaturi, udžbenicima, publicistici još postoje dvojbe o tome je li država nastala 30. svibnja 1990. kad je zasjedao Sabor nakon prvih demokratskih višestranačkih izbora ili 22. prosinca 1990. kad je donesen “Božićni ustav” ili 25. lipnja 1991. kad je donesena Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske ili 8. listopada 1991. kad su raskinute državnopravne veze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ ili 15. siječnja 1992. kad su Hrvatsku priznale sve članice Europske zajednice.
Mnogi kažu da je Hrvatska rođena 30. svibnja 1990. jer je tada prestala komunistička vladavina i uspostavljena demokracija. Te sunčane srijede na današnji Trg bana Jelačića u Zagrebu slilo se golemo mnoštvo oduševljenih građana, vijorile su se hrvatske zastave, a netom izabrani predsjednik Franjo Tuđman položio je u zipku pero, kruh i zlatni dukat koji su blagoslovili kardinal Franjo Kuharić i imam Ševko Omerbašić. Toga dana, prepunog simbolike, počeo je proces državnog osamostaljenja te je 30. svibnja simbolički inauguriran kao “rođenje nove Hrvatske“ i prozvan Danom hrvatske državnosti.
A već u ožujku 1991. Sabor ga je i službeno proglasio blagdanom. U tom statusu izdržao je deset godina, sve dok 2001. na vlast nije došla SDP-ova koalicija. Smatrajući da se treba riješiti Tuđmanova nasljeđa, nova vlast, koju su personificirali Ivica Račan i Stjepan Mesić, srezala je ovlasti predsjednika Republike, Oltar domovine prepustila zaboravu, ukinula predsjedničku gardu, povjerljive Tuđmanove zapisnike dijelila haaškim istražiteljima, a na red je došao i “Tuđmanov dan državnosti“, koji je na inicijativu filmskog redatelja Ive Škrabala pomaknut na 25. lipnja.
U istom paketu posve nepotrebno ustanovljen je Dan neovisnosti, a epitet blagdana nezasluženo je dobio 8. listopada 1991. Zašto nezasluženo? Pa toga dana Sabor nije iznova proglasio neovisnost Hrvatske, kako bi se moglo zaključiti, nego je samo odlučio da, nakon tromjesečnog moratorija, na snagu stupi lipanjska odluka o razdruživanju sa SFRJ. Tako je stvorena zbrka s datumima koja je ostala sve do danas. Uvidjevši da je zbunio građane, kojima su novi praznici važni uglavnom radi spajanja neradnih dana, Škrabalo se pokajao i javno izrazio žaljenje zbog svog prijedloga. Kasno, šteta je već bila učinjena.
No “Škrabalov dan državnosti“ uskoro će otići u povijest. Presudit će mu Vlada Andreja Plenkovića, koji je već najavio novu kalendarsku reformu te će sljedeće godine, na 30. obljetnicu konstituiranja prvoga demokratski izabranoga Sabora, vratiti stari Dan državnosti – 30. svibnja. Ta će obljetnica, rekao je Plenković, biti prigoda za novi pogled “na ključne državne praznike i blagdane i da se taj dan, koji je najviše prihvaćen i omiljen među hrvatskim građanima i hrvatskim narodom, ponovno predloži da bude Dan državnosti“.
S njime se slaže i Vladimir Šeks, koji kaže da 30. svibnja “treba vratiti na startnu poziciju“ jer je ostao u srcima i sjećanju hrvatskoga naroda, a i tadašnji saziv Hrvatskoga sabora odigrao je ključnu ulogu u stvaranju države – proglasio je “Božićni ustav“, zatim suverenost i samostalnost Hrvatske, raskinuo državnopravne veze sa SFRJ itd. Sadašnji Dan državnosti (25. lipnja) i Dan neovisnosti (8. listopada), predlaže Šeks, treba proglasiti spomendanima.
Odluka Ustavnog suda
No stvari nisu baš tako jednostavne. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske presudio je 2015. da Dan neovisnosti može biti samo 8. listopada! Prema obrazloženju tadašnje predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec, Hrvatska je tek tada stekla svojstva suverene države u smislu međunarodnog prava, jer Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991. nije nikad službeno stupila na snagu, ali je počela proizvoditi pravne učinke 8. listopada 1991. Odluka Ustavnog suda, poručila je, mora biti dosljedno poštovana u sudskoj praksi.
Suprotno mišljenje ima akademik Davorin Rudolf, koji je u vrijeme hrvatskoga osamostaljenja bio ministar vanjskih poslova. Dan neovisnosti, smatra on, može biti jedino 25. lipnja! Toga dana, kaže, Hrvatska je stekla kvalitete države i međunarodnopravni subjektivitet jer su bili ispunjeni uvjeti za nastanak države – postojanje teritorija, stanovništva i vlasti. Tada je zapravo počeo proces razdruživanja sa SFRJ, a saborskom odlukom od 8. listopada taj je proces samo završen.
Dodamo li ovim prijeporima i neslužbenu ideju da Dan državnosti bude 7. lipnja, na dan kad je 879. papa Ivan VIII. blagoslovio kneza Branimira i time prvi put priznao hrvatsku državu, postaje jasno da ovaj rašomon neće biti lako riješiti. Možemo li, nakon svega, biti sigurni da sutra, 8. listopada 2019., posljednji put slavimo “Škrabalov dan neovisnosti“? I da ćemo ubuduće 30. svibnja slaviti “Tuđmanov dan državnosti“? Živi bili pa vidjeli.
30.svibanj je dan kad je od Banovine Hrvatske ponovo konstituiiran hrvatski sabor s poslanicima koji su predstavljali volju naroda. Dan od kojeg su počete donosit pravovaljane odluke važne za državu koja je nastala, za mene ji moje potomstvo e dan državnosti Republike Hrvatske.